Hrvatska vlada napravila je loš posao, kada je pristala na podjelu države na samo tri statističke regije. U ovom slučaju u pravu su oporbeni župani sa sjeverozapada, koji tvrde kako će stavljanje njihovih županija u zajedničku regiju s Gradom Zagrebom, značajno smanjiti financijsku pomoć iz Europske unije. Kako god računali, ispada kako će za pet-šest godina, Varaždin, Krapina, Čakovec, Koprivnica i Zagrebačka županija prestati dobivati sredstva iz europskih fondova za ujednačeni razvoj.

U tom smislu, razumljiv je revolt Vlaste Hubicki, Stjepana Kožića, Josipa Posavca, Radimira Čačića i Josipa Friščića, koji su ovih dana kritizirali politiku vlade Ive Sanadera. Prema dogovoru Državnog zavoda za statistiku i Eurostata, Hrvatska je podijeljena na tri statističke regije: Jadransku, Sjeverozapadnu i Panonsku. Budući je u svakoj od njih Bruto državni proizvod ispod 75 posto, prosječnog BDP-a u Europskoj uniji, svake godine iz Bruxellesa će stizati između 4 i 8 milijardi kuna. Radi se o velikim sredstvima koja pokazuju zašto vrijedi biti dio Unije. EU pomaže manje razvijenima i zahvaljujući ovim fondovima došlo je do golemog prosperiteta u prošlosti zaostalih dijelova Irske, Portugala, Španjolske, a odnedavno i Poljske i Mađarske.

Problem je – skoro po običaju – i ovoga puta Zagreb. Hrvatska metropola već sada je na oko tri četvrtine europskog prosjeka, a razvija se takvom brzinom da će za nekoliko godina čak i s pet županija s kojima čini Sjeverozapadnu regiju, preći 75 posto EU prosjeka. Kada se to dogodi, Europska unija će prekinuti financiranje ovog dijela Hrvatske, dok će novci i dalje stizati u Panonsku i Jadransku regiju. Preliminarne procjene govore da bi se to moglo dogoditi već kroz pet godina, a županije na sjeverozapadu ostati će bez stotina i stotina milijuna eura uloženih u gospodarstvo, poljoprivredu, ceste ili spalionice otpada.

Zanimljivo da su još 2005. iz Banskih Dvora stizale najave prema kojima će Hrvatska biti podijeljena na četiri statističke regije, pri čemu je Zagreb bio izdvojen u posebnu cjelinu. Tvrdilo se kako je cijela stvar dogovorena s Bruxellesom i samo je trebalo posao odraditi do kraja. To je bio solidan koncept jer je predvidio zajednički nastup sjeverozapadnih i središnjih županija, a sve su znatno ispod europskog prosjeka. Da ga se provelo, nitko ne bi imao pravo prigovarati.

Poslije nepune dvije godine vlada je napravila veliki zaokret i pristala na svega tri regije. Sasvim sigurno je bilo pritisaka iz EU kojoj odgovara da troši što manje sredstava za nerazvijene. Ali bit politike jest u tome da se lobira za vlastite interese, a to Sanaderova ekipa nije uspjela napraviti. Zato su Čačić i Friščić u pravu kada tvrde kako je vlada loše odradila ovaj zadatak i time bitno usporila razvoj Sjeverozapadne Hrvatske u budućnosti.