Romantičari baš nikada ne izlaze iz modeU doba prosvjetiteljstva, postojala je škola antropologije koja je sugerirala da je prirodno stanje ljudske vrste plemenska promiskuitetnost. Postojale su kulture u kojima je poligamija (više brakova) ili češće više žena s jednim muškarcem bila uobičajena stvar.
Nakon ratova poginulo je mnogo ljudi, pa je ta praksa bila privilegija kraljeva, kneževa i lokalnih moćnika. Rjeđe se dešavala poliandrija, zajednica više muškaraca s jednom ženom.

Povijest nam pokazuje da je monogamija mjerilo; zaista, brojčana ravnoteža spolova, prekomjerna snaga ljudske ljubomore i dobrobit djece nam dokazuje da nije samo mjerilo, nego i da je diktirana evolucijom.

Između muškaraca i žena prijateljstvo prirodno postoji..kod ljudi je sklonost parenju prirodna, kazao je Aristotel u Nikomahovoj etici.

Postajalo je mišljenje da su jedini razlozi zbog kojih žene ulaze u brak niske plaće, nezaposlenost i mala šansa za obrazovanjem. Pojavom industrijske revolucije, žene počinju zarađivati vlastiti novac i stvari se počinju mjenjati.

Počinje doba feminizma te oštro kritiziranje braka. Feministice kritiziraju ideju da se žena osjeća ispunjeno samo kroz odgoj djece i kao domaćica. Uspoređuju brak s prostitucijom i ropstvom. Smatraju da se brak treba zamijeniti petogodišnjim ugovorom.

U prošlosti, razvod je bio luksuz bogatih. Sada se čini da su svi dovoljno bogati da ga pokrenu, jer trenutačno svaki treći brak završava razvodom. Mnogo je razloga; ljudi se međusobno ne poštuju, utrka za novcem i karijerama, premalo vremena za pažnju supružnika.

Neki parovi duže biraju prsten nego što ostanu u braku, kažu statistikeLjubav ne traži obećanje emocija, ali traži zavjet odanosti, kazao je Roger Scruton

Uz sva neromantična i čudna uvjerenja o braku, ipak možemo zaključiti da on ima svoju dugotrajnu čaroliju. Još uvijek su bajkovita vjenčanja prva na listi želja svake djevojčice, kasnije žene. Jedno je sigurno: u dvoje je ipak ljepše i lakše!

Bračni ugovor je kao i svaki drugi ugovor. Odredbe su neispisane, kazne su nedefinirane, a uvjeti ugovora su obično nepoznati i nitko ga ne bi potpisao da ga je prvo pročitao., smatra L.J. Weitzman

Ali radimo to. Potpisujemo ga i dalje. Neka onda to bude bezuvjetno "and for a lifetime".