Objavljeno u Nacionalu br. 736, 2009-12-22

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Politika je kraljica kriminala

Politika nije kao drugi kriminal, da oponira zakonima ili traži rupe u zakonu: ona stvara zakone u skladu sa svojim kriminalnim aktivnostima. Kriminalci koji su se obogatili sklanjaju se u politiku da operu svoju prošlost, a političari na profitabilnom mjestu odmah prionu kriminalu za svoj račun ili za račun stranke

Zoran FerićZoran FerićNedavno me strašno oduševila knjiga Siniše Labrovića „Postdiplomsko obrazovanje“ koja predstavlja sastavni dio izložbe „škola, posao, obitelj“ Galerije Nova gdje su predstavljeni sudionici ovogodišnjeg istanbulskog bijenala. Siniša Labrović sastavio je u maniri priručnika za samopomoć fascinantnu knjižicu koja nam u sedam koraka pokazuje kako postati kriminalac. Kao i svaki priručnik, i ovaj nas vodi od lakših zadataka k težima, a kompletna kriminalna djelatnost prikazana je u 13 podgrupa. Počinje se s uputama za žicanje i prošnju, nastavlja s krađom po dućanima, stanovima i automobilima, potom se prelazi na duhovno savjetovanje, koje je također prikazano kao jedna od kriminalnih djelatnosti. Labrović nam u tom poglavlju dobronamjerno poručuje: „U suvremenom svijetu službene su religije izgubile velik dio autoriteta, a ljudska potreba za svetim, za duhovnom hranom ostala je ista.


UTRKA ZA SMISLOM TRAJE I DOBAR START JE VAŠE UVJERENJE KAKO STE VEĆ NA CILJU ili znate gdje je cilj. Tamo ćete povesti one koje ste uvjerili da su zalutali i da su izgubljeni. U tome vam može pomoći nepregledan niz alternativnih disciplina. Za masovnu publiku najprivlačnije su se pokazale one koje se bave zdravljem, budućnošću i srećom. U svijetu u kojem je bog stalno na samrti, a psihijatrija je stigmatizirana, vi ste jedino što nam je ostalo. “U Postdiplomskom obrazovanju možemo tako naći vrlo korisne upute kako se uspješno baviti dilanjem droge, organizacijom prostitucije, utjerivanjem dugova, kamatarenjem ili iznudama. Na vrhu te kriminalne ljestvice, nalaze se, po Labroviću dvije srodne djelatnosti: korupcija i politika. Iz mnoštva krajnje korisnih savjeta u poglavlju „Korupcija/prijevare“ izdvajam početak: „Na početku rada dobro bi bilo da imaš svog policajca, svog carinika, svog poreznika, a ako nisi i sam političar, najvažnije je da imaš svog političara. Dobro je imati gradonačelnika, bolje parlamentarnog zastupnika, a najbolje ministra. „Politika je kraljica kriminala. Ona nije kao drugi kriminal, da oponira zakonima ili traži rupe u zakonu: ona stvara zakone u skladu s planiranim kriminalnim aktivnostima. U skladu s tim, politika i u ovom priručniku predstavlja vrhunac i krajnji doseg svih kriminalnih aktivnosti.

KRIMINALCI KOJI SU SE OBOGATILI OBIČNO SE SKLANJAJU U POLITIKU da operu svoju prošlost, kao što su oprali i svoj novac, a političari od karijere, čim se nađu na kakvom profitabilnom mjestu, odmah prionu kriminalnim aktivnostima za svoj račun ili za račun stranke koja ih štiti. Najčešće pak oboje. Stoga 6. korak k uspješnim kriminalnim aktivnostima u okviru politike Labrović definira ovako: “Formiraj grupu od 4-5 suradnika koji će umjesto tebe odrađivati prljave poslove, potpisivati papire, uzimati proviziju tako da te zakon ne može dohvatiti. One koji se previše dižu, sjebi. One koji soliraju, odjebi. Ako delegiraš moć nekome tko je tvoja maska, tvoj maneken, moraš ga imati u šaci, mora biti ucjenjiv. No, to je uvijek opasna igra jer simbolična moć može prerasti u stvarnu, a ti postati višak bez kojega se može. A može je u politici sinonim za mora.“ Postdiplomsko obrazovanje dao sam na čitanje skoro svima koje poznajem. Budući da je kratka, svega 63 stranice, brzo se može pročitati, a iskustvo govori da kad netko jednom počne, ne zaustavlja se do kraja. I svi su ti ljudi bili ovim tekstom potpuno oduševljeni – kolege, prijatelji, neka djeca u školi. Nisam naišao na osobu koja bi rekla:“Možda je dobro, ali nije to literatura za mene, ne dotiče me se, nije moj tip.“ Oduševljenje je naprosto bilo jednoglasno, kao na izborima za Enver Hoxhu. Tekst ove knjige, kao uostalom i čitav projekt izložen na bijenalu i Istanbulu, korespondira s dva dominantna fenomena suvremenog hrvatskog društva: literaturom za samopomoć, koja joj je posudila formu i kriminalom kao sastavnim dijelom naših života. Ljudi na Zapadu ponekad budu opljačkani na ulici, pretučeni pa čak i ubijeni, ali kriminal nije u tolikoj mjeri sastavni dio njihova života kao kod onih u tranzicijskim zemljama i zemljama s izuzetno visokom stopom korupcije. Mi se u Hrvatskoj kolektivno osjećamo žrtvama kriminalnih aktivnosti. Možemo čak mirne duše reći da smo svi, koliko nas god ima, žrtve beskrupuloznih kriminalaca. I stogodišnji starci koji pamte Austro-Ugarsku i tek rođene bebe kojima se u očima može još uvijek pročitati da su došle iz nepostojanja. Starcima je ukradena prošlost, a malenima budućnost.

PROŠLOST JE UKRADENA JEDNIM TEMELJITIM IDEOLOŠKIM PREVREDNOVANJEM koje je stvorilo temelje i za krađu materijalnoga. U kriminalnoj privatizaciji koju je pokrenuo upravo ideološki zaokret prema kapitalizmu i obaveza obnove privatnoga vlasništva temeljito je ukradeno društveno vlasništvo i ono za što su radili vremešniji članovi naše zajednice. Politika je za to osigurala zakonski okvir, a banke fiktivne kredite. Većini je bilo dopušteno otkupiti jedino vlastite stanove i nešto dionica, tek toliko da se zamažu oči. A kad čovjeka zbog svih tih krađa, osjećaja nemoći i totalne nesigurnosti u kojoj se odjednom našao, obuzme očaj, nudi mu se literatura za samopomoć. Čitav spektar naslova kako uživati u malim stvarima koje i malo koštaju, kako primijetiti ono što je inače besplatno, kao što je sunčan dan ili lijepa uspomena. Djeci je pak ukradena budućnost. Administracije su se nekontrolirano zaduživale kako bi visoka politika servisirala svoje potrebe, a kada ni to nije pomagalo jer je novca za ostanak na vlasti trebalo sve više i više, prodali su većinu onoga što se u ovoj zemlji prodati dalo pod krinkom ulaganja, razvoja i otvaranja novih radnih mjesta. Iako nam dugogodišnje iskustvo govori da se prodajom raspadaju uspješne firme, da tvornice više ne proizvode i da se time radna mjesta ne dobivaju nego nepovratno gube. Nadati se nečem boljem u budućnosti iznimno je teško, pa će i nedavno rođena djeca vrlo brzo posezati za literaturom za samopomoć. A određen broj njih doista će privući i kriminal kad budu birali zanimanje kojim će zarađivati. I, na kraju, treba reći da je Postdiplomsko obrazovanje duhovita, zabavna i vrlo pametna knjiga. Siniša Labrović je umjetnik poznat i po radu u kojemu pije vlastitu mokraću. E, ja se sada pitam: ako se od toga postaje tako pametan, preporuka je da više uopće ne koristimo zahode.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika