Josip Kregar; Foto: kregar.orgKada je dekan zagrebačkog Pravnog fakulteta Josip Kregar nedavno najavio da će se kandidirati za zagrebačkog gradonačelnika, bilo je to za većinu pravo iznenađenje. Osim svojih akademskih aktivnosti, Kregar je u javnosti ponajprije poznat po nacionalnom programu suzbijanja korupcije. Sudjelovao je u kreiranju većeg broja antikorupcijskih zakona, uz aktivno predlaganje strategija reforme javne uprave. No, formalne političke afinitete nije iskazivao, posebice u recentnim godinama.

Kako je kazao u intervjuu za nacional.hr, za takav preokret motivirala ga je sveopća situacija u državi, posebice u Zagrebu, u kojem prema njegovom mišljenju prevladava slika najgorih stereotipa o korumpiranoj metropoli. Kregar je imao kratko iskustvo sa vođenjem grada za čiju se gradonačelničku poziciju odlučio natjecati, jer je za vrijeme Račanove vlade nekoliko mjeseci obnašao dužnost vladinog povjerenika za Grad Zagreb. Nezavisna lista koju predvodi, prema njegovim je riječima tek u procesu stvaranja.Ističe kako je odaziv i podrška u kratkom razdoblju od kandidature dosta velika, te poziva sve građane da se pridruže ovoj nestranačkoj inicijativi, ukoliko su spremni raditi pošteno i otvoreno te pritom ponajprije djelovati za dobrobit građana i javnih interesa.

Nacional.hr: Zašto ste se odlučili na kandidaturu?

Zbog nekoliko razloga. U Hrvatskoj se u proteklim godinama stvorilo ozračje u kojem čovjek neprekidno gleda kako se politika polako pretvara u izlog bez sadržaja. Došli smo do situacije u kojoj preko uspjeha političkih elita, koje dolaze na vlast, prednost pred izgradnjom vrtića i škola dobivaju razne nepotrebne investicije. Za mene je takva situacija jednostavno neprihvatljiva. Političari koje je odabrao narod izgubili su prvotnu smisao, jer se njihova obećanja nisu ispunila, pa je se stvara svojevsrni paradoks. Mislim da je došlo vrijeme da napustimo ideju da je vlast stvar osobe, te da se Zagreb decentralizira. Veliki broj ljudi predložilo mi je tijekom proteklih dana da budem njihov predstavnik i zastupnik na predstojećim izborima. Konačno, odluka da se kandidiram striktno je motivirana etičkim razlozima, ali i općom situacijom bez pozitivnog smjera. Glavni grad zajedno sa Hrvatskom ulazi u teška vremena a dočekuje ih zapušten i zanemaren. Mislim da nije pretjerano kazati kako Zagreb već duže vrijeme stagnira i doživljava propast.

Nacional.hr: Kada se otvorilo pitanje vaše kandidature za gradonačelničko mjesto, odmah ste u brojnim medijima proklamirani kao svježa oporba koja je potrebna gradu Zagrebu. Da li je prema vašem mišljenju u Zagrebu prisutna korupcija i koliko je raširena?

Slika grada odgovara predodžbama najgorih stereotipa o korumpiranom gradu. Poslovi ne idu na javne natječaje. Oni koji dobiju poslove se hvale prijateljstvom s vodećim ljudima grada. Stvara se atmosfera ortačkog kapitalizma. Objavljuju se cijele knjige primjera takvih poslova. Grad Zagreb u izvješću o otvorenosti odlučivanja spada na kraj liste svih gradova i općina. Skandali poput nabava stolica u Lisinskom, izgradnja kućice na okretištu u Črnomercu, paviljona u Nazorovoj ulici; tek su sitne stvari. Način sklapanja poslova i odlučivanja o urbanističkim planovima, sve to pokazuje da ocjena nije pretjerana. Državni odvjetnik zaprimio je desetke prijava. Odgovori na takve sumnje nisu otvaranje i javnost odlučivanja, objavljivanje dokumenata i dostupnost informacija. Sve to samo potvrđuje dojam o prisutnosti korupcije. Možda je ona manja nego nekada, ali divlja izgradnja, nedostatak planova i kontrole ukazuje na suprotno. Kontrolni ured, osnovan kao zagrebački USKOK, više nitko niti ne pamti, jer nije učinio ništa. Skandali se nastavljaju i pokazuju potpunu odsutnost osjećaja odgovornosti. Uklanjanje ljudi iz uprave holdinga prate sukobi o tome tko će kontrolirati nabave, dakle trošenje sredstava. Grad je prazne blagajne, a gdje su novci otišli? Nije retoričko pitanje već izraz zabrinutosti.

Nacional.hr: Može li objektivno u Zagrebu doći do promjene? Bandić je i dalje prema svim istraživanjima iznimno popularan.

Uvijek onaj tko govori i obećava može biti popularan, sve dok se ne svedu računi i postavi pitanje zašto, i još važnije: koliko košta? Na primjer, u Zagrebu se plaća skupa voda, započete gradnje stoje. Primjer su sveučilišna bolnica, moderna galerija, pa i Arena. Onaj tko upravlja gradom da bi bio popularan zapravo izbjegava prave probleme, dira samo ono što se lijepo vidi ili samo ono što traže prikriveni interesi na primjer građevinskog lobija. Iza blještavila uspjeha krije se činjenica da je Zagreb stalno zadužen. No treba se zapitati, koja je cijena uspjeha koje gradske vlasti trenutačno svojataju. Trenutačno ulazimo u teška vremena krize i pitanja nisu proslave i VIP šatori na skijalištima, već zapošljavanje, socijalna sigurnost i kriteriji sposobnosti pri odabiru ljudi za ključna mjesta.

Ja na to gledam drugačije: moji glasači su pretežno oni koji su iskušali prazna obećanja, koji se osjećaju prezreni i podcijenjeni jer ih se želi kupiti lakim obećanjima. Dakle, nije pitanje mogu li se stvari promijeniti. Riječ je o tome da mora doći do promjena. Sada je trenutak da u ovim trenucima apatije djelujemo promišljeno prema problemima. Naime, upravljanje je jedan posao u kojem sudjeluje skupina ljudi, a nipošto se ne smije sve prepustiti odlukama jedne osobe. Nužna je otvorena vlast, a takva vlast ne može egzistirati ako se sve da u ruke jedne osobe.

Nacional.hr: Bandiću nije bio problem dobiti prošle izbore pod tim istim pretpostavkama.

Na posljednjim lokalnim izborima gradonačelnik je izabran sa 14.6 posto glasova. To znači da je više od 2/3 građana uskratilo svoje povjerenje. Većina građana nema odgovarajuće zastupstvo u političarima koji sjede u Gradskom poglavarstvu, pa su jednostavno odbili glasati za one u 'ponudi'. Život većine građana i problemi najmanje zanimaju one koji su na vlasti, a imaju raskoš i povezuju sa sobom skupine klijenata, te umjesto općeg dobra stalno rade u privatnim interesima. Žalosno je da je simbol hrvatske javne scene postao jedino plodan za stvaranje politika i političkih elita kao interesnih skupina, koje se temelje na beskrupuloznom kupovanju i prodaji političkih položaja.

Ako svatko radi na ključu kupovanja podrške glasova, Zagreb na taj način zapravo postaje notorni izborni plijen. Stranačka stega oduzela je svaku inicijativu izabranim zastupnicima, koji se ne usude raditi po vlastitom nahođenju, jer se gubi cjelokupni smisao i nestaje odgovornost pojedinca. U tom ih dodatno onemogućava izborni model, preko kojeg građani ne mogu birati koga hoće, već jedino onog koji se nalazi na izbornoj listi. Zbog toga se vraćamo na početni podatak kako 2/3 građana ovoga grada nema priliku za alternativu, jer ne žele glasati za ponuđene opcije.

Nacional.hr: Tko se sve pridružio ovoj nezavisnoj listi?

Nestranačka lista je tek u fazi nastajanja. Otvoreni smo za sve koji se ne žele angažirati u postojećim strankama, ali su na ovaj način voljni se politički aktivirati. Odaziv je iznimno dobar, zainteresiranih je sve više i vjerujemo da će do izbora na listi biti dosta uglednih, i što je najvažnije, poštenih građana Zagreba.

Nacional: Koji su osnovni uvjeti koje potencijalni kandidat treba zadovoljiti?

Najvažnije od svega je provođenje obaveza i to na odgovoran i otvoren, odnosno transparentan način. Od svakog potencijalnog kandidata za listu tražiti će se da ima poštene motive, odnosno da neće iznevjeriti birače nakon što izbori završe. Također, od svakog se pojedinca traži da prednost nad vlastitim daje dobrobiti javnim interesima, te da će biti nepristran i odlučivati bez obzira na svoje ideološke naklonosti i prijateljstva.

Nacional.hr: Jedno od spominjanijih imena je Igor Rađenović.

Igor Rađenović je pozvan i dobrodošao na ovu nezavisnu listu. Međutim, treba uzeti u obzir da je on član SDP-a te nam se u ovom trenutku ne može pridružiti. Rađenović je simbol nastojanja da se raščiste mutni poslovi ali i žrtva beskrupuloznih metoda obračuna kriminalnog miljea u Zagrebu u kojima se ne biraju sredstva. Razgovarali smo o tome. a na njemu je sada da odluči hoće li i dalje ostati pri trenutačnom stranačkom angažmanu ili će prihvatiti poziv i pridružiti se nezavisnoj listi. On je, kao i svi drugi pošteni ljudi, uvijek dobrodošao.

Nacional.hr: Poznato je da je politika kao profesija iznimno specifična. Imate li vi kao nestranačka osoba koja nije intenzivno sudjelovala u politici 'kapacitet' voditi milijunski grad?

Kada bi se umjesto izbora raspisao natječaj za mjesto, ja bi imao sve kvalifikacije. Moja znanstvena specijalnost je uprava. Za grad sam izrađivao stručne podloge i davao konzultacije. Imam međunarodnu reputaciju stručnjaka za javnu upravu i borbu protiv korupcije. Imam životno iskustvo i iskustvo donošenja važnih i teških odluka. Nisam strašljiv već radišan i uporan. A to da nisam političar, pa onda nisam kvalificiran, smatram komplimentom. Naime, mene znanje kvalificira za posao gradonačelnika. Nisam bahati profesor koji živi samo u kabinetu, već sam i aktivista koji je osnovao više uglednih udruga i vodio aktivne programe. Primam podršku onih koji traže bolje pravosuđe i više pravde. Pripremio sam većinu zakona i programa za suzbijanje korupcije i aktivno tražio da se oni usvoje i primjene. Borac sam a ne samo stručnjak. Vodio sam uspješno i grad Zagreb i veliki fakultet. .

Nacional.hr: Holding se često percipira kao svojevrsni konglomerat interesnih skupina koji ne brine previše za javno dobro. Da li je prema vašem mišljenju potrebna njegova reorganizacija?

Reorganizacija je slaba riječ. U tom velikom sustavu nadležnosti su se pobrkale. Osnovan navodno radi čistih poslova i manjeg troška postao je simbolom ustanove za umirenje oporbe, za zaduživanje i neracionalnost. Nemam strah od toga što su grad i holding zaduženi i što je blagajna prazna. Reorganizacija je dakle i u ovom slučaju slaba riječ. Buduća skupština će iz temelja promijeniti način djelovanja javnih službi. Javne službe su ono što treba gradu i građanima, a ne organizacija koja je rupa bez dna i poligon za skupe i neracionalne projekte. Holding očigledno nije osnovan da se smanje troškovi javne uprave ili da bi se smanjio broj menagera. Rješenje za holding je da jednostavno prestane biti platforma preko koje se peru novci i zamagljuju aktivnosti pojedinaca i skupina na visokim pozicijama, što se nažalost do sada događalo.

Nacional.hr: Da li je hrvatsko društvo u recentnim godinama sazrijelo te više cijeni oporbena i drugačija mišljenja, te se time postepeno anulira sveprisutni populizam? Drugim riječima, mogu li intelektualci koji nisu aktivno sudjelovali u politici biti važan politički faktor u očima birača?

Zadatak intelektualaca nije da budu iznad društva i stvarnosti, niti su oni zatvorena kasta. To su pokazali niz puta u hrvatskoj povijesti. Oni nisu iznad naroda već su skupina sa misijom očuvati uljudbu i civilizaciju. Navika da prije od drugih vide potrebe i mogućnosti, probude nadu i daju primjer nije se uvijek ispunila u hrvatskim šutnjama. Cilj populizma je kratkotrajni dobitak vlasti uz svaku cijenu. Populizam je zapravo prezir prema zrelosti i razumu prosječnog čovjeka, ideja da su ljudi kratkovidna i prazna bića koja samo trebaju manipulatore i vođe. Potrebno se razumno postaviti pred izazove koji su pred nama.

Nacional.hr: Tko bi na kraju prema vama mogao biti pobjednik na izborima?

U ovim izborima sve političke stranke će pobijediti ali će građani ove zemlje u većini slučajeva izgubiti. Da su ovi izbori rađeni na način da se kandidati mogu izravno birati, odnosno po modelu koji ne omogućava podobnim kadrovima da preko izbornih listi završavaju na odgovornim mjestima, bila bi to drugačija priča.