Gianni Alemanno, Novi rimski gradonačelnik, političku karijeru započeo je kao desničarski nasilnik koji je bacao Molotovljeve koktele, ali danas je sljedbenik zen budizma i iskazuje potporu ŽidovimaU noći 30. travnja 29-godišnji kompjuterski dizajner Nicola Tommasoli vraćao se kroz centar Verone kući, kad su ga presrela petorica mladića i zatražili od njega cigaretu. On cigareta nije imao, a ta petorica pretukli su ga udarajući ga nogama nakon što su ga srušili na tlo i pobjegli. Onesviješten, u lokvi krvi, prebačen je u bolnicu, gdje su mu dijagnosticirali teške ozljede mozga. Umro je nakon pet dana.

Indicije da su napadači skinheadsi pokazale su se točnima. Nakon što je policija s tajnom službom suzila krug sumnjivaca, jedan od napadača javio se policiji u pratnji odvjetnika, a na temelju njegovih izjava uhićena su još dvojica, dok su preostala dvojica pobjegla u u inozemstvo, a kad su se vratili, uhapšeni su i oni. Riječ je o 20-godišnjacima iz “boljih” obitelji, neonacističim skinheadsima i pripadnicima navijačke skupine lokalnog drugoligaša Hellas Verona. Neki su već imali policijske prijave zbog nasilničkog ponašanja, ali dosad nisu bili procesuirani.

Lijeva talijanska štampa tvrdi da je to znak kako nakon nedavne pobjede desnih stranaka na izborima ultradesnica diže glavu. Spomenuti su i drugi slučajevi ultradesničarskog nasilja, kao i situacija u Veroni, gdje je na vlasti separatistička Sjeverna liga (Lega nord) i gdje su značajna mjesta u gradskoj upravi bila nuđena deklariranim fašističkim nasilnicima. Gradonačelnik Flavio Tosi energično poriče bilo kakvo povezivanje svoga grada s fašizmom i tvrdi da je posrijedi obični huliganizam, koji gradska vlast oštro osuđuje i odlučno će ga suzbijati.

Novoizabrani predsjednik Camere, donjeg doma talijanskog parlamenta, Gianfranco Fini, dosadašnji predsjednik postfašističke stranke vladine koalicije Nacionalni savez (Alleanza nazionale), oštro je osudio nasilje u Veroni, ali je potom iznova razbuktao polemiku, još oštrije osudivši ono što se dogodilo u Torinu na otvaranju sajma knjiga, gdje su posebno predstavljene knjige iz Izraela i gdje su radikalne lijeve stranke organizirale protuizraelske demonstracije, u kojima su paljene izraelske zastave. Fini je ocijenio da se pod maskom anticionizma krio opasni antisemitizam i napomenuo da će počinitelji napada u Veroni biti uhićeni, procesuirani i kažnjeni, a da ultraljevičare, koji također izazivaju nasilje, nitko nikad ne procesuira.

I umjereni lijevi političari, a posebno ultraljevičari, Finija su optužili da skreće pozornost s bujanja neofašizma, da jePapa Benedikt XVI.primio je Alemanna nakon izbora za gradonačelnika nedopustivo usporedio smrt mladića s paljenjem zastave, čak da zaziva uvođenje policijske države koja bi se obračunavala s ljevičarima samo zbog njihovih političkih stavova, onemogućavajući im da na demokratski način demonstracijama iskazuje svoje mišljenje.

Politička klima u Italiji nakon parlamentarnih izbora očito se zaoštrava. Desnica je postigla značajan uspjeh, posebno Finijevi postfašisti, a osobito na lokalnim izborima u Rimu, gdje je na opće iznenađenje gradonačelnik postao njegov suradnik Giovanni Alemanno, prije 20-ak godina militantni pripadnik fašističkih skupina poput ove čiji su pripadnici sada počinili ubojstvo u Veroni. Finijeva stranka prikazuje se kao potpuno promijenjena stranka desnice, koja je raskrstila s fašističkom prošlošću. Ipak, kad je Alemanno preuzimao mjesto gradonačelnika, pred gradskom skupštinom na Campidogliu okupila se grupa fašista u crnim košuljama i dizala ruke u rimski pozdrav, uz poklič Alemannu kakav je nekoć upućivan Mussoliniju: “Duce! Duce!”

Na izborima za rimskog gradonačelnika Rima, na veliko iznenađenje, prvi put nakon 15 godina pobijedio je kandidat desnice, iako su u tom razdoblju dva lijeva gradonačelnika - Francesco Rutelli i Walter Veltroni - vrlo uspješno vodili grad, ekonomski ga unaprijedili, povećali broj turista, dogradili infrastrukturu i jako poticali kulturu. Na prethodnim izborima Veltroni je već u prvom krugu pobijedio desnog suparnika s dvije trećine glasova, a i na ovim izborima je kandidat ljevice, dosadašnji zamjenik premijera Francesco Rutelli, koji je već upravljao Rimom od 1993. do 2001., bio veliki favorit. U prvom krugu dobio je najviše glasova, 46 posto, ali u drugom krugu Alemanno ga je pobijedio s 53 prema 47 posto.

Pomirljivi Alemanno - Među prvim njegovim službenim aktivnostima bio je posjet rimskoj sinagogiPolitički analitičari slažu se da je Alemanno pobijedio samo na jednom pitanju - pitanju sigurnosti u gradu, posebno u vezi s kriminalom Roma i Rumunja, koji su se nakon ulaska Rumunjske i Bugarske u EU naselili u rimskim predgrađima. Iako razina kriminaliteta u Rimu nije osobito visoka, Rimljani su lani bili zgranuti napadom rumunjskog Roma na suprugu talijanskog admirala na cesti nedaleko od periferijske željezničke stanice, a neposredno prije drugog kruga izbora rumunjski Rom silovao je u Rimu studenticu iz Lesota. Alemanno je obećao oštre mjere u pitanjima sigurnosti i imigracije, pa i protjerivanje 20.000 useljenika koji su se ogriješili o zakon.

Njegova izborna pobjeda ipak je izazvala poprilične kontroverze. On pripada postfašističkom Nacionalnom savezu i ima vrlo nasilnu prošlost, za koju, doduše, izričito tvrdi da je, što se njega tiče, zaista prošlost. Rodio se 1958. u časničkoj obitelji u Bariju, ali se obitelj uskoro preselila u Rim, gdje je proveo djetinjstvo i mladost. Odrastao je burnih 70-ih, kad je Italija bila politički oštro podijeljena na desnicu i ljevicu, kad su bujali i desni i lijevi terorizam uz ulično nasilje i brojne žrtve. On se kao student pridružio tadašnjoj neofašističkoj stranci Talijanski socijalni pokret (Movimento sociale italiano - MSI) i postao tajnik rimske organizacije mladih fašista. Sudjelovao je u brojnim nasilnim aktivnostima i mnogo puta dolazio u sukob s policijom, triput bio u zatvoru, jednom čak osam mjeseci, jer je bacio zapaljivu bocu (Molotovljev koktel) na ambasadu Sovjetskog Saveza, drugi put jer je pokušao spriječiti svečanost na američkom vojnom groblju kraj Rima gdje je američki predsjednik George Bush (otac sadašnjega) trebao položiti vijenac. Potkraj 80-ih postao je predsjednik nacionalne organizacije mladih MSI-ja.

Kad je imao 24 godine, djevojka mu je postala Isabella Rauti, kći Pina Rautija, jednog od osnivača i najmoćnijih ljudiNova talijanska desnica - Alemanno s premijerom Silviom Berlusconijem i Alessandrom Mussolini, Duceovom unukom MSI-ja. Rauti je bio toliko ekstreman da mu čak ni MSI nije bio dovoljno agresivan, pa je osnovao neonacističku organizaciju Novi poredak (Ordine nuovo), kojoj je neko vrijeme bio na čelu izišavši iz MSI-ja. Poslije se vratio u MSI i htio postati njegov vođa. On i mladi, umjereniji Gianfranco Fini potkraj 89-ih i početkom 90-ih izmjenjivali su se na čelu MSI-ja, a na kraju je prevladao Fini, koji je 90-ih počeo mijenjati orijentaciju stranke, napustio fašističku ideologiju, ogradio se od Mussolinijeve povijesne baštine i nakon kongresa stranke početkom 1995. u Fiuggiu, kad je stranka promijenila ime u Nacionalni savez, promijenio njen kurs i pretvorio je u desnu građansku stranku. Mnogi okorjeli fašisti time su bili nezadovoljni, među ostalima i Rauti, koji je napustio stranku. Nacionalni savez je ojačao i postao glavni koalicijski partner stranke Forza Italia televizijskog tajkuna Silvija Berlusconija.

Alemanno je slijedio Finija u novoj stranačkoj politici i 1994. ušao u parlament. Nakon što se 1992. oženio Rautijevom kćeri, s kojom je tri godine poslije dobio i sina, Isabella Rauti ostala je vjerna očevim idejama i napustila promijenjenu stranku, ali i Alemanna. Godinama su živjeli odvojeno, iako se nisu formalno razveli. S vremenom su izgladili nesuglasice, ona se vratila u stranku i kao sveučilišna profesorica i novinarka ušla kao savjetnica u Berlusconijevu vladu koja upravljala Italijom od 2001. do 2006. Pomirila se sa suprugom, počeli su ponovno zajedno živjeti, a 2002. još se jednom vjenčali u istoj crkvi gdje i prvi put. Alemanno je postao jedan od najbližih Finijevih suradnika i obavljao razne stranačke dužnosti, a i državne kad je njegova stranka u koaliciji s Berlusconijem bila u vladi. Od 2001. do 2006. bio je ministar poljoprivrede i šumarstva (po struci je inženjer za uređenje okoliša i teritorijalno planiranje).
Alemanno sada tvrdi da će biti gradonačelnik svih građana, na dobrobit svih Rimljana, da će ih nastojati ujediniti, a ne razdvajati. Iz njegova kruga tvrde da se on sasvim promijenio, da je posve drukčiji od onog nasilnog mladića prije 30-ak godina, da je tomu pridonijelo i to što već 15 godina prakticira zen budizam, a da mu je duhovni vođa član komunističke partije.

Alemanno je u prvim izjavama istaknuo da je napustio fašističku ideologiju i da je potpuno na građanskoj desnoj, postfašističkoj liniji svoje stranke. Poštujući uvriježeni običaj, kao i dosadašnji novi gradonačelnici Rima nakon preuzimanja dužnosti položio je vijenac na glavni nacionalni spomenik Oltar domovine i na mjesto gdje se odaje počast svim Talijanima palima za slobodu pokraj jednih gradskih vrata.

To je posljednjih desetljeća u prvom redu mjesto gdje se odaje počast Talijanima poginulima u II. svjetskom ratu u borbi protiv fašizma i nacizma. Nakon toga položio je vijenac na još jednom poznatom mjestu gdje se odaje počast Talijanima stradalima u II. svjetskom ratu, Ardeantinskih špilja gdje su Nijemci 1944. za odmazdu zbog napada Pokreta otpora u Rimu strijeljali 335 talaca, u prvom redu Židova. Nakon toga je izjavio da on i njegova stranka podupiru antifašistički pokret otpora na čijim je pobjedama nakon II. svjetskog rata stvorena nova Italija: “Vrijednosti talijanskog Pokreta otpora ne mogu se dovoditi u pitanje, jer su to vrijednosti borbe za slobodu protiv okupatora. Vrijednosti Pokreta otpora ne smiju se dovoditi u pitanje ni u povijesnim knjigama, jer su te vrijednosti temelj našeg ustava. Ovo što kažem dijele svi članovi Nacionalnog saveza. Na talijanskoj desnici nema ni najmanje prostora za one koji brane totalitarizam.”