'Machete' Roberta Rodrigueza temeljen je na lažnom foršpanu u sklopu filma 'Grindhouse' koji je odlučio pretvoriti u samostalni filmRobert Rodriguez, 42-godišnji američki redatelj koji se proslavio akcijskim filmovima i suradnjom s Quentinom Tarantinom, prošlog je tjedna prvog dana filmskog festivala u Veneciji predstavio svoj novi film “Machete”. Riječ je o iznimno nasilnom filmu, ali koji je napravljen u stripovskom stilu tako da se više smijete nego što drhtite od tolike količine prolivene krvi. U njemu Danny Trejo glumi Machetea, bivšeg federalnog agenta kojeg su kriminalci angažirali zbog atentata na američkog senatora (Robert De Niro) poznatog po radikalnom stavu protiv imigranata u Americi. Machete kreće u obračun sa zločincima, u čemu mu pomaže agentica (Jessica Alba). Film se u hrvatskim kinima počinje prikazivati za mjesec dana.

Ni ovaj film ne razlikuje se previše od dobrog dijela prethodnih Rodriguezovih filmova snimanih u Teksasu, od debitantskog “El Mariachi”, preko “Desperada” i “Od sumraka do zore” pa do “Bilo jednom u Meksiku” i “Planeta terora”. Svi su snimani u Teksasu, svi su iznimno nasilni, svi imaju multikulturalnu mješavinu Meksikanaca i Amerikanaca. Ništa manje nije nasilan ni “Sin City” iz 2005., ali budući da on nije nastao prema Rodriguezovu scenariju, nego prema stripu Franka Millera, nije ni sniman u Teksasu i nema sličnu tematiku. Rodriguez ima i svoju nježniju stranu, što je pokazao snimajući trilogiju “Spy Kids”, akcijski film za djecu, što ne začuđuje jer s bivšom suprugom Elizabeth Avellan, od koje se razveo prije dvije godine, ima petero djece koja se zovu Rocket, Racer, Rebel, Rogue i Rhiannon.

U Veneciju nije došao s djecom, nego sa svojim odličnim prijateljem Quentinom Tarantinom koji je ovogodišnji predsjednik festivalskog žirija. Rodriguez nije glumio zvijezdu, šetao se Lidom, fotografirao s obožavateljima, a osim na intervjuu za Nacional, družili smo se i na partyju u povodu svečanog otvorenja festivala na koji smo ušli zahvaljujući pozivnici kompanije Luxottica, najvećeg svjetskog proizvođača naočala čiji je brand naočale Persol jedan od najvećih sponzora festivala.

NACIONAL: U svojoj karijeri postali ste poznati kao redatelj koji će za malo novca snimiti vizualno atraktivne filmove. Kako u tome uspijevate?

- Onog trenutka kada sam snimio film “El Mariachi” odredio sam sebe kao redatelja niskobudžetnih filmova. Prije toga sam mislio da se na snimanje filmova mora potrošiti velik novac, ali kada sam snimio “El Mariachi” za sedam tisuća dolara, shvatio sam da postoji alternativa, da ne mora sve biti onako kako se inače misli. To je način snimanja filmova koji preferiram. Uvijek ih snimam kod kuće u Austinu, nikada nisam želio ni živjeti ni snimati filmove u Los Angelesu. Sve dok mogu snimati u Austinu, i to za mali novac, bavit ću se ovim poslom. Znam da će filmske kompanije zarađivati na mojim filmovima, ali nije me briga. Pa “El Mariachi” je jedan od najprofitabilnijih filmova ikad snimljenih, i dan-danas dobivam novac zbog njega. Dakle, da bih održavao svoju kreativnu slobodu, snimam niskobudžetne filmove, u Teksasu, a boravak kod kuće mi je jako ugodan. Tako sam dio hollywoodskog sustava, a zapravo nisam dio njega.

NACIONAL: Kažete da niste dio hollywoodskog sustava, ali kako onda dobijete skupe i poznate glumce za svoje filmove?

- Lakše je doći do glumaca tog kalibra kad niste dio sustava jer kada snimate film za veliku filmsku kompaniju, odjednom se svi upleću u izbor glumaca, agenti ističu visoke cijene svojih glumaca, počinju dugi pregovori. Kada se radi autorski film, onda je to odnos umjetnika i umjetnika, tada redatelj izravno razgovara s glumcem. Ja volim izbjegavati agente, direktno nazovem glumca i kažem mu “Hej, želiš li biti u mom novom filmu, poslat ću ti scenarij”. A onda glumac, kojem se scenarij svidio, nazove svog agenta i kaže mu: “Slušaj, glumit ću u novom filmu Roberta Rodrigueza, i to besplatno.” Tako brzo i efikasno rješavam probleme. Svi znaju da snimam nešto posebno, agenti znaju da njihovi glumci snimaju neke druge filmove kako bi platili račune a u mom filmu glume jer to doista vole, jer će glumiti likove kakve inače ne glume i jer će se film snimati u ugodnom okruženju gdje neće sedam producenata puhati za vrat redatelju i nadgledati ga cijelo vrijeme. To su moje metode, ja kažem glumcima da mene nazovu i pitaju ako trebaju nešto, ne treba sve ići preko agenata.

NACIONAL: Čini se da u vašem slučaju manjak novca tjera na kreativnost.

PLOD NJEGOVE MAŠTE Robert Rodriguez osmislio je lik akcijskog junaka Machetea još 1994., kad je režirao film 'Desperado', a na filmskom festivalu u Veneciji pojavio se noseći majicu sa slikom Dannyja Treja u toj ulozi- Manjak novca tjera vas da budete kreativniji. Kada imate previše novca, previše vremena i previše opreme za snimanje, tada se ne brinete o kreativnosti. Ja uvijek nastojim napraviti film prema idejama iz svoje podsvijesti. Kada nemaš ni novca ni vremena, tada ne donosiš svjesne odluke, ionako mislim da je moja svijest sjebana, i tada se vodim svojim instinktom. Ponekad ni sam ne vjerujem u ono što radim pa se upitam ma kako mi je ta ideja uopće pala na pamet. Zato uživam u kreativnom okruženju gdje se na snimanju zbivaju razne “nezgode” jer je tada i film bolji. Jako često ljudi su mi znali reći koji su im omiljeni dijelovi mojih filmova, a najčešće su to dijelovi koji su nastali nevjerojatnom slučajnošću ili su nastali u trenutku kada smo ostali bez novca pa smo morali smisliti nešto kreativno.

NACIONAL: Koliko je stajao film “Machete”?

- Ja svoje filmove snimam tako da izgledaju mnogo skuplje od stvarnog proračuna. Sjetite se mog prvog filma “El Mariachi” koji je snimljen za sedam tisuća dolara. Pa nitko nikada ne bi rekao da je stajao toliko. Kad me pitaju koliko je stajao moj film, uvijek odgovaram “nebrini se o cijeni filma, bitno je kako izgleda”. Moj film ima vrijednost, u njemu glume Robert De Niro, Steven Seagal, Jessica Alba, a režirao ga je Robert Rodriguez, što znači da vrijedi oko 40 milijuna dolara. Filmskoj kompaniji koja distribuira film rekli smo da je cijena filma između 20 i 25 milijuna dolara a vjerujte mi, snimili smo ga za mnogo manji iznos. Ja sam uložio vlastiti novac u snimanje, ali im nisam želio reći stvarnu cijenu jer se onda ne bi potrudili oko predstavljanja. Ako je cijena filma viša, onda će se filmska kompanija potruditi da ga što bolje
plasira.

NACIONAL: Što je to tako dobro u Austinu da u tom gradu stalno snimate svoje filmove?

- Austin je najbolje mjesto za snimanje filmova. Nema producenata koji se motaju oko mene na snimanju, ja donosim sve odluke tako da ako donesem neku neobičnu odluku, nema producenata koji će mi reći “već smo ti rekli da to tako neće ići”. Primjerice, Danny Trejo nikada u životu nije imao glavnu ulogu sve do filma “Machete”, ali u Austinu nije bilo nikoga od producenata koji bi mi rekao “kako možeš dati glavnu ulogu nekome tko nikada u životu nije dobio glavnu ulogu”. Jessica Alba nikada nije glumila latino djevojku, nikada se nije tukla, uvijek su joj davali drugačije uloge, ali u filmu “Machete” je sve to radila i pri tome nije tražila honorar. Rekla mi je “dovoljno je to što si me usrećio ovakvom ulogom”. Nitko se nije žalio na vrućinu jer svi su bili oduševljeni slobodom koju su osjećali u radu sa mnom.

NACIONAL: Prije nego što ste snimili “Machete” zajedno s Quentinom Tarantinom ste snimili dvostruki film “Grindhouse” koji nije postigao osobit uspjeh. Jeste li bili razočarani zbog toga?

- Mislim da je “Grindhouse” bio odlično primljen, ljudi koji su ga gledali bili su zadovoljni. Problem je bio u načinu na koji je pušten u kina i propagiran. Publika nije znala o čemu se radi. Taj je film snimljen za kompaniju Weinstein koja je tada tek nastala nakon odvajanja čelnika od kompanije Miramax. Ja sam za kompaniju Miramax režirao film “Sin City” i trilogiju “Spy Kids”, marketinški su odradili sjajan posao, ali u kompaniji Weinstein radio je novi marketinški tim i trebalo im je godinu dana da se uhodaju. Ispalo je da je “Grindhouse” bio prvi film kompanije Weinstein i nisu se baš proslavili. Publika nije znala da se radi o mojem i filmu Quentina Tarantina, te da će gledati dva, a ne jedan film. Prvo se prikazivao moj film, a publika je nakon toga napuštala kino ne znajući da slijedi Tarantinov. Nisam bio obeshrabren time jer su kritike bile dobre i publika je pozitivno reagirala na film. Dakle, reakcije su bile iste kao i na moj “Sin City”. Znao sam da nije problem u filmu nego u načinu na koji je predstavljen. Publika ipak treba biti obrazovana kako bi shvatila “Grindhouse”. Nemam ja ništa protiv kompanije Weinstein, uskoro za njih počinjem snimati “Spy Kids 4”.

NACIONAL: Kako je nastao film “Machete” i istoimeni glavni lik?

DVA KAUBOJA U VENECIJI Dugogodišnji prijatelji Robert Rodriguez i Quentin Tarantino, predsjednik žirija festivala u Veneciji- Lik Machetea stvorio sam 1994. kada sam režirao film “Desperado” i kada sam prvi put sreo Dannyja Treja. Imao sam ideju o vrlo nasilnom akcijskom heroju koji dolazi iz nasilnog svijeta. On je federalni agent koji se borio protiv narkobandi, čija je obitelj ubijena je napustio Ameriku te se vraća kao ilegalni nadničar kojeg su zločinci angažirali za lažni atentat na senatora. Budući da je Machete nepotkupljiv, on kreće u istragu cijelog slučaja. Kada sam upoznao Dannyja Treja, znao sam da je savršen za tu ulogu jer ne mora glumiti opasnog momka, on je sam po sebi opasan. Godinama kasnije napravio sam lažni foršpan za film “Grindhouse” pod nazivom “Machete” i ljudi su me ubrzo počeli pitati kada ću snimiti taj film.

NACIONAL: “Machete” je zabavan film koji ima snažan politički podtekst jer govori o problemu imigranata u Americi. Jeste li njime željeli utjecati na političku klimu i publiku koja, čini se, u novije vrijeme naginje desnici?

- Bez obzira na to naginjete li ljevici ili desnici, svi se slažu kako vlada mora učiniti nešto s imigrantima. Ja sam scenarij za ”Machete” počeo pisati prije 16 godina, kada je pitanje ilegalnih imigranata postojalo jednako kao i danas. Danas je još i važnije. Ljudi su frustrirani jer nema prave politike spram imigranata. Vrlo je teško dobiti američko državljanstvo, pravila nisu jednaka za sve, ovisi iz koje zemlje dolazite u Ameriku. Netko će dobiti državljanstvo nakon godine dana, netko neće ni nakon 20 godina boravka u Americi. Dakle, nisu svi jednaki spram zakona.

NACIONAL: Scenarij za “Machete” je čekao 16 godina, imate li još scenarija u pripremi?

- Kod kuće imam jednu policu prepunu nedovršenih scenarija, napola dovršenih ili tri četvrt dovršenih. Jedan od njih je bio onaj za film “Predatori”. Velika filmska kompanija ponudila mi je da ga režiram, ali tada sam se već bio odlučio za režiju filma “Machete” pa sam im rekao da jedino mogu biti producent. Ako već nemam vremena režirati film, onda ga barem mogu producirati jer želim da se konačno napravi. Recimo, scenarij za “Predatore” čekao je više od 10 godina. Osim što ću se više baviti produciranjem filmova, time ću pomagati i redateljima koji mi se čine zanimljivima. Primjerice, za film “Predatori” imao sam listu redatelja čije sam filmove pogledao i koji su mi se svidjeli a na kraju sam odabrao Nimróda Antala jer mi se svidjela njegova vizija filma. Osim toga, ja imam malu produkcijsku kompaniju i ljude koji rade za mene, pa sam ih tako zaposlio na snimanju filma “Predatori”.

NACIONAL: Kako birate glumce za svoje filmove? To vas pitam zato što me zanima odakle ste izvukli Dona Johnsona?

- Znao sam Dona Johnsona od prije, on je dobar prijatelj Cheecha Marina koji je glumio u mnogim mojim filmovima. Jednom prilikom imao sam sastanak s Jessicom Albom u lobiju hotela gdje sam dogovarao njezin angažman u ovom filmu kad sam odjednom ugledao Dona Johnsona. Viknuo sam: “Hej, Don, imam ulogu za tebe u mom filmu.” Nisam imao pojma tko bi mogao glumiti tu ulogu, a kada sam ga ugledao, rekao sam da bi to mogao biti on. Johnson mi je odgovorio “pošalji mi scenarij” i tako je završio u mom filmu.

NACIONAL: Još je otkačeniji izbor Lindsay Lohan. Je li shvatila ironiju svoje uloge, da ste joj dali ulogu u kojoj ironizirate njezin stvarni život, djevojke ovisne o alkoholu i opijatima?

- S njom je bilo lako raditi. Kada sam snimao foršpan za “Machete”, snimao sam scenu na vodopadu gdje se Machete ljubi s majkom i kćeri istovremeno, ali se kćeri nije vidjelo lice. Kada sam odlučio snimiti film, odmah sam rekao da bi kći mogla biti Lindsay Lohan. Kada smo se susreli, bila je oduševljena idejom, ali je i shvaćala ironiju. Osobito ironiju u smislu da na kraju postaje časna sestra s puškom u ruci.

NACIONAL: Poigravate se glumcima, ali to sigurno niste mogli raditi s Robertom De Nirom koji u filmu glumi pokvarenog senatora.

- De Nira poznajem već godinama, prisustvovao je snimanju nekih scena filma "Od sumraka do zore”, znam da je vrlo pristupačna osoba. Ujedno, radio je s Tarantinom i još nekim ljudima koje znam. Sigurno postoji “De Niro faktor” na snimanju, svatko gleda u njega, glumci su zbunjeni zbog njegove prisutnosti, ali za redatelja je on sjajna pojava. Rado surađuje, nudi odlične ideje tijekom snimanja, nevjerojatan je.

NACIONAL: Jednu ulogu ste dali i svom liječniku. Plaćate li tako račune liječenja?

- Čujte, to je uloga ludog liječnika, a kako je moj liječnik malo lud, dao sam mu tu ulogu. Dakle, nije ni trebao glumiti, to je on.

NACIONAL: Kako je Quentin Tarantino reagirao na film “Machete”?

- Cijelo je vrijeme vrištao od sreće. Na premijeri u Los Angelesu sjedio je do mene i smijao se tijekom cijele projekcije. Uživao je, a ja sam uživao u njegovoj reakciji. U scenariju sam predvidio malu ulogu tjelohranitelja za njega. Međutim, na kraju je ona pripala Nimródu Antalu. S Tarantinom sam letio u avionu do Venecije, kao i obično pričali smo o filmovima. On je toliki ljubitelj filmova da nakon razgovora s njim odmah poželite pogledati filmove koje vam on preporuči, makar ste ih već gledali, odnosno makar vam se prije nisu sviđali. On je zaražen filmovima. Ujedno je divan prijatelj.

NACIONAL: Hoćete li ikada snimiti film koji neće biti akcijski, prepun krvi?

- Akcijski film može se napraviti i bez krvi, kao što se i romantična komedija može napraviti s nešto krvi kako bi dobila na životnosti, a isto se odnosi i na drame koje time dobivaju na vizualnoj kvaliteti. No nemam nikakvih planova za snimanje filmova koji nisu akcijski.