ŽRTVE ANWARA AL-AWLAKIJA Vojni psihijatar Nidal Malik Hasan poubijao je u studenome 2009. u vojnoj bazi Fort Hood 13 osoba; Hasan se dopisivao s al-AwlakijemNew York Times je nedavnim člankom pokrenuo raspravu o tome ima li američka država pravo bez suđenja usmrtiti svog državljanina daleko od bojišta, samo na temelju obavještajnih informacija da je opasan za sigurnost državljana SAD-a. List je to pitanje otvorio jer je nedavno objavljeno da je Centralna obavještajna agencija (CIA) na listu svjetskih terorista koji su opasni za SAD, pa ih stoga treba likvidirati, stavila i američkog državljanina Anwara al-Awlakija, 39-godišnjeg radikalnog islamskog propovjednika jemenskog porijekla, koji je 1971. rođen u saveznoj državi Novi Meksiko. Dugo je u SAD-u propovijedao u džamijama i islamskim centrima, a kad je 2002. osumnjičen da je povezan sa terorističkim napadom 11. rujna 2001., napustio je SAD i sad živi u jemenskoj zabiti. Američki obavještajni krugovi tvrde da potiče mlade ljude da se uključe u terorističke grupe i angažiraju u akcijama protiv SAD-a, da ih regrutira za terorističke akcije. Preko interneta lansira svoje ratoborne poruke protiv SAD-a.

POSTOJE DOKAZI da je kontaktirao s dvojicom ljudi koji su u posljednje vrijeme terorističke djelovali protiv SAD-a. Dopisivao se s američkim muslimanom Nidalom Malikom Hasanom, američkim vojnim psihijatrom koji je 5. studenoga 2009. u američkoj vojnoj bazi Fort Hood poubijao 13 osoba, očito fanatiziran idejama radikalnog islama. Ima indicija i da je mladi Nigerijac Umar Farouk Abdulmutallab, "nadahnut" njegovim propovijedima u Jemenu, pokušao 25. prosinca 2009. bombom skrivenom u rublju srušiti putnički avion na liniji Amsterdam- Detroit, ali je spriječen intervencijom putnika. Zbog toga, a i drugih obavještajnih informacija, CIA je procijenila da je opasan za američku sigurnost i treba ga likvidirati, a to je odobrio i Savjet za nacionalnu sigurnost, najviše američko sigurnosno tijelo.

TA ODLUKA dio je mnogo šire američke strategije. Dok najviše pozornosti javnost sada posvećuje događajima u Afganistanu, u potpunoj tajnosti pokrenut je novi rat, sasvim drukčiji i mnogo širi od onog u Afganistanu. U njemu u ovom trenutku možda sudjeluje manje ljudstva, no o njegovu uspjehu više ovisi buduća sigurnost SAD nego o onome što se zbiva u Afganistanu. Taj rat ne vodi Pentagon, nego CIA, koja se sve više pretvara u paravojnu organizaciju.

TAJ SE RAT trenutačno vodi u 12-ak zemalja, a osim Jemena, gdje su neke operacije došle na vidjelo, važno njegovo poprište je Somalija, operacije se vode i u drugim zemljama istočne Afrike, zatim u sjevernoj Africi te u nekim azijskim zemljama, gdje se to ne bi očekivalo. CIA se, doduše, kao vojna organizacija ponašala i u jesen 2001. kad su njeni agenti prvi ušli u Afganistan da pripreme vojnu invaziju i sudjelovali u nekim oružanim operacijama. Poslije se CIA pasivizirala u takvom djelovanju, ali je u posljednje vrijeme počela sve više igrati takvu ulogu, posebno nakon što je Barack Obama postao predsjednik. On želi što prije povući američku vojsku iz Iraka, a potom i iz Afganistana, ali i nastaviti s udarcima terorističkoj organizaciji Al-Kaida i njenim čelnim ljudima, koji su već odavno napustili Afganistan kao glavno sklonište. Trenutačno su najaktivniji u Jemenu i na plemenskim područjima Pakistana, ali ima ih i u raznim drugim dijelovima svijeta, pa CIA pokreće akcije protiv njih gdje god se nalaze. To su male, ali vrlo efikasne operacije, brzi i precizni udari, za što se CIA dobro pripremila, reorganizirala i specijalizirala.

ANWAR AL-AWLAKI, Amerikanac jemenskog porijekla, rođen u Novom Meksiku, živi u jemenskoj zabiti i propagira terorizamCIA JE NAKON II. svjetskog rata osnovana prvenstveno kao obavještajna agencija, a ne za tajne subverzivne i antiterorističke operacije. Očekivalo se da će se time baviti samo vojska, ali su 50-ih i 60-ih nastale neke promjene u njenom operiranju. Bilo je to razdoblje sučeljavanja sa SSSR-om i međublokovskog hladnog rata. U mnogim zemljama CIA je sprečavala sovjetske napore da rušenjem lokalnih vlada i instaliranjem komunista i sovjetskih simpatizera na vlast privlači te zemlje istočnom bloku. CIA je u tome bila vrlo energična, te je - da zaustavi sovjetske tajne operacije - činila stvari slične onima kojima se služio SSSR. CIA je čak imala i program ubijanja stranih državnika suprotstavljenih američkim interesima te je i sudjelovala u nekoliko takvih ubojstava. S tim se prestalo nakon što je nastao skandal kad je to razotkriveno sredinom 70-ih. Neko vrijeme CIA je smanjila takve aktivnosti, ali ih je 80-ih ponovo razvila pomažući mudžahedinima u borbi protiv sovjetske vojske u Afganistanu.

NAKON NAPADA 11. rujna 2001. na New York i Washington CIA je preuzela velik dio zadataka u borbi protiv terorizma, ali je nakon invazija na Afganistan i Irak glavninu tih napora prepustila vojsci. No Obamin dolazak na čelo američke administracije doveo je do značajnih promjena. Njegov glavni savjetnik za borbu protiv terorizma postao je John O. Brennan, koji u tome ima dugogodišnje iskustvo. On je predložio Obami novu strategiju: da se iz rata protiv terorizma vojska uvelike povuče, a važan dio borbe preuzme CIA, kako bi se neprijatelju udarci zadavali istim metodama i na istoj razini borbene aktivnosti kojima se i on služi. Prema Brenanovu mišljenju, na terorizam treba odgovoriti protuterorističkim mjerama, a ne globalnom strategijom sučeljavanja s islamom kakvu su zamislili glavni savjetnici prethodnog predsjednika Georgea W. Busha. Po toj strategiji terorizam je trebalo suzbijati nasilnim mijenjanjem najradikalnijih islamskih režima i društava i pokušajem da se u tim zemljama uspostavi umjereni, liberalni, Zapadu naklonjeni islam. No sad se strategija mijenja pa više neće biti rušenja radikalnih režima, nego se borba protiv terorizma opet svodi na uništavanje terorističkih grupa, skloništa i operativaca, ali i vođa Al- Kaide i njenih ideoloških propagatora. Taj protuteroristički zadatak povjeren je CIA-i, a ne Pentagonu, jer je u toj borbi mnogo važnija obavještajna od vojne komponente, jer treba identificirati ciljeve i potom na njih udariti, a prvi dio operacije mnogo je delikatniji i teži od drugoga. Na teren su poslani agenti CIA-e koji su vješti obavještajci, ali i uvježbani za tajne protuterorističke operacije. Kao njihova podrška djeluju i vojni efektivi koji mogu zadati udarce identificiranim ciljevima - brodovi naoružani krstarećim raketama, bespilotne letjelice, avioni za napade na ciljeva na zemlji.

UBOJICA IZ FORT HOODA uzvikivao je 'Allahu akbar' dok je pucao po kolegama; začudo, preživio je policijsku intervenciju iako je ranjenZANIMLJIVO JE DA u operacije ne idu samo agenti CIA-e, nego je CIA za to počela unajmljivati i civilne specijaliste. I vojska ima svoje timove za specijalne operacije na sličnim zadacima, jer je u nekim situacijama iz formalnih razloga bolje da to obavljaju vojnici, a ne CIA. Opisujući novu strategiju, Brennan je nedavno izjavio da se sada “umjesto čekića upotrebljava skalpel”. Novu strategiju odobrio je i Kongres, iako ima prigovora da ona donosi i neke rizike. New York Times, koji je o tim operacijama pisao najopširnije, upozorava da ti iznenadni udari i napadi u neobjavljenom ratu u pojedinim zemljama, posebno ako u njima prilikom napada na šefove i instalacije Al-Kaide ima i civilnih žrtava, mogu izazvati antiameričko raspoloženje i pomoći Al-Kaidi da regrutira nove teroriste. Stapanje obavještajnih i vojnih operacija uklanja razlike između vojnika i agenata CIA-e, a time i briše crtu što razdvaja one koji štite Ženevske konvencije od onih koji to ne čine. Osim toga, tajne operacije ne podliježu kontroli Kongresa poput čistih vojnih operacija, pa su moguće i zloupotrebe, kao u nekim bivšim sličnim tajnim operacijama CIA-e.

UPRAVO ZBOG NEKADAŠNJIH zloupotreba po svojedobnoj naredbi predsjednika američke tajne službe već godinama ne smiju vršiti atentate, ali iz toga je - upravo zbog rata protiv terorizma - odnedavno izuzet jedan program eliminacije opasnih ljudi u inozemstvu. Riječ je o projektu ubijanja opasnih terorista iz zraka pomoću bespilotnih letjelica “Predator” i na slične načine. Dosad je tako ubijeno oko 500 ljudi za koje američke tajne službe tvrde da su bili opasni teroristi, ali i nekoliko desetaka civila koji su se slučajno zatekli u njihovoj blizini u trenutku napada ili je cilj bio krivo odabran. Američki vojni pravnici tvrde da su takve akcije legitimne na temelju odluke Kongresa nakon napada 11. rujna 2001. da je SAD u ratu protiv terorista. Riječ je o specifičnom ratu, tvrde oni, gdje nema točno određenog bojišta, pa - kao što islamski teroristi napad na bilo koji američki cilj smatraju legitimnim - jednako legitimnim ciljem mogu se smatrati i planeri i izvršitelji tih akcija, gdje god se nalaze. Donedavno su sve takve akcije “Predatora” poduzimane samo u Afganistanu i Pakistanu, osim jedne 2002. u Jemenu.

DOSAD SU AMERIČKOJ javnosti zabačena područja Afganistana i Pakistana, gdje kontrolu imaju lokalni talibani, bila prikazivana kao neprijateljski teritorij gdje se kuju zavjere protiv SADa, uvježbavaju teroristi, pa su i akcije “Predatora” prihvaćene kao logične i legitimne. No Awlakijev slučaj ipak je nešto drugo, ne samo zato što se on nalazi u Jemenu, koji dosad nije bio smatran širim bojištem u ratu protiv terorizma, nego i zato što je američki državljanin. Ona jedina ranija akcija “Predatora” u Jemenu svojedobno je bila smatrana iznuđenom iznimkom. No u posljednje vrijeme ima novih sličnih akcija, što je znatna eskalacija djelovanja CIA-e, pa je to već izazvalo rezerviranost. Ali u američkom državnom vrhu zaključili su da je takva eskalacija nužna, jer Jemen postaje glavni centar djelovanja Al-Kaide. Iako se takvi napadi nastoje držati u tajnosti, poznato je da su napadi na ciljeve u unutrašnjosti Jemena izvršeni 24. prosinca prošle godine, 14. ožujka, 24. svibnja i 19. lipnja ove godine. Dosad, čini se, CIA još nije pokušala likvidirati Awlakija, vjerojatno u prvom redu zbog negativnih reakcija koje bi to moglo izazvati u SAD-u. To bi se smatralo značajnim presedanom i upitnom akcijom s obzirom na prava američkih državljana. Oni koji su počeli prosvjedovati čim su doznali da je i Awlaki na listi CIA-e za likvidacije upozoravaju da ga štiti 5. amandman ustava koji svakom državljaninu SAD-a jamči da ga američka država “neće lišiti života, slobode i imovine bez pravosudnog postupka”. Drugim riječima, američki ustav ne dopušta državi da smakne Amerikanca, ma što on činio, bez prethodnog suđenja.

PRAVNICI UPOZORAVAJU na paradoks: američki državljani su pred američkim vlastima u sigurnosnoj sferi toliko zaštićeni da im se bez izričite sudske odluke ne smiju prisluškivati telefoni, pa se ne smiju prisluškivati ni Awlakijevi, ali se po interpretaciji obavještajne zajednice njega smije ubiti bez ikakve sudske odluke.

NO POSTOJI I DRUKČIJE pravno tumačenje, na koje se oslanjaju američke vlasti, po kojem je riječ o ratnom stanju, gdje vladaju druga pravila. Za vrijeme II. svjetskog rata u njemačkoj vojsci bili su i neki američki državljani njemačkog porijekla, a oni nisu bili ni na koji način privilegirani ni na bojištu ni nakon zarobljavanja. Awlaki nije “na bojišnici”, ali nesumnjivo radi na ratnoj propagandi protiv SAD-a. Zagovornici njegove likvidacije kažu da su krstareće rakete i “Predatori” jedina sredstva kojima se može spriječiti djelovanje tog čovjeka koji je opasan za SAD, jer u zabačeno selu u Jemenu gdje živi pristup nemaju ni američka vojska, ni američke sigurnosne službe, a ni jemenska vlast.