Objavljeno u Nacionalu br. 752, 2010-04-13

Autor: Zrinka Pavlić

Registar HTV-ove gluposti

Svaki medijski prolaznik na HTV-u po stoti put, kao da smo debili, u glavu nam utuvljuje aksiom o protuzakonitosti objave registra dok ekranom klizi popis a novinari se nisu pitali zašto je objavljivanje problem, tko je imao pristup bazi podataka, kako joj je mogao pristupiti i na koji način ju je mogao iznijeti iz MORH-a

Zrinka PavlićZrinka PavlićDa se odmah ogradim. U braniteljska prava i povlastice kužim se ko u balet, a na internetu objavljen dio registra poslužio mi je jedino da iz čiste šege ukucam svoje ime i zadovoljno zaključim da me nikad dosad nije mobiliziralo. Barem ne preko Ministarstva obrane. Za MUP ćemo još vidjeti.
To je otprilike razina mog znanja o cijeloj priči. No kao građanka RH, porezna obveznica i, što je u ovom kontekstu najvažnije, članica obitelji koja vjerno plaća TV pristojbu, očekujem da me informativni servis javne TV prosvijetli. Barem onda kad se digne kuka i motika, kao ovih dana s tim nesretnim registrom na internetu.

A evo što mi je taj servis servirao. Prvo Zokija Šprajca kako u Dnevniku od utorka na stolici maltene poskakuje od radosti zato što je "nepoznat netko" (izravan citat) objavio registar na internetu. Potom Hloverku u Otvorenom, koja izjavom da je registar objavljen "na internetskim portalima" (također izravan citat) pokazuje koliko se kuži u internet (ko ja u branitelje), a onda i njenog gosta Toma Kačinarija, koji samo što ne traži primjenu šerijatskih zakona na one koji su objavili taj popis.


I za Zokijevu radost i za Hloverkinu/Kačinarijevu osudu dobili smo toliko objašnjenja da je jedino bilo jasno to da na HTV-u vlada za tu kuću karakteristična demokracija guranja vlastitih stavova pod objektivnost. Do srijede su se već razmahali. Tončica Čeljuska pozvala je izvjestiteljicu pred zgradom u Heinzelovoj, gdje je policija držala Marka Rakara, prije toga gledatelje obavijestivši da je dotični "policiji zapeo za oko nakon komentara da bi registar objavio kad bi bio u njegovu posjedu". To što su cijeli dan svi mediji izvještavali da se čovjek sam javio nije ju naročito dirnulo. Face iz MORH-a u kameru su tvrdile da nije bilo hakerskih upada u sustav (čitaj: neki je laik presnimio podatke i laganini odšetao van), a razverglali su se i političari te predstavnici udruga, od kojih su se neki protivili, a neki zalagali za objavu registra, ali su nam svi održali lekciju o tome kako je OVAKVOM objavom prekršen zakon. Ideš. A mi mislili da je popis objavljen anonimno zato što se autor prijavio na književni natječaj. Mantru o protuzakonitosti ponavljali su nam i u svim ostalim emisijama toga dana (a i do kraja tjedna), pri čemu se Mislav Togonal u Otvorenom od srijede barem naizgled trudio pokriti sve aspekte (braniteljske udruge, oporbenjake s ratnim iskustvom, informatičare, ministre), dok je Ivan Jabuka u Dossieru.hr za mišljenje pitao Darka Milinovića, što je isto kao da je Paju Patka pitao za dionice Disneyjeve korporacije. "Ja samo znam da sam bio u crtićima, a u svemu ostalom slažem se s ujkom Bajom." I tako sve do novog brejking njuza, nakon kojeg je registarskog gosta bilo dosta. Fino je prigušio vijesti o radničkim prosvjedima i sada marš natrag u kućicu.

Prosječan je pak gledatelj (čitaj: ja) ostao pomalo zblešen. Umjesto da me prosvijetle glede općedruštvenog problema s registrom branitelja, svi Dnevnici, Otvorena i Dossieri.hr samo su mi nekoliko dana govorili što bih trebala misliti o njegovu objavljivanju na internetu. I sad bih, kao svaki poslušan pretplatnik, trebala ponavljati: "To je protuzakonit čin, treba uhvatiti počinitelje." Što je možda i istina, ali ja sam možda neposlušan pretplatnik pa me zanima zašto nitko od naših vrhunskih TV novinara nije postavio neka od sljedećih pitanja.

Zašto je objavljivanje registra problem? Zar je doista samo stvar u tome što bi branitelje neki kretenski graničar na Bajakovu mogao gnjavit kada krenu posjetit frendove u Beograd? Ili u tome što bi neki luđak mogao pisati optužnice protiv njih? Državni aparat, sudstvo i diplomacija stvarno su nam toliko kukavni da se to ne može izbjeći? Ili se možda neki razlozi (osim onih očitih, s kvazibraniteljima i povlasticama) prešućuju?
Drugo, tko je sve imao pristup toj bazi podataka? Kad nam već propisuju zgražavanje nad objavljivanjem, možemo li znati tko je sve to MOGAO učiniti? Ne mislim na imena i prezimena, lov na vještice mi nije neka fora, ali KOLIKO je ljudi moglo pristupiti tom popisu, KAKO mu je moglo pristupiti i NA KOJI GA JE NAČIN moglo iznijeti iz MORH-a. Ili neke druge institucije (koje?). Pa da se nekoga priupita ZAŠTO. Kog vraga te superpovjerljive i ultraosjetljive podatke nisu bolje zaštitili? Ali ne. Na HTV-u ne misle da su to važna pitanja. Na HTV-u misle da je važno svakoga tko s hodnika ušeće u studio, bez obzira je li mjerodavan ili Milinović, upitati što si misli o registru branitelja. I da nam svaki takav medijski prolaznik po stoti put, ko da smo debili, u glavu utuvljuje aksiom o protuzakonitosti i potrebi zaštite povjerljivosti osobnih podataka. Dok ekranom, kao slikovna ilustracija, uredno klizi popis branitelja s interneta...

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika