Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány, hrvatski premijer Ivo Sanader i šef HNS-a Vlatko Marković uzaludno su čekali pozitivnu odluku u CardiffuProšlog tjedna Vlatko Marković, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, priredio je premijeru Ivi Sanaderu javno sramoćenje zbog kojeg je ovaj pobjegao iz Cardiffa ne dočekavši donošenje odluke o dodjeli domaćinstva EP u nogometu 2012. Naime, Marković je uvjerio Sanadera da su Hrvatska i Mađarska favoriti za dobivanje domaćinstva, da on garantira pet od 12 glasova članova Izvršnog odbora UEFA-e te da bi Sanader svojim političkim utjecajem mogao pomoći da Hrvatska i Mađarska osvoje još dva glasa, što bi bilo dovoljno za pobjedu. Kada se Sanader pojavio u Cardiffu shvatio je da je grubo prevaren, da Hrvatska i Mađarska kandidatura nemaju šanse, te se nakon nekoliko protokolarnih susreta odlučio vratiti u Zagreb u utorak navečer. Bila je to jasna najava onog što će se dogoditi u srijedu ujutro kada su Poljska i Ukrajina, a ne Hrvatska i Mađarska, dobile domaćinstvo EP-a. Sve do tada Marković je uvjeravao hrvatsku javnost kako živi u nogometnoj zemlji čudesa.

U toj zemlji, uvjeravao je Marković, igra se kvalitetan nogomet, iako je rejting hrvatskih klubova sve niži pa će Dinamo ovog ljeta igrati prvo pretkolo Lige prvaka koje igraju prvaci Malte, Moldavije i ostalih nogometno siromašnih zemalja. U toj zemlji čudesa, po Markoviću, suci sude pošteno, čak “najbolje u regiji”, iako su Zdravko Mamić i pokojni Stjepan Spajić javno tvrdili kako su kupovali suce, a treneri to diskretno priznavali. U toj zemlji čudesa, sve je uvjeravao Marković, igrat će se, i to bez svake sumnje, Europsko prvenstvo u nogometu 2012. godine. Italija, po njemu, nije konkurent Hrvatskoj jer je njihov nogomet zaglibio u kriminal a to što potpredsjednik HNS-a Vlado Zec sjedi u pritvoru zbog optužbi za privredni kriminal, to je u zemlji čudesa sasvim prihvatljivo. Kako ne bismo vjerovali kada je to govorio čovjek koji je, kako je sam rekao, “Bog nogometne struke na ovom kontinentu”, koji je prijatelj predsjednika UEFA-e Michela Platinija i kojem je predsjednik FIFA-e Sepp Blatter došao u goste povodom otvaranje Kuće hrvatskog nogometa. Nakon svega toga, ne treba nas čuditi što je govorio kako će otići s mjesta predsjednika HNS-a kad on to želi. A onda je došla odluka 12 članova Izvršnog odbora UEFA-e koji zajedničkoj kandidaturi Hrvatske i Madžarske nisu dali niti jedan glas pokazujući tako da čudesa ne postoje. Iako je Vlatko Marković bio šokiran, teško da se može reći da je ta odluka toliko senzacionalna kako je predstavljaju čelnici HNS-a ali i novinari koji mu, većinom, bezrazložno daju podršku.

ZORISLAV SREBRIĆ, najvjerniji suradnik Vlatka Markovića, također se smatra nezamjenjivim te je nedavno još jednom izabran za glavnog tajnika HNS-aU kandidaturu za domaćinstvo Europskog prvenstva u nogometu 2012. godine bile su uključene Italija, Poljska i Ukrajina, Hrvatska i Mađarska, Grčka i Turska. U studenom 2005. na Malti se odlučivalo koje će dvije reprezentacije otpasti u prvom krugu, što se dogodilo Turskoj i Grčkoj. U to vrijeme bila je to senzacionalna odluka, jednaka ovoj o dodjeli domaćinstva Poljskoj i Ukrajini. Grčka je od početka kotirala kao najveći favorit za dobivanje domaćinstva jer je imala već izgrađenu modernu infrastrukturu naslijeđenu od Olimpijskih igara ali su na kraju, po njih šokantno, dobili samo dva glasa. Turska je dobila šest, Poljska i Ukrajina sedam, Hrvatska i Mađarska devet a Italija 11 glasova jer je svaki član Izvršnog odbora zaokruživao po tri kandidata.

U Grčkoj je zavladala konsternacija pa su se uskoro javili neki dužnosnici grčkog ali i turskog nogometnog saveza optužujući Vlatka Markovića da je na Malti igrao prljavo i uspio pridobiti članove Izvršnog odbora na svoju stranu. Pogotovo su se ljutili Grci jer je Stručna komisija UEFA-e prije izbora predložila Izvršnom odboru da u drugi krug idu Italija, Poljska i Ukrajina te Grčka. Grcima ništa nije pomoglo, Marković se samo smješkao i od tog trenutka počeo govoriti kako će Hrvatska i Mađarska biti domaćini Europskog prvenstva. Paradoksalno, ono što se dogodilo Grčkoj prije godinu i pol, na što se Marković samo veselo smješkao, dogodilo se prošli tjedan Hrvatskoj i Mađarskoj, a Marković se razbjesnio. Ovog puta Stručna komisija odbacila je Poljsku i Ukrajinu ali Izvršni odbor UEFA-e ih nije slušao. Za Markovića je to šokantno, sada se stalno čudi zašto nije usvojen prijedlog Stručne komisije. Da se ta komisija bespogovorno sluša, Hrvatska i Mađarska ne bi ni vidjele drugi krug kandidature za Europsko prvenstvo i otpali bi još prije godinu i pol na Malti.

Već tada su ljudi iz UEFA-e diskretno pokazali kako simpatiziraju Poljsku i Ukrajinu. Lars-Christer Olsson, izvršni direktor UEFA-e, rekao je tada kako Poljska i Ukrajina “snažnim koracima grabe prema zapadu i to će im omogućiti organizaciju tako velikog natjecanja kao što je EP”. Istom prigodom Hrvatskoj i Mađarskoj je prigovoreno zbog loše smještajne infrastrukture, kako zbog kapaciteta tako i zbog kvalitete odnosno premalo objekata s četiri i pet zvjezdica. Tada su zemlje kandidati ujedno upozoreni da stadioni moraju biti u operativnoj funkciji do 1. lipnja 2010. godine, dvije godine prije početka EP-a. Već prije prvog kruga glasovanja stadioni u Donjecku, Dnjepropetrovsku i poljskom Chorzovu bili su u izgradnji, dok u Hrvatskoj nije do sada počela ni obnova postojećih stadiona ni izgradnja novog.

Sve je to Vlatko Marković dobro znao, ali je uvjeravao hrvatsku javnost da kandidatura Hrvatske i Mađarske ima 50 posto šansi za pobjedu, Italija 30 a Poljska i Ukrajina 20. Bio je toliko uvjeren da je na Hrvatskoj televiziji prije dva mjeseca odbacio ono “ako dobijemo”. “Nemamo što razgovarati, mi sigurno dobivamo domaćinstvo Europskog prvenstva”, rekao je u emisiji Arena.

Početkom godine zbila su se dva događaja koji su također upućivali da bi Poljska i Ukrajina mogle dobiti domaćinstvo EP u nogometu. Prvo je za predsjednika UEFA-e izabran Michel Platini kojem je osnovni cilj pomoći velikim ali nogometno siromašnijim zemljama, dakle onima iz istočne Europe. Platini je najavio da će bogatim zemljama ukinuti pravo da se prvim četveroplasiranima momčadima iz nacionalnog prvenstva omogući direktan ulazak u Ligu prvaka. Dopustit će se da prva tri ulaze direktno, što otvara mogućnost za momčadi iz manje atraktivnih zemalja. Platini je, smatra se, i postao predsjednik UEFA zahvaljujući glasovima nogometno manjih zemalja kojima su se dopale te ideje a kako unutar UEFA-e te Platinijeve ideje imaju protivnike, ovo je bila prilika da im on “pokaže zube”.

Osnovano se sumnja da Marković nije glasovao za Platinija iako on o tome šuti kao zaliven. Ne treba šutjeti, kada je 1998. godine Sepp Blatter izabran za predsjednika FIFA-e, Branko Mikša, tadašnji predsjednik HNS-a, javno je objavio da je glasovao za Blattera. Zauzvrat je Hrvatska reprezentacija imala fenomenalno suđenje na SP-u u Francuskoj iste godine. Taj isti Blatter također je početkom godine izjavio da su Poljska i Ukrajina najveći kandidati za dobivanje domaćinstva. Kada je nekoliko dana kasnije taj isti Blatter izjavo kako su novinari krivo prenijeli njegove riječi, nitko se u Hrvatskoj nije obazirao na te tvrdnje, iako se sada vidi da se i te kako trebalo obazirati.

MICHEL PLATINI dodijelio je prošle godine Markoviću orden francuskog viteza, ali to ipak nije bio znak velikog prijateljstvaSve ove indicije bile su zanemarene jer su novinari beskrajno vjerovali Vlatku Markoviću iako, osim njegovih tvrdnji, nije postojala niti jedna indicija koja je govorila u korist Hrvatske i Mađarske. Marković je uvjerio hrvatsku javnost da jedini problem može biti prljava igra predstavnika Italije. Međutim, u prošlotjednoj emisiji “Otvoreno” na Hrvatskoj televiziji Marković je priznao da je on bio taj koji je, barem pokušavao, igrati prljavo. Tada je rekao da mu nije jasno kako Hrvatska nije dobila niti jedan glas s obzirom na to da je svojedobno prepustio svoje mjesto jednom od glasača u Izvršnom odboru. Rekao je tada “potpredsjedničko mjesto” ali je jasno da je mislio na mjesto u Izvršnom odboru jer je u travnju 2004. Vlatko Marković bio kandidat za mjesto u Izvršnom odboru UEFA-e. Među kandidatima je samo jedan bio višak da bi se nakon glasovanja ispostavilo da je taj višak upravo on. Marković sada tvrdi kako je nekome od članova Izvršnog odbora prepustio svoje mjesto zbog čega je sada očekivao protuuslugu. Tada, prije tri godine, govorio je nešto drugo. “Svi mi čestitaju, dobio sam više od 50 posto glasova, a to je uvijek bilo dovoljno za prolaz, pa možda još nije gotovo, posavjetovat ću se s odvjetnicima”, kazao je Marković. Godinu i pol kasnije rekao je nešto drugo. “Što se tiče EP-a 2012. godine, Hrvatska i Mađarska će ga organizirati, i to je definitivno. Europu predobro poznajem da ne bih znao kako to ide. Već sam jednom ‘progutao riđovku’ i to se više nikada neće ponoviti. Prema tome, EP 2012. igrat će se u Mađarskoj i Hrvatskoj, u to nema dvojbe. Svi koji sumnjaju su zločesti i dokazat ću im da je tako.” Na taj način je pokazao da, čak i ako su Poljska i Ukrajina pobijedile zbog mutnih igara, on je posljednji koji im može zbog toga zamjeriti.

Misleći da Poljska i Ukrajina nisu nikakva prijetnja, Marković je uvjerio sebe i sve oko sebe da je Italija jedini ozbiljan protivnik Hrvatskoj te su sve njegove izjave bile usmjerene na njihovo nekulturno ponižavanje. Tako je na pitanje kako se može očekivati da bi Silvio Berlusconi, tadašnji talijanski premijer koji je zaluđen nogometom, mogao prepustiti Hrvatskoj organizaciju EP-a, Marković odgovorio: “Ma tko je taj Berlusconi?! Vidjeli smo kako su Talijani organizirali zimsku Olimpijadu u Torinu, to je bila jedna od najslabije organiziranih olimpijada u povijesti. Ako taj Berlusconi misli da sve može kupiti, morate znati da ni mi nismo od jučer.” Marković se nabacivao blatom na Talijane, tvrdeći da zbog kriminala u nogometu, otkrivanja namještanja utakmica i divljanja navijača, oni ne smiju dobiti domaćinstvo EP-a. I nisu dobili, kao ni Hrvatska, čiji je dopredsjednik HNS-a Vlado Zec, desna ruka Vlatka Markovića, prošle godine optužen za gospodarski kriminal, kao i Nevenko Herjavec, član Izvršnog odbora HNS-a. Antun Novalić je 2003. godine, kada je završio iza rešetaka, bio također član Izvršnog odbora HNS-a.

MICHEL PLATINI, predsjednik UEFA-e, u trenutku kada u Cardiffu objavljuje da domaćinstvo EP-a 2012. godine dobivaju Poljska i UkrajinaKako se Poljskom i Ukrajinom nije previše bavio, Marković je samo likovao kada je početkom ove godine poljski ministar sporta Tomasz Lipiec smijenio Andrzeja Rusku, predsjednika poljskog nogometnog saveza, zbog sumnje u upletenost u aferu namještanja utakmica. Marković je tada tvrdio kako je poljski nogometni savez u rasulu iako se to isto dogodilo i s mađarskim nogometnim savezom u siječnju prošle godine.

Iako je Markoviću propala kandidatura za EP u nogometu i s BiH, on je nastavio sa svojom misijom za koju je mislio da će biti vrhunac njegove karijere te je rekao kako će se povući s mjesta predsjednika HNS-a onog trenutka kada Hrvatska dobije domaćinstvo. Samo nekoliko dana kasnije rekao je da se šalio te je okrenuo ploču i posljednjih godinu dana tvrdi da će otići s mjesta predsjednika kada sam to odluči. Jedini način je, očigledno, radikalna akcija premijera Ive Sanadera koji je došao u Cardiff kako bi osvojio političke predizborne bodove a zatim je pobjegao dan prije kada je shvatio da nema ništa od dobivanja domaćinstva. U novinama su se već pojavili komentari kako FIFA i UEFA ne dopuštaju uplitanje politike u nogomet. Načelno je to istina, ali kada je poljski premijer smijenio njihova predsjednika nogometnog saveza, nije se ništa dogodilo. Dapače, Poljska je s Ukrajinom dobila domaćinstvo EP-a u nogometu 2012.

'Ukrajinac Grigorij Surkis čvrsto stoji iza nas'

Srpanj 2005.: Iz UEFA-e sam dobio signale da je naša kandidacijska knjiga najbolje napravljena i uvjeren sam da ćemo baš mi biti pobjednici. Imam i neke tajne adute, o kojima sada ne želim govoriti, ali se nadam da ćemo pobjedu proslaviti uz Zlatne dukate
Studeni 2005.: Svi mogu raditi što hoće i lobirati koliko žele, ali Hrvatska će dobiti EP 2012. godine. Hrvatska ima 50 posto, Italija 30 a Poljska i Ukrajina 20.
Siječanj 2006.: Tko kaže da su Talijani u određenoj prednosti? Nisu oni, još manje su Poljaci i Ukrajinci. Mi i Mađari smo na apsolutno odličnom putu i ne može nas skrenuti apsolutno ništa!
Ožujak 2006.: Ma tko je taj Berlusconi?! Vidjeli smo kako su Talijani organizirali Zimsku olimpijadu u Torinu, to je bila jedna od najslabije organiziranih olimpijada u povijesti. Ako taj Berlusconi misli da sve može kupiti, morate znati da ni mi nismo od jučer.
Svibanj 2006.: EP bi spasilo nogomet u Hrvatskoj jer nemamo stadione, od Opatije do Dubrovnika nema hotela A kategorije, nemamo sportski kamp. Imamo samo veze i poznanstva i nemojte me sada vući za jezik kako ćemo to obaviti. Taj projekt je moj životni san i nakon toga ću se povući.
Veljača 2007.: Nisam od onih koji će na tuđoj nesreći graditi svoju sreću, ali - Talijani nemaju ni izvršni odbor, ni predsjednika, tamo je potpuni nogometni kaos. Nakon što se ovo dogodilo u Italiji, definitivno samo Hrvatska i Mađarska! Ni Talijani, a ni Poljaci i Ukrajinci nemaju moralno pravo na kandidaturu.
Veljača 2007.: Ukrajinac Grigorij Surkis čvrsto stoji iza nas, uostalom, ja sam ga gurnuo u Izvršni odbor UEFA-e. Ja sam odustao, imam previše posla.
Travanj 2007.: Barem 70 posto članova IO UEFA-e podignut će ruku za hrvatsko-mađarsku kandidaturu.
Travanj 2007.: Jadni mi ako izgubimo od ovakvih Talijana. Imali smo kontakt sa svim članovima IO-a UEFA-e. Nitko od njih nije se zalijetao s obećanjima, to nisu naivni ljudi. Međutim, svi su nam se smješkali, što je na nas djelovalo ohrabrujuće. Italiju već osam mjeseci drma nogometni kriminal, a ništa bolje nije ni u Poljskoj.
Travanj 2007.: Naša je kandidatura 80 posto kvalitetnija od ostalih. Takve sam informacije dobio od izvora bliskih komisijama koje su procjenjivale kandidature. Šanse su nam prezentacijom porasle i ostali smo mi i Talijani, jer su Ukrajinci i Poljaci gotovo sigurno otpali. Italija ne smije dobiti EP, bio bi to moralni debakl Uefe, Ukrajina ima političkih problema, Poljska ima problema s navijačima i vodstvom saveza.