Zoran FerićBog je htio da čovjek otkrije umjetnu oplodnju. To je valjda jasno. Jer, ništa se važno za čovjeka na ovome svijetu ne događa bez volje onoga koji ga je stvorio. A sada namjesnici Božji na Zemlji i sam Sveti otac u ime Boga ne dozvoljavaju ono što je sam Bog već dozvolio. Time i papa nekako postaje papskiji od Pape, a oni koji na ovome svijetu tumače volju Božju zalažu se za tobožnje Božje i moralne zakone više i od Boga samoga. Uostalom, Bog je i vlastitoga sina stvorio nekom vrstom potpomognute oplodnje, ne koristeći se doduše timom ginekologa iz bolnice na Svetome Duhu (tu je ipak nešto jajnih stanica pokradeno), nego je na čitavu stvar nagovorio pravog Svetog Duha, koji je u njegovoj visokoj prinadležnosti kao njegova vlastita trećina. I tako je Djevica Marija ostala virgo intacta i nakon što je začela. I to je jasno.

Jedino nije jasna ona priča o Mariji kao „vazda djevici" budući da je žena rodila u štalici u Betlehemu. Sve se o tom događaju već zna, a rodila je zdravoga dječaka, reklo bi se prirodnim putom, pa je, prema tome, jedina djevica koja je deflorirana iznutra, u štalici, s ovčicama, zvijezdom repaticom i tri kralja. Ali ma kakva se sve scenografija tu dogodila, Marija je, ako je rodila, ipak deflorirana i to od strane ploda koji je postao po Duhu Svetomu, a rodio se kao čovjek. Prema tome, Blažena Djevica je, bez namjere da se rugam vjeri i svetinjama vjere, nego samo prostodušno zaključujem, Djevica je dakle prva žena koja je deflorirana iznutra i jedna od stvarno rijetkih koju je deflorirao vlastiti sin. A sve skupa je bilo, kako se kaže, potpomognuto - i to bi dobro trebali znati i na Kaptolu i u HDZ-u. No, na tim visokim mjestima, sveta braća i zastupnici vladajuće partije uporno se prave kao da ne znaju tu činjenicu i kao da čitava ta priča o znanosti kao produženoj ruci Božjoj ne može taknuti njihove činovničke duše, jer se oni strogo drže slova zakona. Drže se slova zakona i kada treba prezervativima spašavati živote u Africi, pa budući život smatraju vrednijim od sadašnjega, nerođene poštuju više no rođene, apstraktni zakon pretpostavljaju konkretnome živom biću i zapravo im do čovjeka nije stalo. Glasno i retorički uvjerljivo zalažu se za rast nataliteta u ovoj zemlji, a na perfidan način, pomoću svojih satelita u partiji koja već dvadeset godina ovisi o njihovoj političkoj agitaciji, čine sve da željne djece među nama bude zapravo sve manje.

Jer, djeca rođena potpomognutom oplodnjom su jako željena djeca, njih nitko neće ostaviti u Caritasovu domu da ih tamo siluju domari, neće ih prepustiti državnoj skrbi pa da država troši svoj teško stečeni novac na zemlji na tuđu kopilad, a mogla bi na Mercedese i Audije. Uostalom, za odgoj tri takva djeteta može se kupiti barem BMW-ov terenac. Takvu djecu po svoj prilici neće ni zlostavljati, ni tući, ni tjerati na dječji rad i prostituciju. Napominjem, takva su djeca željena. I sada se tu događa zanimljiv paradoks. U HDZ-ovu prijedlogu Zakona o oplodnji ne dozvoljava se ljudskim bićima koja nisu u braku koristiti medicinske usluge za stvaranje novoga života pod izlikom da se time štite nerođena djeca. Nerođena djeca trebala bi imati obitelj koja se brine za njih, trebala bi imati roditelje koji ih vole i preuzimaju odgovornost za njihov odgoj i uzdržavanje.

HDZ i njegovi crkveni poglavari valjda smatraju da djeca, ako nemaju oba roditelja, ili ako ti roditelji nisu muško i žensko, nego, recimo, žensko i žensko, da ta djeca neće biti voljena i da će im biti prouzročene nenadoknadive psihičke patnje ili će čak pasti na državnu skrb. Ne znam jesu li rađena statistička istraživanja o tome, ali zdrav razum nam kaže da po domovima za napuštenu djecu ima najmanje onih koji su začeti potpomognutom oplodnjom i da se takvom djecom najmanje bave centri za socijalnu skrb i druge društvene institucije. Takva djeca od svojih roditelja, neovisno o tome jesu li u braku ili nisu, jesu li samohrani ili nisu, dobivaju možda i više ljubavi i pažnje, nego druga djeca. Jer, kad se žena odluči na taj dugotrajan, skup i bolan postupak, to je potvrda barem jednoga: snažne želje za imanjem djeteta. Isto tako, to je nerijetko plod dobro promišljene odluke u kojoj su, najčešće, sagledane i sve najvažnije komponente roditeljstva: od želje i ljubavi do materijalnih aspekata.

Prema tome, izgleda nam da HDZ i oni koji ga u tome podržavaju, ovim zakonom štite djecu od najboljih roditelja, samo zato što to ne odgovara činovnicima iz Katoličke crkve. Uostalom, ako želimo biti cinični, HDZ je ovim zakonom izabrao najbolji način da zaštiti djecu: sprečavaju ih da se rode, a kao što znamo, nerođenima se ne može dogoditi nikakvo zlo. Nerođene ne siluju po domovima, nerođene ne prostituiraju, ne tuku, ne tjeraju na prošnju, nerođene ne sakate niti ih prodaju za organe, nerođene ne maltretiraju čak ni strogi učitelji ni zločesti susjedi, nerođeni jedni nad drugima ne vrše nasilje, oni su slobodni od svega kao što su slobodni mrtvi. Čak i slobodniji, jer mrtvi polažu svoje račune Bogu, a nerođeni, budući da nisu živjeli, nemaju takvih računa, njima se smrt dogodila prije smrti i kao takvi uživaju potpunu slobodu u bilo kojoj vjeri ili sistemu. Oni su čista budućnost koja se, eto, nije dogodila.

U svemu tome malo je nelogično što se Katolička crkva s toliko pažnje brine o nerođenima, čak toliko da štiti nerođene braneći kontracepciju i kad spašava živote, a ne želi uzeti u zaštitu one koji se nisu rodili zbog restriktivnih zakona što ih je po Europi sama posijala. Jer, Zakon o oplodnji nije restriktivan, protuustavan i diskriminatoran samo zato da se djelomično uklopi u etičke okvire koje diktira Kaptol, on je napravljen tako da u krajnjoj liniji obeshrabri i oteža svaku umjetnu oplodnju, taj je zakon u tom smislu krajnje perfidan: izgleda kao kompromis između katoličke i liberalne opcije, a zapravo je skup odredbi za ometanje oplodnje u cjelini. I zato bi se trebalo suprotstaviti takvome zakonu i liberalizirati pravo na reprodukciju. A onima koji se svim srcem zalažu za umjetnu oplodnju može se zamjeriti samo jedno: to što misle da se na ovakav svijet, u kojemu je HDZ većinska stranka, a Katolička crkva vodeći moralni i duhovni autoritet, uopće isplati donositi novi život.