VINKO PENEZIĆ, Nigel Whiteley i Krešo Rogina na balkonu Društva arhitekata u Zagrebu"Ono što posebno volim i cijenim kod arhitekture Penezića i Rogine je da paralelno grade dobre projekte i razvijaju nove misli o arhitekturi digitalnog doba. To je u svjetskim relacijama rijetko i to ih izdvaja", rekao je Nigel Whiteley ovih dana u Zagrebu. Whiteley je jedan od najpoznatijih europskih teoretičara suvremene arhitekture i dizajna, a u Zagreb je došao predstaviti monografiju o hrvatskim arhitektima Vinku Peneziću i Kreši Rogini, koju je napisao za talijansku ediciju IT Revolucija u arhitekturi. Whitley smatra da su njihove pobjede na arhitektonskim natječajima u Japanu bile referenca za dva nastupa na Bijenalu u Veneciji te da su svjetski arhitekti i teoretičari arhitekture prepoznali njihove ideje u osamdesetim i devedesetim godinama kao važnu matricu za arhitekturu digitalnog doba. "Često se ističe podvojenost virtualne stvarnosti i svakodnevice", kaže Whiteley i nastavlja: "Svaki dobar arhitekt mora to imati u vidu u svojim projektima kroz zone rada, odmora, zabave, komunikacije, kroz povezanost tradicionalnih sadržaja i digitalnih mogućnosti. Danas sve postaje vidljivo, dostupno, taktilno i to se ogleda u arhitekturi. Ljudi kao da su sretni što se kroz prozore i zidove vidi i prati njihov privatni život, a taj se fenomen nastavlja putem interneta. Transparentnost je zavodljiva, ona nam daje lažnu otvorenost, ali je jednako tako u današnjem društvu postala dijelom društvene i političke kontrole i znak nadziranog društva." Poslovnice banaka i uredi su potpuno transparentni, vidi se kroz sve zidove, a Big Brother je znak društva kontrole. Ukida se granica između javnog i privatnog radi kulturoloških i tehnoloških promjena u društvu, što nas dovodi do etičkih pitanja u suvremenoj arhitekturi. "Sve je podređeno hedonizmu. Nalazimo se u postindustrijskom, postetičkom i posthistorijskom društvu gdje je utjecaj kapitala primaran. Ako je nešto dostupno širokom sloju ljudi, to ne znači da se radi o demokraciji. Moramo biti svjesni manipuliranja medijima, tehnologijom i, kroz to, fantazijom koja će se u budućnosti nametati i usađivati ljudima putem tehnologije. Bojim se otvorenog pristupa internetu, nedostatka kontrole i kritičkog uma koji će razdvajati smeće od kvalitetnih sadržaja", smatra Whiteley.