Srećko JurdanaLaboratorijske analize hrvatske scene govore da je Ivo Sanader na njoj naizgled nevidljiv, ali duhom prisutan, i da vreba priliku za časni povratak. Njegova nova strategija glasi: šuti i čekaj, i polako pripremaj teren. U široj javnosti pojavljuje se rijetko, viđen je u hotelu Esplanade, a navodno standardno zalazi i u svoj omiljeni restoran Baltazar (kamo povremeno dolazi i Stipe Mesić, koji je vlasniku čak dao nekakav orden za demokraciju). Što to čeka gospodin Sanader? U prvome redu, na ishode velikih istraga i procesa koji su u tijeku. Jasno je da pažljivo prati razvoj afere Podravka, i suđenje Berislavu Rončeviću. Ako se u tim i drugim skandalima ne izvedu istražni pomaci koji će policiju usmjeriti na njegov lik, smatra da će izići iz mača, i da će se stvoriti uvjeti za njegovu rehabilitaciju. Ne dođe li pod udar pravne države, razvija nadu da bi se mogao pretvoriti u državnog junaka.

OPERACIJA ‘SANADER REDIVIVUS’

Suđenje Rončeviću, za Sanadera posebno zanimljivo, kreće se čudnim smjerom. Pojavljuju se nekakvi nepoznati svjedoci, s upitnim ingerencijama, koji o meritumu stvari ne govore savršeno ništa, ali u javnosti zato proizvode osjećaj da tu i nije bilo nekih inkriminiranih radnji, i da afere zapravo nema. Teza o “nepostojanju afere”, kakva se ciljano generira na suđenju, voda je na Sanaderov mlin. Padne li optužba protiv Rončevića, Sanader će zasuti publiku specijalnim teatarskim porukama: kod Rončevića se radilo o “hajci bez temelja”, a takva hajka vodi se i protiv mene, i protiv moje obitelji (supruga-arheologija-Ministarstvo kulture), i protiv cjelokupne “poduzetničke klime” u Hrvatskoj. Prigodnu tezu o “hajci protiv Sanadera” i “hajci protiv poduzetnika” počeo je u javnosti već prodavati odvjetnik Marijan Hanžeković, dugogodišnji konzument unosnih državnih narudžbi (koji još od ranih devedesetih javno brani stav da je hrvatska pretvorba završena, da je izvedena po zakonu, i da se tu ništa više ne može učiniti). Obrisi operacije “Sanader redivivus” postupno postaju prepoznatljivi. Koncept se svodi na nekoliko ključnih elemenata. Jadranku Kosor treba držati pod ucjenom; pokuša li eskalirati nekakve pozitivne akcije, mora znati da bi joj u saborskome HDZ-u mogao nastati pakao. Svoje ljude - Mladena Barišića, Biancu Matković, Marija Zubovića, barba Luku itd. - sačuvati na položajima, ministarskim, zastupničkim, direktorskim. Preko medijskih agenata postupno ublažavati svoj image. U kolektivnoj podsvijesti širiti ideju da su kriminalne afere zapravo “hajka protiv poduzetnika”, ujedno i protiv bivšeg premijera kao promicatelja “poduzetničke klime”. Kriminal u sprezi s državom izmišljotina je kojom se želi kompromitirati “poduzetnički mentalitet”. Pažljivo pratiti proces Rončeviću, po mogućnosti posredno utjecati na to da završi odbacivanjem optužbe, i na tome maksimalno propagandno profitirati. Sanaderova taktika je puštanje da stvari idu svojim mirnim tokom, sve dok Jadranki Kosor ne počne primjetno padati popularnost. U trenutku kad premijerka postane ranjiva - a mnoge okolnosti u državi ne idu joj u prilog - Sanaderov duh iskočit će iz otvorene boce i prijeći u kontraofenzivu, i u toj aktivaciji pomoći će mu njegovi ljudi koji su ostali na funkcijama, ili su zadržali zastupničke položaje u Saboru. U međuvremenu će se tu i tamo organizirati susret s nekakvim medijskim pouzdanikom koji će u hrvatski zrak pustiti pozitivan testni balon o Sanaderovu moralnom statusu. Nedavno je Jutarnji list pokušao profitirati na “senzacionalnome” recikliranju poznatih informacija o MOL-u, Podravki, OTP-u, Ini, i pritom je eksponirao isključivo Damira Polančeca (kao tajnoga organizatora te neviđene operacije u ime Vlade). Gospodina Sanadera, tadašnjeg premijera, Polančecova šefa i vrhunski autoritet za sva pitanja u Hrvatskoj, nisu izravno uvlačili u slučaj: uviđavno mu je ostavljena mogućnost da se sam izjasni je li o svemu tome možda nešto znao. Ako kaže da nije, prijeti mu - po novinama - “gubitak premijerskog ugleda”. No comment.

PRIJETNJA STRANKOM U STRANCI

Sanaderova rovovska bitka za obnovu lika i djela na Jadranku Kosor vrši određeni utjecaj. Smanjilo se u zadnje vrijeme emitiranje politički uzbudljivih vibracija iz njezinoga kruga, kad je riječ o političkome stavu i potezima prema bivšem premijeru, njegovim aferama i njegovoj stranačko-saborskoj družbi. Reformistički tsunami kao da je izgubio snagu na sredini oceana; gospođa Kosor počela je ostavljati dojam bespomoćnosti, koja je tjera na tihe nagodbe. Evidentan zastoj u političkome procesu sređivanja računa sa Sanaderovim vazalima i eksponentima njegove moći neki promatrači (Jelena Lovrić u Jutarnjem listu, npr.) shvatili su kao signal da je između premijerke i Ive Sanadera uspostavljen tajni pakt o nenapadanju. Nejasno je može li se tu govoriti o nekakvome eksplicitnome paktu, ali na planu odnosa prema Sanaderu i njegovoj mreži na premijerki se - odmjereno rečeno - doista počela uočavati opterećenost veličinom zadatka s kojim se mora nositi. Donekle je ograničila utjecaj Sanaderovih ljudi, ali ne može ih eliminirati iz Sabora, odnosno: uskratiti im mogućnost povratka u Sabor, i ta ekipa na sceni ostaje kao trajna prijetnja integritetu HDZ-a i Vlade. Po hipotetičkoj projekciji koja je u igri, vrati li se Sanader - u samoobrambenom refleksu - u Sabor, i za sobom povuče pobočnike (Matković, Barišić itd.), i s pristašama formira frakciju, eto nam lijepe stranke u stranci koja može dovesti u pitanje HDZ-ovu parlamentarnu većinu pri nadglasavanju. Ta prijetnja prisiljava premijerku na oprezno i uviđavno postupanje prema liku i likovima čiji tragovi u Hrvatskoj zaslužuju sve drugo osim uviđavnosti. Sanadera kao takvog ne prozivaju ni zbog čega. Sanaderov vodeći egzekutivac Mladen Barišić ostao je na položaju šefa Carine, i to je možda najznačajniji simptom premijerkine neodlučnosti. Bianca Matković - nesputana idolopoklonica Sanaderova kulta - vuče se po Vladi, iako je već odavno trebala biti smijenjena s položaja ministrice koja ne radi ništa. Zašto? Zato što je - po analogiji s Barišićem - za HDZ gospođe Kosor manje opasna kao dekor u toj Vladi negoli kao potencijalna saborska zastupnica. Sabor je - kako vidimo - nedodirljivo utočište mnogih političkih desperadosa, koji ga čuvaju kao svoju zadnju liniju obrane. Solidna utvrđenost te njihove linije diktira kod Vlade, ili vodstva HDZ-a, dominaciju pragmatičkih interesa nad principima. Nagodbe su trajne, principi su za jednokratnu uporabu. Mario Zubović smijenjen je s položaja šefa Kluba zastupnika HDZ-a, no to je ujedno i jedina sankcija koja je na njega primijenjena nakon otvorenoga svrstavanja uz Sanadera u trenutku kad je ovaj pokušao izvesti prevrat u HDZ-u. O najavljenoj degradaciji barba Luke, svojedobno također manifestnog sanaderovca, ne govori se više ništa. U HDZ-u je na djelu pokušaj velike pacifikacije suprotstavljenih struja, koju operativno provodi Vladimir Šeks. Tom visokokvalificiranome plivaču u močvarama mora se odati priznanje da je u povijesti uspio HDZ dvaput spasiti od neposrednoga raspada: prvi put kad se Sanader obračunavao s frakcijom Ivića Pašalića, i drugi put kad se Jadranka Kosor obračunavala sa Sanaderom. Taj “drugi put” nije, međutim, završen: obračun traje i dalje, u prikrivenijim formama, a Šeksov je posao da na loncu u kojem kuha zadrži poklopac dok se stvar nekako ne riješi sama od sebe.

RAZVLAČENJE STATUSA QUO

Pitanje je koliko to dugo može trajati. Vlada je nedavno ukinula dio stope kriznoga poreza, što su neki odmah protumačili kao najavu izvanrednih izbora. Iz reakcija gospođe Kosor moglo se zaključiti da ona osobno ne bi zapravo imala ništa bitno protiv tih izbora, što je i razumljivo: preko njih mogla bi ili prebaciti državni teret na drugoga, ili osvojiti novi legalitet, koji bi joj i u stranci dao novu političku snagu. Jasno je da su novi državni izbori ujedno i mogući put za rješenje interesnog sukoba u HDZ-u. Protiv njih, međutim, govori snažan argument - koji uvažava i oporba - da bi se izborima u osjetljivoj fazi zakomplicirali pregovori s EU-om. To je točno, i premijerka je navedenim argumentom - uz asistenciju europskih pučana - otklonila neposredne izborne spekulacije. Za HDZ to znači produljenje stanja tihih animoziteta i interne neizvjesnosti, no loša vijest za HDZ i državu dobra je vijest za Ivu Sanadera, koji vjeruje da će u umrtvljenoj političko-pravosudnoj situaciji, lišenoj daljnjih ofenziva, vrijeme intenzivno početi raditi za njega. Kad bi na hipotetičkim izborima pobijedila današnja oporba, moguće je da bi zbog nebrojenih afera odmah proširila istrage i protiv Sanadera. Kad bi pobijedio HDZ, Jadranka Kosor dobila bi u stranci veću podršku i širi prostor za protusanaderovsku akciju. Iz Sanaderova rakursa najbolje je, dakle, da se razvlači status quo, iako se time produbljuju stranački konflikti. Gospodin Sanader ključan je činilac nestabilnosti HDZ-a. U drugim vremenima i režimima, na rehabilitaciju bi mogao čekati do sudnjega dana; ovdje gdje živi smatra da su mu izgledi solidni.