Objavljeno u Nacionalu br. 684, 2008-12-23

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Zemlja golfa

Golf će izvući naš turizam iz gabule, golf će osigurati radna mjesta, golf će dovesti investitore i solventne strane turiste, golf će osigurati elitne hotele i apartmane, zbog golfa ćemo postati zemlja bogatih. Tako se napuhavaju bajke o potrošnji evropskih golfera

Zoran FerićZoran FerićKad u američkom trileru vidimo tipa kako u kancelariji postavlja lopticu, uzima palicu i simulira golf, sigurni smo da je spomenuti ili budala ili negativac, a najčešće oboje. Kad u krimiću vidimo da dvojica igraju golf, jedan od njih je sigurno kriminalac velikog stila, povezan s političkim strukturama, policijom, pravosuđem i tajnim službama. Smiješni tipovi s rukavicama i bijelim cipelicama krstare zelenim travnjakom sa smiješnim palicama i kuju međunarodne zavjere. Golf je sport koji već godinama u javnosti ima pretežito negativan imidž. Doživljavaju ga kao elitistički sport bogatih, ili kao smiješnu penzionersku zabavu. U jednom starom vicu penzionere su zvali hokejašima, zbog štapova koje nose. Danas ih možemo nazvati golferima. Naravno, bez namjere da vrijeđamo mnoge časne ljude koji su časno zaradili mirovinu. I pri takvom stanju stvari, netko se u Hrvatskoj sjetio da više nije važno biti zemlja znanja, nego da je neusporedivo važnije postati zemlja golfa jer je to naša budućnost. Golf će izvući naš turizam iz gabule, golf će osigurati radna mjesta, golf će dovesti investitore i solventne strane turiste, golf će osigurati elitne hotele i apartmane, zbog golfa ćemo postati zemlja bogatih.

Da bi se opravdala takva razvojna strategija do apsurda se napuhavaju brojke o evropskim golferima i cifre koje kao turisti troše. Mala zemlja velikog golfa predstavlja se hrvatskoj javnosti kao kičasta pastorala s pitomim zelenim travnjacima i zrelim ljudima u bijelom koji nose skupe satove. Ono, međutim, što postoji iza takve pastoralne fotografije nije nimalo lijepo, kao što obično nije nimalo lijepo ono što stoji iza kičastih jumbo plakata: ekskluzivni interesi bogate i pohlepne manjine koja želi postati još bogatija i pri tome ne preže ni pred čime. Pozadina lijepe slike koju su ljudi iz hrvatske Vlade povezani s krupnim biznisom pokušali nametnuti javnosti zapravo užasava. Idilični travnati predio s blagim bregovima, zastavicama i rupama zapravo je prostor zatrovan pesticidima i ekološka bomba koja truje okolinu, dostojanstven čovjek u odijelu boje pijeska zapravo je lopov velikog stila koji je našao modus da u okviru zakona nepošteno drpi veliku lovu, najčešće ne misleći ni na koga osim na sebe sama, starac koji mu nosi štapove umirovljeni je učitelj koji ne može živjeti od penzije, atraktivna žena uz njega je kurvetina koja se udala zbog para, a jadnik koji za napojnicu skuplja loptice po šikari je bivši vlasnik zemlje na kojoj se nalazi teren za golf. Tu je zemlju naslijedio od svoga šukundjeda i kao poljoprivredno zemljište preživjela je i Austriju i Italiju i napoleonske ratove i fašizam i nacionalizaciju poslije drugoga rata. Čak i privatizaciju. Izvlaštena je tek zakonom o golfu. A taj zakon, koji je prošli tjedan izglasan u Saboru hitnim postupkom i koji je posvađao koalicijske partnere, pada se u prilično zanimljivo vrijeme. Naime, usred financijske i ekonomske krize, kojoj se još ne znaju dosezi, ali se može prilično sigurno reći zašto se dogodila te velikih anarhističkih prosvjeda mladih koji su paralizirali Grčku. Pa iako je zakon o golfu prvenstveno naša stvar i, rekao bih, naša sramota, nije lišen međunarodnoga konteksta. Kriza koja se i nama sada događa zapravo je kriza pohlepe i podivljaloga kapitala bez lica, to je u krajnjoj liniji i ozbiljna kriza moralnih vrijednosti.

Oni koji ulažu kapital i kompanije koje ga plasiraju uopće ne misle na ljude. Čovjek je jednim preciznim kirurškim rezom odstranjen iz poslovanja kao nešto nevažno, nešto o čemu se ne mora voditi računa kad je profit u pitanju. Štoviše, kad se u kontekstu profita, ulaganja i razvoja i spomene nekakva socijalna osjetljivost, ona se odmah doživljava kao komunističko agitiranje i opasna rabota. To se ne događa samo kod nas, sjetimo se samo nedavne predsjedničke kampanje i toga kako su republikanci plašili birače s Obamom koji je, navodno, komunjara. Socijalna osjetljivost doživljava se kao nešto nerealno, ili opasno. Takva međunarodna klima odgovara lopovima i krupnim kriminalcima. Zakonom o golfu omogućuje se takvim velikim lopovima da ulažu i kod nas, da izvlašćuju, grade i onečišćuju. Argument investitora u ovakvim sporovima, kao što je ovaj o golfu, obično je zgražanje nad ovom primitivnom i blesavom sredinom koja stvara antipoduzetničku klimu, koja se buni čim se hoće nešto novo sagraditi ili napraviti, koja onemogućuje poštene kapitaliste da ulože, zarade i osiguraju radna mjesta. Da. Tako će i onaj golfer u svijetlom odijelu s početka priče reći čovjeku koji mu skuplja lopte: “Budi sretan jer ti ja osiguravan radno mjesto.“ A tko zapravo onemogućuje investitore? Činovnici državnih tijela koji žele dodatno zaraditi.

Korumpirani tipovi koji su snimljeni kako trpaju kuverte s novcem u džepove. Ljudi se pak bune jer kapital nema lice, a ne pruža ni garanciju da će se barem djelomično i u okviru realnoga poštovati interesi čovjeka, lokalne zajednice i okoliša u kojemu taj čovjek živi. Veći dio današnjeg hrvatskoga kapitala pojavio se u kriminalnoj pljački društvenoga vlasništva i kao takav je već obilježen. One koji ulažu već otprije bije glas da su jamili i da se oko toga ništa ozbiljno nije dogodilo. Strah i nepovjerenje su zato više nego normalni. Štoviše, bilo bi nenormalno da ljudi nisu skeptični i da ne pokušavaju prozreti i onemogućiti politiku i krupni kapital da ih opet opljačkaju. Anarhistički nemiri u Grčkoj upereni protiv policije koja ubija djecu, korupcije i vlade prosvjedi su protiv takvog stanja stvari. Očita potreba da se nešto hitno mijenja u tom neravnopravnom braku između kapitala i čovjeka. Upravo zato slažem se sa zastupnikom Nenadom Stazićem da je zakon o golfu jedna od najsramotnijih stvari koje smo vidjeli poslije kriminalne otimačine društvenoga vlasništva: neustavni zakon koji se pokazuje kao platforma za još jednu legaliziranu pljačku. Okolnosti u kojima je donesen ne daju razloga optimizmu.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika