Piloti više nisu u zrakoplovima, već u bazama za računalomIznad afganistanskih planina trenutno neprestano patrolira dvadesetak bespilotnih letjelica tipa „predator" - prije godinu dana letjelo ih je upola manje. Svaka letjelica može ostati u zraku neprekidno 40 sati i opremljena je preciznim raketama tipa „hellfire". Cilj raketa su pobunjenici, prije svega njihove glavešine.

Iznad Afganistana neprestano kruže i druga dva tipa bespilotnih letjelica - MQ-9 „ripper" i „global hawk" s rasponom krila od četrdeset metara. Tijekom protekle godine bespilotne letjelice su iznad Afganistana i Iraka bile 185 tisuća sati u zraku - tri puta duže nego 2006. godine.

Svaki pad košta i do 5 milijuna dolara

Predviđa se da uskoro u zraku budu 300 tisuća sati godišnje što svjedoči o njihovom sve većem značaju za američku vojsku. Međutim, superoružje je podložno kvarenju. Iz izvještaja američkog ministarstva obrane vidi se i što su najčešći problemi: smetnje u sistemu, kompjutorske greške i, naravno, ljudske greške najčešći su uzroci padova letjelica.

Do sada u operacijama u Iraku i Afganistanu palo je 38 „predatora" i „rippera", a još devet letjelica se srušilo prilikom testiranja u vojnim bazama u SAD-u. Svaki pad stoji između 3,7 i pet milijuna dolara. Prema priznanju ratnog zrakoplovstva ukupno je bilo 79 nesreća bespilotnih letjelica u kojima je šteta bila veća od milijun dolara.

Iz izvještaja koje je objavila Wikileaks vidi se da je u rujnu prošle godine jedan „ripper" uništen iznad naseljenog područja u Afganistanu, jer se prekinula veza zapovjednog centa s avionom. Jedna letjelica tog tipa košta oko 13 milijuna dolara, a njom se upravlja iz baze u SAD uz pomoć satelita i računala. Praktično, „pilot" odsjedi radno vrijeme u bazi promatrajući ekran i dajući komande letjelici, uključujući i ispaljivanje raketa.

Nije bilo vremena da se otklone nedostaci

Na razvoju novog oružja inzistiralo se nakom terorističkih napada 11. rujna i invazije Afganistana. „U tom trenutku letjelice uopće nisu bile spremne i nismo imali vremena da otklonimo nedostatke", kaže Travis Bardin iz odjela za bespilotne misije.

Istina, na osnovu podataka koje je objavio Wikileaks nemoguće je sasvim precizno procijeniti koliko su bespilotne letjelice sklone kvarovima. Međutim, u tim izvještajima spominje se više incidenata - na primjer u studenom 2008. na aerodromu u Kandaharu srušio se „predator" s raketom ispod krila, a spominje se i slučaj da je bilo nemoguće upravljati letjelicom zbog problema s motorom, tako da se ona spustila nekoliko kilometara ispred baze.

Kvarovi, nastojanja da se spasi skupocjena oprema i opasnosti prilikom misija spašavanja - sve su to tamne strane korištenja bespilotnih letjelica u ratu s pobunjenicima, iako ih, usprkos svemu tome, u zrakoplovstvu i dalje hvale kao čudotvorno oružje.