Hrvoje Stojić voditelj je odjela istraživanja tržišta Hypo banke u Hrvatskoj. Stojić je na tu poziciju imenovan 2005. nakon što se iskazao kao bankovni analitičar. Sam odjel Hypo banka utemeljila je još prije osam godina kako bi zadovoljila potrebe za korporativnim informiranjem svojih klijenata te potrebe za informiranjem investicijske javnosti. Inače, Stojić je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 2000., a za vrijeme i nakon studija surađivao je s istaknutim hrvatskim poslovnim tiskovinama. Upravo tako je Stojić stekao važna iskustva u komuniciranju s javnosti, njegovom temeljnom zadaćom na trenutačnoj poziciji. Sa Stojićem smo razgovarali o makroekonomskom stanju u Hrvatskoj, visokoj inflaciji i sve većem vanjskom dugu.

NACIONAL: U kakvoj je situaciji hrvatsko gospodarstvo iz perspektive makroekonomskih pokazatelja?
- Hrvatsko gospodarstvo definitivno usporava, a to potvrđuju podaci za prvu polovinu ove godine. Deficit platne bilance dodatno će porasti i to je uvelike posljedica očekivanog rasta cijena energenata, ali i dugoročnog problema strukture hrvatskoga gospodarstva. Hrvatsko gospodarstvo nije orijentirano na izvoz, nego cjelokupni rast generira domaća agregatna potražnja. S druge strane, tu je i utjecaj svjetskih ekonomskih kretanja. Ako se ekonomska situacija u svijetu pogorša, to bi moglo imati loše posljedice za hrvatsko gospodarstvo, i to u dva aspekta. Prije svega, moguće je slabljenje potražnje za hrvatskim izvozom roba i usluga, a produljena kreditna kriza mogla bi dovesti do smanjenja dostupnosti kredita i više cijene kapitala. Vjerojatno bi takav scenarij doveo i do smanjenja investicija s obzirom na sklonost mnogih investitora da tada odgode svoje projekte i pričekaju bolje uvjete.

NACIONAL: Ispada da je gospodarstvo u krizi, a da je do investicija potrebnih za provedbu reformi i rast gospodarstva teško doći jer je gospodarstvo u krizi. Kako prekinuti taj začarani krug?
- Ne bih to nazivao začaranim krugovima. To je jednostavno ciklus u kojem se našlo svjetsko gospodarstvo u koji smo mi uključeni kao ekonomija koja se orijentirala na to da bude tržišna te dio međunarodnih integracija. U budućnosti ćemo biti sve više podložni takvim promjenama. Više od pola desetljeća okolnosti su bile vrlo povoljne za hrvatsko gospodarstvo, pa smo u tom razdoblju imali i iznadtrendne stope rasta BDP-a. Imali smo i vrlo povoljan pristup financiranju uz rekordno realno niske kamatne stope. Sada su se svjetska kretanja osjetno pogoršala.

NACIONAL: Hoće li inflacija rasti u idućem razdoblju?
- Tijekom ljeta inflacija će sigurno premašiti razinu od 7 posto, a na prosječnoj razini godinu bismo mogli okončati sa stopom inflacije većom od 6 posto.

NACIONAL: Poznato je da su još prošle godine postojale projekcije HNB-a i ostalih financijskih institucija koje su predviđale tu stopu inflacije. Postoje li mjere koje su mogle biti poduzete da inflacija bude niža ili je to posljedica ovisnosti Hrvatske o svjetskim kretanjima?
- Inflacija je mogla biti nešto niža da su donosioci odluka znatno prije i u većoj mjeri počeli poticati konkurentnost u hrvatskom gospodarstvu te stvaranje tržišnog okruženja u kojem bi kroz konkurenciju više subjekata iz raznih sektora pridonosili nižim cijenama. S druge strane, sada se pokazuje kako je socijalna politika temeljena na subvencioniranju cijena energenata kroz dulji niz godina bila štetna. Tako gospodarstvo uopće nije bilo poticano da krene u proces restrukturiranja i provede reforme koje bi dovele do povećanja efikasnosti. Poslovnim subjektima slala se kriva poruka kako će cijene energenata trajno biti niske, a količine trajno svima dostupne. To nije bilo realno. Ako se zna da cijena struje nije rasla od 2005., a na svjetskom tržištu njezina cijena je u tom razdoblju gotovo udvostručena, očito je da to nije normalna situacija. I u zapadnoeuropskim državama sada se mogu čuti zahtjevi za subvencijama određenih energenata, ali to je posljedica toga što su tamo cijene rasle cijele prošle godine, te ukupno relativno osjetno više nego što će tek porasti u Hrvatsko pa tamošnji privredni subjekti sve teže amortiziraju povećanje cijena ključnih inputa.

NACIONAL: Ipak, nije li glavni problem u raspodjeli subvencija s obzirom na to da one u većoj mjeri bivaju usmjerene građanima, a manje industriji?
- U Hrvatskoj su državne potpore loše usmjerene stoga što država do sada nije poduzimala ništa u vezi s tim. Naime, ako želimo voditi socijalnu politiku putem potpora, prvo bi trebalo znati kome su one najpotrebnije. U Hrvatskoj registar takvih podataka kao da ne postoji. To bi trebao biti porezni broj, ali on će navodno profunkcionirati tek sljedeće godine, i to samo za dio populacije, odnosno za novorođene. Pitanje je kada će taj sustav postati funkcionalan za cijelu populaciju. Imajući na umu da se nemalen dio najavljenih potpora financira iznadplanskom naplatom proračunskih prihoda, realna je opasnost da takvi transferi samo podgriju inflacijska očekivanja. A rastuću inflaciju monetarne vlasti mogu obuzdati jedino politikom čvršće domaće valute, odnosno restriktivnijim likvidnosnim politikama.

NACIONAL: Kako će se ova situacija odraziti na rast hrvatskog vanjskog duga?
- Zbog odustajanja države da se zaduži na vanjskom tržištu i zbog nešto jače aprecijacije kune koju podržava Hrvatska narodna banka, relativni prirast duga bit će manji nego prošlih godina. Treći razlog tog trenda je i smanjena dostupnost kapitala emerging market tržištima kakvo je Hrvatska. U prvoj polovini godine to možda nije bilo primjetno, ali dođe li do daljnje eskalacije globalne kreditne krize, mislim da bismo u idućem razdoblju mogli jače osjetiti sporiji dotok kapitala.

NACIONAL: Kakva ekonomska kretanja predviđate u budućnosti?
- Iako situacija nije blistava, kratkoročnim mjerama se tu ne može mnogo toga učiniti. S druge strane, mislim da bi ovo stanje trebalo poslužiti kao poticaj da se pojača fiskalna konsolidacija te rezolutnije krene u strukturne reforme kako bi hrvatsko gospodarstvo u srednjem, odnosno dugom roku povećalo svoju domaću i inozemnu konkurentnost. Također, ako hrvatsko gospodarstvo želi ostvariti veću stopu gospodarskog rasta, u budućnosti će se morati suočiti sa sve većim rizicima. Naime, s obzirom na strukturu gospodarstva, morat ćemo se nastaviti zaduživati, a svjetsko tržište će još pažljivije pratiti naše korake u ključnim ekonomskim politikama. Ako ih nećemo ispravno voditi, kaznit će nas smanjenjem kreditnog rejtinga. Tada bismo plaćali skuplju cijenu kapitala, što, dakako, za posljedicu može imati mnogo sporiju konvergenciju k standardima Europske unije.