SAM S KNJIGOM 'KAMO SUTRA' za koju tvrdi da nije namijenjena samo Nives Celzijus, u njoj govori o svom životu, obitelji, druženju sa starletinom majkom i analizira stanje duha koje je i stvorilo, kako tvrdi, 'fenomen Celzijus'Anej Sam (53), dječji pisac i publicist u Sloveniji, poznat po nekonvencionalnom odijevanju, upravo je objavio knjigu “Kamo sutra” u kojoj odgovara svojoj navodnoj kćeri Nives Zeljković, estradnog imena Nives Celzijus, “na gnusne laži i optužbe za zlostavljanje i silovanje u djetinjstvu”. Ta zagrebačka starleta, supruga nogometaša Dine Drpića, majka dvoje djece i samozvana pjevačica i spisateljica, objavila je prije nekoliko godina knjižicu “Gola istina” u kojoj je optužila navodnog oca Aneja Sama za silovanje. Ta šokantna optužba odjeknula je poput bombe i knjiga je ubrzo rasprodana u navodnih, kako tvrdi izdavač, 40.000 primjeraka.

Ubrzo nakon objavljivanja te knjižice Anej Sam ju je tužio za klevetu i u proljeće je tu parnicu dobio, a sud je odlučio da ona mora uplatiti 40 prosječnih hrvatskih dnevnica u državnu blagajnu. Iako o cijelom slučaju govori suzdržaano i s distance, Anej Sam je kao posebnu bedastoću naveo njezinu tvrdnju da joj je u vrijeme navodnog silovanja njegova duga, sijeda kosa zapinjala među zubima, iako je on u vrijeme opisanog događaja imao kratku, smeđu kosu, što dokazuje da je riječ o notornoj laži. Kako su te klevete uvelike narušile Samov profesionalni ugled u Sloveniji, ubrzo je pokrenuo i drugu parnicu kojom traži odštetu zbog njezinih laži i kleveta.

Naime, Nives Celzijus je u tjedniku Story i drugim medijima izjavljivala “da ju je otac zlostavljao” i “predstavljao kao svoju ljubavnicu”. Ta parnica još nije završena. Aneja Sama su na objavljivanje njegove knjige “Kamo sutra” najviše potaknule njezine tri optužbe, kaže, koje je objavila u “Goloj istini”: da on laže, da je izraziti srpski nacionalist i da ju je kao petogodišnju djevojčicu seksualno zlostavljao. Na te je laži morao reagirati, ali kaže da svoju knjigu nije namijenio samo njoj niti se njoj izravno obraća. U knjizi je opisao svoj život i povijest svoje obitelji, a zatim je skicirao poznanstvo s majkom Nives Celzijus, koju naziva “priprostom i dobrom ženom sa završenom srednjom školom” koja ga je bez njegova znanja izabrala da bude otac njezine kćeri. Opisao je i sporadične susrete s navodnom kćeri dok je bila dijete. U drugom dijelu analizirao je stanje duha i medijsku situaciju u Sloveniji i Hrvatskoj, koja je po njegovu mišljenju pridonijela stvaranju fenomena Celzijus. Zato kaže da je “Kamo sutra” knjiga “o onečovječenju, o tragediji ljudskog duha i o nazadovanju ljudske vrste”, ali i o “jučerašnjim marksistima, a današnjim tvorničarima laži”.

NIVES CELZIJUS, SUPRUGA nogometaša Dine Drpića i majka dvoje djece, u svojoj knjizi 'Gola istina' optužila je navodnog oca da ju je silovao i da je srpski nacionalist, on ju je tužio za klevetu i tu je parnicu dobio, a traži i odštetu za laži i kleveteKnjigu je objavila njegova udruga Jasa sa sjedištem u Ljubljani, a od idućeg tjedna moći će se kupiti i u Hrvatskoj. Većeg je formata i luksuzno opremljena, a na naslovnici je objavljena provokativn ilustracija Boštjana Plesničara koja prikazuje raskošnu ženu raskrečenih nogu ispred čije vagine čeka podugačak red muškaraca. Žanrovski se ne može svrstati ni u jednu kategoriju. To je mješavina eseja, ispovijesti i komentara, a na marginama su brojne mudre izreke velikih filozofa i književnika, od Sofokla, Platona i Seneke do Brechta i Krleže. U knjizi su objavljeni i faksimili novinskih tekstova, koji su zadnjih godina komentirali put Nives Celzijus, primjerice, umotvorine don Kaćunka koji je knjigu Nives Celzijus “Gola istina” usporedio s "Ispovijestima" Svetog Augustina, a priložio je i brojne golišave fotografije te starlete i njezine bombastične izjave. “Ja mrzim laž i cijeli život pokušavam ne lagati”, kaže Anej Sam objašnjavjući svoje motive da napiše knjigu “Kamo sutra” i svoj svjetonazor. “Spolnost čitav život doživljavam kao nešto lijepo i dobrovoljno, dok prisilu u spolnosti doživljavam kao veliku tragediju, bez obzira o kome se radilo.

Da je to kojim slučajem točno, nesreća bi bila ista bez obzira radilo se o mojoj kćeri i incestu ili nekoj drugoj osobi. Što se tiče srpstva, davnih godina raskrstio sam s osjećajem pripadnosti naciji, ideologiji, vjeri, rasi, religiji... Osjećam se stanovnikom planete Zemlje i nisam opterećen takvim ograničenjima. No kad sam se suočio s tim prokletstvom laži i tom zastrašujućom količinom neočovječenosti, morao sam nešto učiniti. Ne samo zbog sebe nego i zbog mogućnosti da se to isto sutradan dogodi nekom drugom ako se tom zlu ne suprotstaviš.”

Dodao je i to da mu je zbog svih tih optužbi poljuljan profesionalni ugled u Sloveniji. “Dvije moje knjige, tiskane u Sloveniji, obavezna su lektira u osnovnoj školi”, kaže Sam. “I sad zamislite situaciju u kojoj bi nastavnici trebali obrađivati knjige autora, koji je u susjednoj državi optužen da je seksualno zlostavlja vlastitu kćer dok je još bila djevojčica. Jasno, nakon tih gnusnih optužbi uslijedili su razni oblici pritisaka: počeli su mi otkazivati književne susrete s učenicima osnovnih škola, zatim susrete s gradonačelnicima na prigodnim svečanostima na kojima sam trebao dodjeljivati nagradu zaslužnim umjetnicima i slično. I slovensko ministarstvo kulture odbilo mi je dati financijsku potporu za neke projekte, a između redaka se moglo zaključiti da je ta odluka donesena na temelju medijske slike koju je stvorila knjiga ‘Gola istina’.”

U Zagrebu na suđenju protiv Nives Celzijus 2008. s odvjetnicom Orhidejom Martinović i suradnicom iz udruge Jasa, koja je izdavač knjige 'Kamo sutra'Anej Sam je rođen kao Spaso Čanković u bosanskom selu Bošnjaci na obroncima Grmeča, kaže, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Gimnaziju je polazio u Sanskom Mostu, a kasnije se sam obrazovao radeći u raznim poduzećima, a osobito u vrijeme kad je radio kao noćni čuvar na zagrebačkom Mirogoju. Kaže da je Krležina knjiga “Na rubu pameti” bila prijelomna za njegovo formiranje i počeo je strasno čitati književnost i filozofiju. Kao Spaso Čanković najviše je pisao o modi i urbanim fenomenima. Obilazio je zagrebačke redakcije i nudio svoje tekstove, kod nekih je nailazio na zanimanje i pohvalu, a kod drugih na osporavanje i omalovažavanje. Potkraj 80-ih je nestao sa zagrebačke scene, promijenio ime u Anej Sam i preselio se u Ljubljanu, kako piše, gdje ga neki smatraju “nemani u ljudskom obliku”, a drugi “lučonošom novih ideja”.

Objasnio je da novo ime Anej Sam ima već više od 25 godina i da se s njim poistovjetio, no vrlo je ponosan na sve što je postigao Spaso Čanković. U Hrvatskoj je objavio dvije knjige, “Govor odjeće” i “Ljepotice i zvijeri”, a u Sloveniji još desetak, od toga tri za djecu, a ostale o fenomenima svakodnevnice, primjerice, “Kam greš, Evropa” i roman “Maček maček”. Kaže da su dvije od te tri dječje knjige, “Tudi otroci se oblačijo” i “Zgodba o knjigi”, pomoćno gradivo u osnovnim školama, u nekim projektima i osnovno sredstvo, a neki dijelovi su prevedeni na engleski za neke Unicefove projekte. Kad smo ga upitali kako se kod njega dogodio zaokret od modnog kritičara do dječjeg pisca i publicista, odgovorio je da nije bilo nikakvog preokreta nego da je on oduvijek bio osjetljiv na društvene promjene i da je o tome stalno razmišljao, a onda je o tome počeo i pisati.

ANEJ SAM rođen je kao Spaso Čanković u BiH, 80-ih je radio kao modni novinar, a inspiraciju da odijeva haljine dobio je iz antikeNa pitanje kako se osjećao kad ga je vlastita kći optužila za seksualno zlostavljanje odgovorio je bez ikakve emocionalne angažiranosti da zaista ne zna zašto se “ta ženska tako ustrajno predstavlja kao njegova kći”, no budući da odlično poznaje mentalno funkcioniranje njoj sličnih, o čemu je i pisao u svojoj knjizi “Ljepotice i zvijeri”, te ga optužbe nisu začudile. Zatim nam se povjerio da se još u mladosti, u skladu s duhom kasnih 60-ih, oslobodio svih ograničavajućih vezanosti, pa tako i emocionalne vezanosti uz moguću djecu. Stoga ne osjeća ni bliskost ni odbojnost prema svojoj navodnoj kćeri. “Jednog dana prišla mi je na cesti jedna žena Mirjana i rekla mi da s njom imam kćer”, kaže Sam. “Objasnila mi je da je to bila njezina samostalna odluka i da ne namjerava ništa tražiti od mene, ali je ipak htjela da to znam. Kad sam u glavi obradio tu informaciju, zaključio sam da bi to možda moglo biti točno jer sam u mladosti intenzivno živio. No nikada nisam napravio test očinstva, to sam smatrao nepotrebnim. Tako da zapravo nema medicinskog dokaza da mi je ona kći, no nemam ništa protiv toga da imam kćer.” Anej Sam je dodao kako nikad u životu nije planirao imati dijete. “Za to postoji trostruki razlog”, objasnio je Sam. “Mislim da je odgoj djeteta najzahtjevniji ljudski zadatak i da je lakše naučiti operirati zjenicu oka nego odgojiti dijete. Drugo, porast stanovništva je toliko velik da se kvaliteta života drastično srozava i uskoro će na Zemlji biti toliko ljudi da će se naš planet pretvoriti u klaonicu. I treće, već je sada vidljivo da se bolji i kvalitetniji dio čovječanstva povlači i da vodstvo planeta preuzimaju ljudi na nižem stupnju očovječenja. To su ljudi skloni kriminalu, moralnom ubojstvu, odurnim lažima i klevetama. Oni već sada vode čovječanstvo.”

NIVES CELZIJUS kao crnka s navodnom ocem Samom, koji tvrdi da mu je jednog dana prišla žena na cesti i rekla da ima kćer. Kaže da nije napravio test očinstva jer to smatra nepotrebnimDodao je kako je svojedobno napisao pismo njezinoj majci u kojem je “žalosno konstatirao da je Nives Celzijus od krasnog i bistrog djeteta postala primitivna i ružna djevojčura, da su je ružnom učinili katastrofalno oblačenje i šminka i da muškarac zapravo od nje ne može ništa očekvati, osim malo seksa”. Nakon tog pisma prekinut je svaki kontakt s Nives Celzijus. Kad smo tražili da objasni motive koji su nagnali Nives Celzijus da optuži navodnog oca za silovanje te da se stalno polugola producira po medijima, Anej Sam je odgovorio “da se radi o osobi koja još nije zakoračila na polje očovječenosti.” “Iako neki tvrde da je projekt Nives Celzijus razrađen prvenstveno radi velike zarade, mislim da je u osnovi njezina snažna potreba da dokaže da je živa, a to će dokazati tako da se pojavi u novinama ili na televiziji”, objasnio je Sam. “To je po meni puno jači motiv od novca i zarade. To je pitanje života i smrti. A poslije je taj marketinški tim očito zaključio da to može biti i formula za zaradu. Da objasnim: ta osoba nije ništa drugo doživjela, čula ili vidjela što bi joj dokazalo da je živa. Ona se osjeća živom tek kad od znanaca čuje da su je vidjeli u medijima. Takvih je, na žalost, sve više. A da bi dospjela u medije, morala je smisliti nešto bombastično pa je izjavila da je kupila nov i kavlitetniji vibrator. Kad se to istrošilo, izjavila je da je izgubila mobitel sa svojim golišavim fotografijama. I to je odmah dospjelo u medije. A kad se i to potrošilo, trebalo je pronaći nešto još moćnije pa je izmislila da ju je silovao otac. Da je rekla da ju je silovao mesar, to ne bi bilo dovoljno žestoko, jer, na žalost, ima puno cura koje su silovali mesari i ta bi se njezina izjava izgubila u moru tragičnih događaja. Ali u tom slučaju mora imati oca, jer ako nema oca, tko bi je silovao. I sjetila se mene.” Analizirajući u knjizi društvenu i medijsku situaciju u Hrvatskoj koja je po njemu omogućila nastanak slučaja Nives Celzijus, Sam spominje plejadu javnih ljudi, negativaca i pozitivaca, od Stipe Šuvara, Stipe Oreškovića i Rikarda Gumzeja do Zdravka Zime i Pere Kvesića, pa zaključuje: “Ako za njeno đavolsko činjenje postoji neka olakotna okolnost, onda je to stanje duha u društvu. Mi živimo u vremenu kad neke od najmoćnijih instrumentarija društva poput medija vode ljudi koji ništa ne poznaju osim zarade i društvene pozicije.”