IVAN MRAVAK Uhićenje bivšeg čelnika HEP-a vjerojatno je samo prvi potez u nastojanju Državnog odvjetništva da do kraja demontira Sanaderovu hobotnicuOtvaranjem afere HEP Vlada i Državno odvjetništvo stežu sve čvršći obruč oko bivšeg premijera Ive Sanadera, kojega mnogi mjesecima povezuju s nizom korupcijskih slučajeva koji su već otprije poznati javnosti. Prema nekim izvorima, više uopće nije sporno da će Sanader vrlo uskoro biti pozvan na razgovor u Uskok, gdje bi trebao objasniti svoju umiješanost ili barem pružiti suvisla obrazloženja za neke od korupcijskih slučajeva u kojima se vrlo znakovito spominje njegovo ime.

Najnoviji slučaj uhićenja bivšeg predsjednika uprave Hrvatske elektroprivrede Ivana Mravka, po svemu sudeći, bit će ključan za Sanaderovu sudbinu, a na to ukazuje nekoliko činjenica. Kao prvo, riječ je o financijski najtežem slučaju, jer se šteta za hrvatski državni proračun mjeri u stotinama milijuna kuna. Prema prvim informacijama, inicijalni iznos štete premašuje 600 milijuna kuna, no taj bi iznos prema nekim izvorima mogao biti još i veći. S druge strane, otvaranje afere HEP pokazuje odlučnu namjeru hrvatske vlasti i pravosudnih institucija da potpuno razotkriju i demontiraju Sanaderovu hobotnicu - kompleksan sustav paralelne vladavine i upravljanja državom na način da se novac iz hrvatskog državnog proračuna godinama namjerno i bezrazložno prelijevao u džepove raznih pojedinaca. Na policijskim i Uskokovim istražiteljima trenutačno je ključni zadatak da utvrde konkretne motive i korist koju su od takvih aktivnosti imali svi akteri - uključujući i najodgovorniju osobu u izvršnoj vlasti.

Da će slučaj HEP očito biti prijelomna točka Sanaderove pozicije, pokazalo je prošlotjedno uhićenje Ivana Mravka, koje je izazvalo potpuno neočekivanu reakciju bivšeg potpredsjednika vlade Damira Polančeca. On se već neko vrijeme nalazi u remetinečkom pritvoru zbog slučaja Podravka, no njegovo se ime našlo i u istrazi oko HEP-a. Nije to bilo prvi put da ga povezuju s kriminalnim radnjama: na meti mnogih našao se već lani uoči svog iznuđenog odlaska iz Vlade, u razdoblju kad su bili uhićivani njegovi prijatelji iz uprave Podravke, a naposljetku kad je i sam uhićen u svom koprivničkom domu.
U svim tim trenucima Polančec je u javnim istupima davao do znanja da će se stoički suočiti s optužbama koje mu se stavljaju na teret, no i da bi, ako mu strpljenje popusti, mogao svašta ispričati. Potkraj prošlog tjedna to se i dogodilo: u petak je Polančec preko svog odvjetnika Tonija Nobila hrvatskoj javnosti, ali i svojim donedavnim kolegama iz Vlade i HDZ-a, odaslao vrlo znakovitu poruku: "Ako sam kriv ja, kriv je i vrh Vlade i HDZ-a." Tom izjavom iz pritvorske ćelije Polančec je prekinuo višemjesečnu šutnju i upozorio da je, očito pod određenim uvjetima, spreman prokazati i svog nekadašnjeg pretpostavljenog - Ivu Sanadera.
ŽELJE HDZ-a Vodstvo vladajuće stranke priželjkuje da Bajić uhiti Sanadera uoči parlamentarnih izbora - vjeruju da bi im taj potez donio mnogo glasovaAko se to dogodi, sada je sasvim jasno da se Uskok, Državno odvjetništvo i policija neće ni najmanje ustručavati da uhite i pošalju u Remetinec i samog Sanadera, što bi bio prijelomni trenutak novije hrvatske političke povijesti. Otkako je u srpnju prošle godine odstupio s premijerske funkcije, njegovo se ime izravno ili posredno dovodi u vezu s nekoliko krupnih korupcijskih slučajeva. Nacional je još potkraj listopada prošle godine popisao afere Podravka, Brodosplit, Kamioni, HEP i Hrvatske autoceste kao najkrupnije slučajeve vezane uz Sanadera, a u posljednje vrijeme istražuju se i sumnje u njegovu umiješanost u slučaj tvrtke Fimi-media, u kojoj su deseci milijuna kuna iz državnog proračuna završili u tvrtki Nevenke Jurak, bliske prijateljice šefa carine Mladena Barišića. Potkraj prošle godine često se spekuliralo s mogućnošću da glavni osumnjičenici u nekoj od afera označe Sanadera kao glavnog nalogodavca, što bi istražiteljima otvorilo put prema kaznenom progonu bivšeg premijera. Toga je, uostalom, bio svjestan i on sam, pa je unutar HDZ-a vršio brojne pritiske da se zaustave istrage koje bi mogle dovesti i do njega. Iz današnje perspektive puno su jasniji razlozi koji su 22. listopada, nakon tromjesečnog skrivanja od javnosti, Sanadera nagnali da se neočekivano pojavi na sjednici Predsjedništva HDZ-a: tada je od svojih bivših stranačkih kolega žustro zahtijevao obranu Damira Polančeca, a svoj je tadašnji istup završio slikovito: "Žele nas nabiti na ražanj i okretati."
Otad je u Hrvatskoj bilo znakovitih promjena: premijerka Jadranka Kosor, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan i ministar policije Tomislav Karamarko na nizu slučajeva pokazali su da obračun s korupcijom neće biti samo proklamirana fraza, čega su postali svjesni visokorangirani pojedinci iz hrvatske politike i biznisa koji su mjesece proveli u remetinečkom pritvoru. A u državi pogođenoj financijskom krizom građani su postali osjetljivi na svaki oblik korupcije koji rezultira protuzakonitim bogaćenjem pojedinaca na štetu državnog proračuna, čega su postali svjesni i svi vodeći hrvatski političari: kao što nikomu od uglednijih članova Vlade ili HDZ-a proteklih mjeseci nije palo na pamet da brani Damira Polančeca, tako je posljednjih dana potpuno usamljen i njihov nekadašnji glavni stranački financijer Mladen Barišić. Sličnu reakciju mogao bi očekivati i Sanader, čija su se moć i utjecaj proteklih mjeseci rapidno smanjivali.
DAMIR POLANČEC, bivši potpredsjednik Vlade, prekinuo je višemjesečnu šutnjuIako u svojoj poruci iz pritvora Polančec nije izrijekom spomenuo samog Sanadera, posve je jasno da je navođenjem "državnog vrha" i "užeg kabineta vlade" bivši potpredsjednik Vlade mislio upravo na njega. Uži kabinet Sanaderove vlade, osim samog premijera, sačinjavali su potpredsjednici: osim Polančeca bili su to još i Jadranka Kosor, Đurđa Adlešič i Slobodan Uzelac. Kad je riječ o HEP-u, posve je jasno da su čak i unutar užeg kabineta ključne odluke o električnoj energiji mogli donositi isključivo Sanader i Polančec, jer, istini za volju, ostali potpredsjednici vlade o tom kompleksnom resoru vjerojatno nisu znali ništa, ili su se, u najgorem slučaju, bez uvida u konkretne podatke, priklanjali mišljenju koje bi im servirao tandem Sanader-Polančec. Oni su, uostalom, na strateškim mjestima u energetskoj branši ionako postavili sebi odane ljude koji su odgovarali isključivo njima: bivši čelnik HEP-a Ivan Mravak bio je osoba od Sanaderova povjerenja, a čelnik Hrvatske energetske regulatorne agencije Tomo Galić dugogodišnji je bliski Polančecov prijatelj. Svoj dodatni utjecaj na HEP Sanader je neko vrijeme imao i posredno: dvije godine u HEP-ovoj upravi sjedio je i Ante Despot, zet Sanaderova prijatelja Mladena Barišića.
Zbog svega toga čini se da je boravak u remetinečkom pritvoru jako utjecao na Polančeca, koji je postao svjestan da mu se, osim afere Spice, odnedavno na teret stavlja i afera HEP, te da je, dok on leži iza rešetaka, njegov bivši nadređeni još uvijek na slobodi. Ako se, u zamjenu za eventualni pokajnički status, Polančec odluči i službeno progovoriti o ulozi bivšeg hrvatskog premijera, to bi nedvojbeno moglo itekako utjecati na Sanaderov status. A to bi moglo imati i druge dalekosežne posljedice: Polančec vjerojatno nešto zna i o nekim drugim, možda dosad i neotkrivenim sumnjivim slučajevima koji inkriminiraju Sanadera, a eventualno Polančecovo pokajništvo moglo bi utjecati i na druge ljude koji zasad još ne inkriminiraju Sanadera: u slučaju HEP-a to bi mogao biti Ivan Mravak, a nije nemoguće da u određenom trenutku Uskokovim istražiteljima ponešto o Sanaderu kaže i njegov dugogodišnji prijatelj Mladen Barišić. Čak ni tu ne prestaje lista mogućih pokajnika, jer bi štošta zanimljivo istražiteljima mogao ispričati i bivši šef Hrvatske poštanske banke Josip Protega.
Rasvjetljavanje afere HEP vjerojatno će trajati mjesecima, baš kao što je trebalo jako puno vremena da Uskokovi i policijski istražitelji utvrde sve bitne činjenice financijski vjerojatno najkrupnije korupcijske afere u Hrvatskoj. Posljednjih dana polako se otkrivaju mnoge pojedinosti koje pokazuju da je to bila operacija širokih razmjera: počela je još u travnju 2007., kad je provedena sumnjiva privatizacija šibenske Tvornice lakih metala. Unatoč ocjeni stručnih službi Hrvatskog fonda za privatizaciju, odbijena je kvalitetnija ponuda inozemnog ponuđača, litavskog UBIG-a (Ukio Banko Investicine Group), pa je TLM prodan domaćem konzorciju Adrial koji čine Dalekovod, Konstruktor, Zagreb-Montaža, Feal i Alu Flex Pack. Nakon objavljivanja odluke predstavnici UBIG-a javno su rekli da su oni za TLM nudili 187,5 milijuna eura, a domaći konzorcij 119 milijuna eura, što im je davalo prednost od 68 milijuna eura. Kao dodatni argument naveli su i podatak da je domaći konzorcij ponudbenu dokumentaciju u HFP-u otkupio tri dana prije isteka roka za predaju ponuda, što za ozbiljne investitore nije dovoljno vremena za pripremu ponude, no svakako jest ako su prije toga dobili politički blagoslov u vrhu hrvatske vlasti.
LUKA MILIČIĆ, predsjednik uprave Dalekovoda, članice konzorcija koju Uskok istražuje zbog štetnih ugovora sklopljenih s HAC-om i HEP-omDrugi aspekt cijele afere HEP je kupnja struje u inozemstvu, odnosno ugovori o kupnji električne energije koje je HEP sklopio s tvrtkama EFT, Rudnap i Korlea. Prema nekim procjenama, HEP je, plaćajući nerealno visoku cijenu na temelju tih ugovora, samo u godinu dana izgubio oko 750 milijuna kuna. Iako se to godinama očekivalo, HEP nikad nije osnovao vlastite posredničke tvrtke u inozemstvu, nego se kupnja ugovarala sa srbijanskim energetskim mešetarom Vukom Hamovićem i njegovom londonskom tvrtkom Energy Financing Team (ETF), s bivšim crnogorskim ministrom Vojinom Lazarevićem i njegovom tvrtkom Rudnap te s ukrajinsko-slovačkom tvrtkom Korlea koju u Hrvatskoj zastupa Marko Ćosić, sin HDZ-ova saborskog zastupnika Krešimira Ćosića. Od nekadašnjih čelnika HEP-a bilo bi zanimljivo doznati tko je donio odluku o poslovanju s Vukom Hamovićem, protiv kojeg su se dosad vodili istražni i predistražni postupci u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Velikoj Britaniji i SAD-u, a još 2003. tadašnji je revizor OHR-a u BiH otkrio da su domaće elektroenergetske tvrtke sklapale ugovore s Hamovićevim ETF-om uglavnom na štetu državnih poduzeća.
Treći aspekt istrage oko HEP-a odnosi se na ugovore na temelju kojih je HEP šibenskoj Tvornici lakih metala i mostarskoj tvornici Aluminij prodavao električnu energiju po četiri puta nižoj cijeni od nabavne. TLM je samo 7 posto struje koju je po takvoj povlaštenoj cijeni kupovao od HEP-a iskorištavao za vlastitu proizvodnju. Ostalih 93 posto nabavljene struje prosljeđivalo se dalje tvornici Aluminij u Mostaru.
Pod posebnim su povećalom u istrazi motivi sklapanja takvih štetnih ugovora, jer je HEP ispod cijene prodavao struju TLM-u, što ga je kupio konzorcij hrvatskih tvrtki sastavljen od Dalekovoda, Konstruktora, Zagreb-Montaže, Alu Flex Packa i Feala iz Širokog Brijega. Svota od 600 milijuna kuna, za koliko je HEP oštećen štetnim ugovorom s TLM-om, dobrim je dijelom završila u članicama konzorcija Adrial - a riječ je o potpuno privatnim tvrtkama. Da bi TLM uopće mogao prodavati struju mostarskom Aluminiju, morao je za to dobiti dozvolu HERA-e, u kojoj je godinama čelni čovjek bio Tomo Galić, osoba od velikog povjerenja Damira Polančeca.
Za sve aspekte afere HEP istražitelji će morati utvrditi koji su bili motivi za sve štetne odluke i tko je bio odgovoran. Po svemu sudeći, u Uskoku ne vjeruju u politički razlog pomaganja Hrvatima u BiH jer je korist od svega imala tek uska skupina ljudi. Što se tiče odgovornosti, Uskokov prvoosumnjičeni Damir Polančec prošlog je tjedna posredno uperio prst u "vrh Vlade i vrh HDZ-a". A svakomu u Hrvatskoj potpuno je jasno na koga je mislio.