Objavljeno u Nacionalu br. 775, 2010-09-21

Autor: Zrinka Pavlić

Big sister

1001 mjehurić

Tursku seriju RTL naziva dramskom, a pjeni se ko party na Ibizi. Klasična telenovela - mlada, lijepa, uspješna i požrtvovna arhitektica s bolesnim djetetom bori se s korporativnim carstvima i ljubavnim previranjima

Zrinka PavlićZrinka PavlićHvala svim prirodnim i natprirodnim silama što je barem na komercijalnim telkama počela jesenska shema! Fakat mi je, naime, dosta čekanja da se maćeha svih pretplatnika probudi iz ljetne polusvijesti i ispljune nešto što nije tupa informativno-mozaična bljuzga jer to više nije gledljivo ni uz Peptorane. Komercijalne televizije zbog takve situacije lijepo profitiraju. Njihovi „šareno-budali drago“ programski štikleci sadržajnošću i inteligencijom rijetko šiju „Panorame turističkih središta Hrvatske“, ali zbog teške HTV-ove pustare, koju zasad jedino razbija serija o Drugom svjetskom ratu četvrtkom, komercijalci nekako lakše mame izgladnjelo gledateljstvo. Svaka novost koju ubace u program izaziva interes ko omanja revolucija, a ako se zaredaju dvije i pol, gledatelji navikli na socijalnu ponudu polude ko da ih je netko iz javne kuhinje pustio u supermarket.


EVO, RECIMO, RTL. Još prošlog tjedna počeli su s prikazivanjem „Instruktora“, humoristične serije Stjepana Perića i Nevija Marasovića, ovog nam se petka s novim putopisnim glupiranjima pod naslovom „Slučajni turist“ vratio Robert Knjaz, a sapunoljubi od kraja kolovoza divljaju za turskim hitom „1001 noć“. O kvaliteti ćemo u sljedećim odlomcima, ali za početak RTLovcima ipak treba priznati da nekog vraga rade, otkupljuju, biraju i gledaju. Kriteriji su im, naravno, čudnovatiji od kljunaša, ali barem nisu zaglavili na godišnjem ili u depresiji od unutarredakcijskih klanja. E, sad, kvaliteta… daleko je to još do svemira, ali nije ni za zdušno hračkanje, barem ne sve redom. Krenimo od „Instruktora“. Super mi je što se netko u Hrvatskoj sjetio žanra mockumentary komedije, koja je u svijetu čisti mainstream i skuplja nagrade sto na sat, a neke od najglasovitijih imali smo prilike gledati čak i na HTV-u. Termini prikazivanja, doduše, brižno su sprječavali da te serije steknu širu popularnosti, ali zagrizli ljubitelji sigurno će prepoznati naslove „U uredu“ i „Prikraćeni“, dok će oni koji plaćaju HBO vjerojatno znati za Emmyjima ovjenčanu „Modernu obitelj“. „Instruktor“ je tematski potpuno drugačiji od svih navedenih, ali pripada istoj školi, što znači da autori sve snimaju kao dokumentarac, a glumci podosta improviziraju. S jedne strane, to je fora, svježe i zanimljivo pa je već nakon pilota, prikazanog sredinom petog mjeseca, bilo jasno da odskače od uobičajenih hrvatskih humorističkih standarda, ali ipak ne onoliko koliko su se novine i portali odmah raspjevali.

Istina, u „Instruktoru“ se čovjek nasmije dva-tri puta po epizodi, vjerujem da manje zahtjevni ili upućeni u interne fore dopužu i do šestog smiješka, ali iskreno, mislim da su kvalifikacije poput „serija koja je vratila humor u Hrvatsku“ zasad malo pretjerane. Humora je, naime, bilo i u izvrsnom „Zakonu!“, moglo se zagrcnut sokićem i uz pokoju epizodu „Bitangi i princeza“, a iako zasad simpatiziram „Instruktora“ zbog toga što je novina u domaćem kontekstu, nakon prvih mi se par epizoda čini da ipak malo previše boluje od nekih tipično domaćih ili tipično početničkih kikseva. Previše djeluje kao niz nabacanih skečeva bez poveznice, previše se oslanja na pučku popularnost zajebancije s naglascima i lokalnim stereotipima o mentalitetu „našeg čovjeka“ i previše ovisi samo o liku instruktora, što sasvim očekivano rezultira rupama i praznim hodovima jer mladi Stjepan Perić, iako odličan glumac, ipak nije stand-up komičar pa da cijelih dvadesetak minuta može furati samostalno na grbači. No ipak, „Instruktor“ je vrlo, vrlo ugodno iznenađenje i zasad se pridružujem vojsci obožavatelja koji će ga gledati i sljedećeg tjedna.

„SLUČAJNI TURIST“ Roberta Knjaza nažalost nije u toj kategoriji i s prvom me epizodom neugodno iznenadio. Knjaz kod mene i zbilja impresivne baze vjernih obožavatelja ima ogromne kredite jer je duhovit i simpatičan lik pa ćemo mu sigurno dati još koju šansu i s ovim serijalom, ali nije dobro počelo. U najavi nam je obećao da će u prvoj epizodi pomoću španjolskog žonglera u Zagori pokušati premostiti jaz između vlaja i vegana, gusala i stepanja, Barcelone i Čavoglava… i ta je najava ostala više-manje jedina marginalno smiješna stvar do odjavne špice. Za razliku od nekih Knjazovih internetskih kritičara, koji su mu prigovorili da „opet reciklira fore s krezubim babama“ i „prikazuje Hrvatsku kao Afganistan“, nemam ništa protiv ta dva elementa. Prvi je Knjazov zaštitni znak, a drugi je na razini koncepta duhovit (jer je veoma blizu bolnoj istini). Problem je jedino u tome što je izvedba štekala. Španjolac je bio dosadan, dosadni su bili i ljudi koje su putem susretali i to bi još bilo sasvim oprostivo jer tako je to s nasumično skupljenim akterima, ali nije oprostivo to što je većinu vremena bilo jasno da Knjaz ne zna što bi s njima. Potrebno je još puno takvih promašaja i nenadahnutih epizoda da bih potpisala na okidaču prebrze internetske komentare o tome kako se „Knjaz izlizao“, ali zadnju sam četvrtinu „Slučajnog turista“ ovog tjedna prespavala, što mi se s njegovim TV poskočicama dosad nije događalo ni dok sam imala gripu.

ZA KRAJ SE MORAM osvrnuti na fenomen „1001 noći“, turske serije koju RTL naziva dramskom, iako se pjeni ko party na Ibizi. S toliko sam strana čula priče o „drugačijoj sapunici“, „dirljivoj priči“, „boljim glumcima“, „pametnijem scenariju“ i „raskošnoj produkciji“ da sam jednostavno morala provjeriti jesu li se u zemlju Sapunjaru doista doselili kakvi „Sopranosi“. Naravno da sam proklela vlastitu lakovjernost. Riječ je o klasičnoj telenoveli, sa svim elementima obaveznog programa (mlada, lijepa, uspješna i požrtvovna arhitektica s bolesnim djetetom bori se s korporativnim carstvima i ljubavnim previranjima), a od meksičkih MI-IHO-TE-KJERO kreštanja razlikuju je tek nešto smjerniji ženski likovi i raskošnije brkovlje u muških. No ljudi su načisto podilkanili za serijom pa će biti da je RTL u tom slučaju, umjesto na kvalitetu, išao na što uspješnije odšacavanje gledateljstva s kojim ima posla. Kraće rečeno – dobro im je krenulo.

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika