Tony BlairRatifikacijom Lisabonskog ugovora u svim zemljama članicama Europske unije neće se samo otvoriti prostor za primanje u članstvo novih zemalja, među kojima je i Hrvatska, već će se i temeljito promijeniti dosadašnje uređenje tog saveza zemalja.

Lisabonski ugovor tako predviđa promjene u sastavu Europskog parlamenta i jačanje njegove uloge, jačanje odlučivanja s većinom u parlamentu u odnosu na suglasnost, imenovanje visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeće Europe i Europska centralna banka postaju službene institucije, uvođenje odluke koja će po prvi put omogućiti zemljama da zakonito i formalno prestanu biti članice EU, ali i uvodi funkciju predsjednika Europske unije.

No, iako se u najoptimističnijim scenarijima ne očekuje češka ratifikacija prije kraja ove godine, u Bruxellesu su već krenule zakulisne igre oko podjele novih utjecajnih položaja u EU.

Za sada se u kuloarima spominju imena najizglednijih kandidata, među kojima su nizozemski premijer Balkenende, luksemburški Juncker i bivši španjolski Gonzales. No, najveću potporu u diplomatskim krugovima uživa bivši britanski premijer Tony Blair. Njega otvoreno podupire Irska, a naklonjena mu je i Angela Merkel, ali i Nicolas Sarkozy.

S druge strane, mnogi kritiziraju Blaira zbog njegove politike prema ratu u Iraku i otvorene potpore SAD-u, a predbacuju mu i što Velika Britanija nije dio eurozone ni Schengenskog režima.

Neki ističu i kako predsjednik ne bi trebao dolaziti iz neke od velikih članica EU jer bi se tada zalagao za njihove interese.

Kako Lisabonski ugovor šturo propisuje ovlasti i dužnosti predsjednika EU, za vjerovati je kako će upravo prvi predsjednik definirati njegovu ulogu u politici Europske unije. Stoga ne iznenađuje interes mnogih za postavljanjem upravo njihovog kandidata na to mjesto.