Objavljeno u Nacionalu br. 775, 2010-09-21

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Polančec se bode s rogatima, no može li ga to opravdati ?

Ako su uz Polančeca u donošenju odluka o mnogim vrlo sumnjivim stvarima sudjelovali i drugi iz vrha HDZ-a, to je svakako loša vijest za te druge, ali ne mora biti dobra za Polančeca. Kriminalni čin izveden u grupnome eksperimentu još uvijek ostaje kriminalni čin. Gospodin Polančec bori se za simpatije koje ne zaslužuje. Bio je Sanaderova marioneta, upravljao je – u dogovoru sa šefom - visokim državnim proizvodnim sustavima na načine koji su odabranim pojedincima i skupinama donašali materijalnu korist, i te realne optužbe ne može odbaciti kvaziargumentacijom da su kolegice i kolege iz vlade i stranke znali što se tu radi. Znali su, ali to njega ne abolira

Srećko JurdanaSrećko JurdanaJadranka Kosor izbacila je Damira Polančeca iz HDZ-a dva dana nakon tajnoga sastanka na kojem ga je – kako reče - “hrabrila da uvijek govori istinu”. Učinak njezinoga “hrabrenja” evidentno je bio problematičan. Polančec je pred povjerenstvom za Inu cijelu hadezeovsku vladu uvalio u suspektnu koruptivnu situaciju i odmah nakon toga izletio je iz stranke, što može – ovisno o položaju promatrača – značiti da je ili podbacio u svome širenju istine, ili je u njemu za nijansu pretjerao. Ambivalencije oko Jadranke Kosor i Polančeca mogle bi funkcionirati i kao motiv za humoresku konfuzije. Na dnevnome redu “tajnoga” sastanka vjerojatno je bila primjena svojevrsne političke ucjene na visokoga osumnjičenika-optuženika- svjedoka.


GENERALNA FRONTA PREMA HDZ-u

Situacija proizvodi estetski dojam da je premijerka od Polančeca zatražila da se u svjedočenju koncentrira isključivo na svoj odnos sa Sanaderom i zaboravi na sve druge aktivne hadezeovce, u zamjenu za ostanak u HDZ-u i zadržavanje nekakve nijansirane blagonaklonosti stranke. Polančec je možda zatražio čvršća jamstva da na kraju ne će završiti na robiji kao usamljeni politički krivac za cjelokupnu hrvatsku korupciju, i kad je procijenio da ta jamstva ne postoje, odlučio je otvoriti generalnu frontu prema politbirou HDZ-a. Promptno izbacivanje iz stranke bilo je očekivana reakcija kluba prema kojem je zauzeo takav autonoman gard. Predočeni scenarij predstavlja možda jedino logično objašnjenje ekstremno proturječnoga ponašanja premijerke, koja se u jednom trenutku konspirativno sastaje s optuženikom Polančecom i pritom ga nešto “hrabri” u stilu brižne patrone, da bi ga odmah potom rezolutno izbacila iz HDZ-a zbog “nanošenja štete ugledu stranke”. Kako već bilo, Polančec se nije odazvao neizvjesnome sirenskome zovu gospođe Kosor, i radije je krenuo sam protiv svih. Njegov odvjetnik Nobilo – jedini lik koji je u cijeloj situaciji statusno profitirao – zaključio je kako Polančecovo izbacivanje potvrđuje činjenicu da HDZ-u istina zapravo šteti, što vrlo vjerojatno nije daleko od istine. Polančecov otvoreni nastup pred povjerenstvom iskrcao je pred javnost činjenice kompromitantne za stranku i HDZ-u pouzdano nije donio korist, no veliko je pitanje hoće li nekakvu korist u konačnici donijeti glavnome protagonistu, gospodinu Polančecu.

IZOPĆENIK IZ POKVARENOG SUSTAVA

S učestalom primjenom pretencioznih fatalističkih figura (“Istina je voda duboka”, “Ja sam kao Josip kojeg su braća prodala u roblje” itd.) Polančec na ponešto infantilan način hrani svoju pozu apsolutne žrtve i nastoji u treći plan potisnuti argumentiranu istražnu pretpostavku da je bio sukreator i glavni operativni realizator jedne sofisticirane politike nečasnih nagodbi i pljačke. Taktika koju je definirao odvjetnik Nobilo sažima se u prezentaciji Polančeca kao izopćenika iz pokvarenoga sustava koji na njegovoj eliminaciji želi restituirati vlastiti legitimitet. Tvrdeći da je cijeli sustav u kojem je djelovao - truo, i da su svi u politbirou sudjelovali u verifikaciji spornih odluka, Polančec želi faktički spriječiti vlastitu prosekuciju, jer uz njega bi u tom slučaju trebalo osuditi i cijelo vodstvo HDZ-a, što je u Hrvatskoj vjerojatno nemoguće. Pored toga, nastoji se pred publikom predstaviti kao nekakav hamletovski profil koji vodi neravnopravnu bitku s režimskim fantomima i sjenama, što za njega proizvodi određene scenske efekte, u smislu razvoja sumnje u pravednost postupka kojim se na račun jednoga spašavaju svi drugi. Individualizam često budi suosjećanja. Ako su uz Polančeca u donošenju odluka o mnogim vrlo sumnjivim stvarima sudjelovali i drugi iz vrha HDZ-a, to je svakako loša vijest za te druge, ali ne mora biti dobra za Polančeca. Kriminalni čin izveden u grupnome eksperimentu još uvijek ostaje kriminalni čin. Gospodin Polančec bori se za simpatije koje ne zaslužuje. Bio je Sanaderova marioneta, upravljao je – u dogovoru sa šefom - visokim državnim proizvodnim sustavima na načine koji su odabranim pojedincima i skupinama donašali materijalnu korist, i te realne optužbe ne može odbaciti kvaziargumentacijom da su kolegice i kolege iz vlade i stranke znali što se tu radi. Znali su, ali to njega ne abolira, već samo dodatno opterećuje pravosuđe i kompromitira sustav vlasti u Hrvatskoj.

ŽRTVENI JARAC TJERA INAT

Polančec je upitnost svoga etičkoga profila jasno demonstrirao i preko nagodbe s odvjetnikom Miletićem na račun podunavskih Srba, o čemu se upravo vodi sudska rasprava. Na drugoj strani, jasno je da HDZ nad njim izvodi političku manipulaciju. Stranci bi savršeno odgovaralo da cjelokupnu temu obračuna s korupcijom apsolvira na slučaju Polančec i s njim povezanim skupom menedžera i aparatčika, a upravo idealna varijanta bila bi da se tom društvu na kraju priključi i Sanader. Iz EU-a ultimativno traže prosekuciju visokih političkih imena u borbi protiv korupcije, a Polančec i Sanader u tandemu briljantno bi ispunili taj uvjet. Fokusiranje koruptivne odgovornosti na njih za HDZ bi predstavljalo maksimalno elegantno rješenje. Nisu više u stranci, izgubili su i zasebne političke statuse, i HDZ ih može tretirati kao mrtvo tkivo. Jadranka Kosor i njezin klub orijentirani su na žrtvovanje imena koja im više ne pripadaju, u vjeri da će cjelina na taj način isplivati neokaljana. Apsolviraju li korupciju preko Polančeca – možda i Sanadera – i Hrvatsku nakon svega uvedu u EU, smiješi im se i sljedeći mandat. Sanader je u datom kontekstu nešto manje nervozan, jer protiv njega u aktualnoj turbulenciji još nema nikakve optužnice, a pitanje je hoće li je ikada i biti. Polančec se, međutim, evidentno ne slaže s dodijeljenom ulogom žrtvenog jarca, i ulazi u frontalni rat s HDZ-om. Dobije li ga, ući će u povijest kao prvi otpadnik od sustava koji je profitirao na svome inatu.

Beskorisni SDP

■ HRVATSKA DRUŠTVENA SCENA mjesecima već vrije pod pritiskom raznih kriminalnih skandala povezanih s HDZ-om, a u tom povodu od glavne oporbene stranke jedva da se čuje poneki glasić. U prirodnome slijedu stvari moglo bi se očekivati da će SDP zasuti publiku s buretom ljutih primjedbi na HDZ-ovu kontaminiranost korupcijom, na Sanadera, Polančeca, Podravku, Inu, Hypo banku, Fimi mediju, Carinu, HEP i tako dalje, no iz Milanovićevog kruga ne dolaze nikakvi zvukovi vrijedni analitičke pažnje. Zadnjih dana napustili su koaliciju s HDSSB-om u osječko-baranjskoj županiji, i to je manje-više sve što se tiče njihovoga terapeutskoga doprinosa osjetljivome nacionalnome trenutku. Usput rečeno, činjenica da su uopće ušli u nekakav savez s tom opskurnom skupinom apologeta urbanoga terorizma nečuvena je, kao što je na strani (SDP-ovog designiranog partnera) HNS-a nečuveno da je s glavaševcima i dalje ostao u paktu. Na temelju SDP-ove “znakovite šutnje” oko HDZ-ovih afera mogu se razvijati spekulacije. Vjerojatno ne žele izigravati velike pravednike jer znaju da se iz nekakve političko-pravosudne fi oke na dnevni red uvijek mogu izvući i fi nancijski skandali koji su povezani primarno s njima. Osim toga, čini im se da na sljedećim izborima nezaustavljivo pobjeđuju i ako ne kažu ništa. Na zadnjima su također imali idealnu situaciju, i upropastilo ih je pretjerano brbljanje koje je razotkrilo njihovu neuvjerljivost. S tim bolnim iskustvom danas se možda suzdržavaju i čekaju da im se vlast za godinu dana isporuči na tanjuru. Bez obzira na pitanje što se skriva iza SDP-ove aktualne suzdržanosti, stranka koja mudro šuti dok se vlast trese pod tektonskim koruptivnim udarima, samu sebe prezentira u prilično lošem svjetlu. U korupcijskoj katarzi koju proživljava HDZ, a zajedno s njim i država, SDP se ponaša kao irelevantan i beskoristan faktor. Kad grmi, nema ga nigdje. Dođe li na izbore s aureolom bespomoćnoga konzumenta javnih činjenica, nasuprot trijumfi rajućem HDZ-u koji je “obračunao s korupcijom” i Hrvatsku uveo u EU, mogao bi ih dobiti jedino ako HDZ u međuvremenu ne uništi sam sebe.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
30/8/10

DarkoUSA, 21.09.10. 01:20

Za svaku aferu za koju je znao a nije na vrijeme prijavio (navodno 42 )nago sada hoce da trguje vjoju slobodu ja bih mu dao po godinu zatvore vise .To vnaci oko 15 za sta se sumljici plus 42 za prikrivanje.Moze on da prica sta hoce i bez njega ce ovo sve izaci na svjetlost dana


registracija
11/1/10

fluid, 21.09.10. 23:30

Darko USA.TOČNO!!!


registracija
7/6/07

IvanVrhovljan, 22.09.10. 01:25

Znači, ako apsrahiramo od smijuljivoga političkoga površnog kiča, Jadrankica je zapravo išla vrbovati preopasnog Polančeca, s prijetnjom, ako ovaj ne utihne. A kada se Polančec razgalamio na skoro čitavu HDZ-ovu vladu, HDZ-ovci i HDZ-ovke su ga jednoglasno izbacili iz stranke. Ova jednoglasnost je karakteristična za još neke tzv. "demokracije". Ma, sazreli su poput gnjilih krušaka (spomenuti -ovci i -ovce).


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika