Objavljeno u Nacionalu br. 684, 2008-12-23

Autor: Marko Biočina

Kolaps cijena nafte

Bankrot Nigerije, Irana i Venezuele

Pad svjetskih cijena nafte za sto dolara po barelu najteže će pogoditi ekonomije zemalja trećeg svijeta koje velike socijalne programe i vojnu potrošnju financiraju izvozom energenata

Hugo ChávezHugo ChávezNiska cijena nafte mogla bi prouzročiti financijsku propast Venezuele, Irana, Nigerije i još nekoliko svjetskih država. Te države su posljednjih godina značajno povećale državnu potrošnju i pokrenule velike i skupe investicije, koje su temeljile na tadašnjoj vrlo visokoj cijeni nafte. Međutim, u samo nekoliko mjeseci cijena nafte je s rekordne razine od 147 dolara pala na 35 dolara, koliko iznosi danas. Prošlog tjedna Udruženje država izvoznika nafte (OPEC) donijelo je odluku o smanjenju proizvodnje za 2,2 milijuna barela nafte dnevno, nadajući se da će tako uspjeti zaustaviti pad cijena. Ipak, ta mjera nije donijela nikakve rezultate, a sve je izvjesnije kako će globalna recesija izazvati još veći pad potražnje i cijena nafte u 2009. godini. U takvoj situaciji mnoge države naći će se na rubu bankrota.

Analitičari predviđaju kako će najteže posljedice osjetiti Venezuela. Tamošnji predsjednik Hugo Chávez godinama je visoke prihode od nafte usmjeravao u državnu potrošnju, ponajviše u velika socijalna davanja, te tako pokušavao osigurati podršku među biračima. Chávez je vodio vrlo lošu ekonomsku politiku. U Venezueli, osim naftne, gotovo da nema drugih vrsta industrije. Danas, kad su prihodi od nafte značajno pali, tamo ne postoje drugi sektori koji bi mogli pokriti te gubitke. Naftna industrija u principu ne zapošljava puno ljudi, tako da je u Venezueli i nezaposlenost vrlo visoka. Taj problem je Chávez dosad rješavao tako što je nezaposlenima isplaćivao visoke naknade, no sad vrlo vjerojatno više neće imati novca za to. Uz to, visoka državna potrošnja posljednjih godina izazvala je veliku potražnju za stranom robom, uvoz je iz godine u godinu rastao, što je rezultiralo golemom inflacijom.

Takvo stanje bilo je održivo dok su prihodi od nafte bili na visokoj razini, ali pri ovakvim cijenama to neće biti moguće. Prema nekim procjenama, da bi zadržala ovu razinu državne potrošnje Venezuela bi svoju naftu trebala prodavati po cijeni od 120 dolara po barelu. S obzirom na to da će cijena nafte vjerojatno uskoro pasti ispod 30 dolara, nije teško izračunati da će Venezuela svoj proračun morati smanjiti za više od 60 posto. U sličnoj situaciji nalazi se i Iran. Tamošnji predsjednik Mahmud Ahmadinedžad također je proteklih godina trošio mnogo novca na socijalna davanja, ali i u druge svrhe, kao što je više milijardi dolara vrijedna kupnja naoružanja od Rusije. Početkom prosinca Ahmadinedžad je najavio veliko rezanje proračunskih troškova s namjerom da se državni proračun prilagodi cijeni nafte od 30 dolara po barelu. Vjerojatno će biti prisiljen smanjivati plaće, mirovine, te ostale socijalne kategorije. Američki analitičari procjenjuju kako bi takve mjere mogle ozbiljno narušiti popularnost Ahmadinedžada, a isto tako procjenjuju kako će kriza u potpunosti usporiti iranski gospodarski rast, koji je proteklih godina bio vrlo visok. Također, problem Irana je što ta država, iako posjeduje velike rezerve prirodnog plina, taj energent uvozi. Naime, Iran nikad nije razvio infrastrukturu za eksploataciju te sirovine, tako da ne može izvozom plina barem dijelom nadoknaditi gubitke u poslu s naftom.


Uz Iran i Venezuelu, najveće posljedice naftne krize vjerojatno će se osjetiti u Nigeriji. Ta država velik je proizvođač nafte i plina, ali ekonomsko stanje u Nigeriji bilo je vrlo loše i dok je cijena tih energenata bila rekordno visoka. Ipak, u ovakvoj situaciji vladajuća vojna hunta imat će puno manje novca kojim može kupovati mir s raznim pobunjenim skupinama diljem Nigerije. Kad se smanje prihodi od nafte, može se očekivati da će se povećati aktivnost militantnih skupina poput Pokreta za emancipaciju Delte Nigera, skupine koja već godinama napada naftna postrojenja u tom dijelu zemlje. Takav porast nasilja mogao bi značajno destabilizirati zemlju, a možda rezultirati i novim građanskim ratom. Ruski ministar financija Aleksej Kudrin također je najavio kako će Rusija svoj trogodišnji proračunski plan prilagoditi novim okolnostima i manjoj zaradi od nafte. Iako je i Rusija proteklih godina svoj snažni gospodarski razvoj temeljila na rastu cijene nafte, postoji nekoliko razloga zbog čega ta država neće biti pogođena krizom kao Venezuela, Iran i Nigerija.

Ministri nafte zemalja članica OPEC-aMinistri nafte zemalja članica OPEC-aPrvo, Rusija nije toliko ovisna o naftnim prihodima, jer izvozi i značajne količine plina, te raznih metala, kao što su nikal, aluminij i željezo. Zbog toga će Rusija mnogo lakše prebroditi pad zarade od nafte. Također, Rusija je u proteklih osam godina imala vrlo restriktivne porezne zakone, tako da je uspjela prikupiti goleme devizne rezerve. U vrijeme kad je cijena sirove nafte iznosila više od 140 dolara, ruski proizvođači su zadržavali između 40 i 60 dolara, dok je ostatak novca na temelju raznih poreza uzimala država. Ruske financijske rezerve početkom ove godine iznosile su oko 750 milijardi dolara. Iako je Rusija, zbog posljedica ekonomske krize, potrošila već više od 200 milijardi u rezervama, i dalje ima dovoljno novca da pokrije proračunske manjke. Upravo su proračunske rezerve glavni razlog što će ostali veliki proizvođači nafte ovaj nagli pad cijene preživjeti s puno manje negativnih posljedica. To se prije svega odnosi na Irak, Kuvajt, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i Libiju. Ekonomije svih tih država temelje se uglavnom na izvozu nafte, ali za razliku od Venezuele, Irana i Nigerije, te države su u prošlosti vodile iznimno konzervativnu fiskalnu politiku.

U doba rekordno visokih cijena nafte, samo su bliskoistočni proizvođači imali dnevni prihod od dvije milijarde dolara. Unatoč velikim infrastrukturnim projektima, značajan dio tog novca bio je pohranjen u bankama. Zbog toga sad arapske države na raspolaganju imaju fondove u kojima se nalaze goleme količine novca, čime mogu pokrivati eventualni gubitak na izvozu nafte. Tako se pretpostavlja da Saudijska Arabija raspolaže s fondovima vrijednim bilijun dolara, dok samo Kuvajt trenutačno posjeduje kapitalne rezerve vrijedne 250 milijardi dolara. Ipak, pad cijene nafte koji će nanijeti značajne gubitke proizvođačima nafte istodobno će olakšati ekonomsku situaciju u državama koje naftu uvoze. Zbog toga se može zaključiti kako tako niska cijena najviše odgovara SAD-u, državi koja je i najveći svjetski uvoznik nafte. Pri cijeni nafte od 40 dolara po barelu, gospodarstvo SAD-a svakog dana štedi oko 2 milijarde dolara u odnosu na početak 2008. godine. Budući da je američko gospodarstvo u recesiji, može se pretpostaviti da će tamošnje vlasti pokušati održati nisku cijenu energenata što je moguće dulje. Zbog niske cijene nafte profitirat će i zapadnoeuropske države, čije ekonomije imaju visok stupanj ovisnosti o nafti. To su Njemačka, Italija i Španjolska. Također, pozitivni efekti smanjenja cijene naftnih derivata osjetit će se i u azijskim državama koje imaju razvijena gospodarstva, troše velike količine nafte, ali nemaju svojih izvora. To su u prvom redu Indija, Kina, Južna Koreja i Japan.

Ina reže troškove

Zsolt HernadiZsolt HernadiIznimno niska cijena nafte u ovom trenutku izaziva značajne probleme i za Inu. Iako su ti problemi prouzročeni događajima na svjetskom tržištu na koje Ina nije imala utjecaja, u upravi kompanije sada moraju pronaći način kako da očuvaju pozitivnu poslovnu bilancu do kraja godine. U prvih šest mjeseci 2008. Ina je poslovala odlično i ostvarila je dobit od 797 milijuna kuna, da bi već nakon tri mjeseca ta dobit bila prepolovljena i iznosila 355 milijuna kuna. Uzrok takvog pada dobiti je i pad cijene nafte. Naime, pretpostavlja se kako je Ina svoje rezerve punila naftom koju je plaćala oko 120 dolara po barelu, a danas je knjigovodstvena vrijednost te nafte oko 35 dolara. Zbog toga postoji ozbiljna mogućnost da kompanija godinu završi u minusu i to je navodno jedan od glavnih razloga koji su utjecali na MOL da pristane državi prodati plinsko skladište Okoli. Iako će država cijenu od 150 milijuna eura plaćati u ratama, cijela transakcija bit će uknjižena ove godine, tako da bi Inina bilanca na kraju ipak mogla biti pozitivna.

U Ini su ozbiljno shvatili situaciju u kojoj se nalaze, te već pokrenuli čitav niz mjera kojima planiraju smanjiti troškove. Osim na administrativnim poslovima i troškovima reprezentacije, u Ini velike uštede planiraju ostvariti i na ukidanju nekih, dosad uobičajenih, poslova na održavanju postrojenja za eksploataciju nafte i plina u Hrvatskoj.Ukidanje tih postupaka moglo bi smanjiti domaću proizvodnju energenata, ali to je logičan poslovni potez s obzirom na situaciju u kojoj se Ina trenutno nalazi. Naime, pad cijene nafte rezultirao je time da većina domaćih nalazišta, iz kojih Ina pokriva oko 30 posto domaće potražnje, postaju sve manje rentabilna. Problem je u tome da su domaća nalazišta nafte relativno iscrpljena, nafta se nalazi na velikim dubinama, za njezinu eksploataciju je potrebno dosta energije, te je zato cijena eksploatacije visoka. Prema Nacionalovim informacijama, cijena se kreće između 13 i 17 dolara po barelu nafte. To je još uvijek znatno jeftinije od cijene uvozne nafte, ali ako cijena na svjetskom tržištu nastavi padati, domaća nafta će postati nerentabilna.

Vezane vijesti

Naftaški juriš na sjever

Naftaški juriš na sjever

Oko Arktika se steže sve agresivniji obruč vojnih sila gonjen uzbuđenjem koje u krvi nekih vladinih činovnika vrije velikim brojkama. "I u tom cilju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika