Sletovi su glavna zabava u Sjevernoj Koreji, a Wittmann je snimio jedan na kojem je sudjelovalo 60 tisuća ljudi u programu, a 90 tisuća je gledaloPeter Wittmann, jedan od najistaknutijih austrijskih socijaldemokrata i predsjednik odbora za ustav u austrijskom parlamentu, proveo je nedavno pet dana u posjetu Sjevernoj Koreji s još četvero svojih kolega iz SPÖ-a. Wittmann je taj posjet dogovorio djelomice i zahvaljujući svojim odličnim vezama s kineskim vlastima. Tri godine studirao je u Kini, odlično govori kineski, a i njegova lijeva politička orijentacija bliska je kineskim vlastima, pa mu je sve to pomoglo i u pripremi posjeta Sjevernoj Koreji.

Tu su zemlju posjetili uoči mogućih političkih promjena, jer se nakon 45 godina ondje priprema prvi kongres Radničke partije, na kojem se može očekivati da tamošnji diktator Kim Jong-il objavi tko će ga naslijediti na vlasti. Detalji i okolnosti posjeta austrijskih socijaldemokrata Sjevernoj Koreji nisu bili poznati javnosti sve dok se nisu vratili u Austriju. Potom su razni mediji kritički o tome pisali, a kritizirali su ih i brojni politički oponenti. Wittmann je u Sjevernoj Koreji snimio i brojne fotografije koje otkrivaju kako se živi u toj zemlji. Neke je snimio bez znanja domaćina. Najzanimljivije među njima ustupio je Nacionalu pa ih ekskluzivno objavljujemo. Ispričao je za Nacional što je prethodilo njegovu posjetu, što je ondje radio, s kim se susreo i o čemu se razgovaralo.

NACIONAL: Kako je došlo do vašeg posjeta Sjevernoj Koreji?
Tvornica turbina za hidroelektrane u kojoj je Wittmann zapazio njemačke i austrijske strojeve- Mojih nekoliko kolega parlamentarnih zastupnika i mene jako zanimaju zemlje o kojima se malo zna, a u žarištu su svjetske politike. U Sjevernu Koreju otputovali smo baš zato jer ta zemlja ima iznimno lošu reputaciju. Bila je to privatna inicijativa i neslužbeni posjet nas petero parlamentarnih zastupnika. Nije to bila nikakva službena delegacija, ali su nas ondje primili kao da jest. Početne kontakte uspostavili smo preko njihova veleposlanstva, jer s tom zemljom Austrija od 1974. ima diplomatske odnose. Oni su organizirali program posjeta adekvatan poslovima koje obavljamo. Onamo nismo otputovali zato što podržavamo tamošnji režim. Znamo što se ondje događa i to ne ohrabrujemo. Ipak, otputovali smo kako bismo došli barem do nekih neposrednih informacija o tome što se ondje događa, odnosno do onih koje su nam ih htjeli dati.

NACIONAL: S kim ste se ondje susreli?
NA SLETOVIMA se prikazuju i šaljivi i zabavni prizori sa životinjama poput svinje- S Ri Yong-cholom, jednim od direktora Međunarodnog odjela Centralnog komiteta Radničke partije. S njim smo razgovarali o situaciji u njihovoj zemlji. Susreli smo se i s Choe Thea-bokom, sekretarom Radničke partije i trećim čovjekom u hijerarhiji Sjeverne Koreje. On je tri godine studirao u Njemačkoj, odlično govori njemački i jako dobro poznaje austrijsku klasičnu glazbu, posebice Mozarta. Susreli smo se s još nekim ljudima koje su odredili kao pogodne za susret s nama.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali?
- O raznim temama, pa i o ljudskim pravima u njihovoj zemlji. O svemu su nam dali odgovore koje su oni smatrali prikladnima. Primjerice, rekli su nam da se oni ne bave problemima ljudskih prava u Austriji, pa zato ne smatraju primjerenim naš interes za ono što se na tom području događa u Sjevernoj Koreji. To nije ono što smo željeli čuti, ali drugih odgovora nije bilo. Slične naučene odgovore davali su nam i ljudi koji su nas vozili u autima, pa čak i oni koji su odabrani da nas tobože slučajno susretnu. Svi su bili uvježbani kako da odgovaraju na naša pitanja. Onamo smo otputovali baš sad djelomice i zato što se predviđalo da će u rujnu biti održan kongres Radničke partije, prvi nakon 45 godina. Dva tjedna prije našeg dolaska Kim Jong-il otputovao je u Kinu. Pojavila se informacija da se ondje razgovaralo o njegovu nasljedniku i o tome slažu li se Kinezi s njegovim izborom. S druge strane, u Kini smo dobili informaciju, za koju ne znam je li točna, da je Kim Jong-il ozbiljno bolestan i da želi učvrstiti svoju dinastiju prije smrti. Navodno se htio posavjetovati s Kinezima prihvaćaju li jednog od njegovih sinova za nasljednika. U kineskim novinama u povodu tog posjeta objavljeni su članci u kojima su postavljena pitanja zašto bi ta zemlja uvijek morala biti siromašna. To je protumačeno kao znak da će Kina podržati lagano otvaranje Sjeverne Koreje i kao uvjet koji je Kina postavila nasljedniku Kim Jong-ila. Sličan sam dojam stekao i za posjeta Pjongjangu. U vrijeme našeg boravka objavljeno je da se partijski kongres odgađa za konac rujna, iako se pripremao godinama i za to nije bilo razloga. Pričali su da je to zato što se još nisu uspjeli dogovoriti tko će biti lokalni zastupnici partije na kongresu. To je možda točno, ali sigurno nije pravi razlog odgađanja. Mislim da je već počela borba reformista i konzervativaca unutar partije, kao i borba frakcija koje podržavaju ili se protive imenovanju sina Kim Jong-ila na njegovu funkciju. Njegov sin nema vojnu karijeru pa bi se i vojska mogla protiviti njegovu imenovanju. Drugi njegovi sinovi imaju vojnu karijeru pa možda i oni žele na očevo mjesto. Zato je moguće da usporedo traje i obiteljska borba za prijestolje. Slične su političke okolnosti bile i u Kini kad se ona otvarala prema svijetu. Nikad se nisu mogle dobiti konkretne informacije, nego je trebalo čitati između redaka, a zatim tumačiti i ono što nije napisano. Naposljetku, u lokalnim medijima nitko nije pisao u prilog njegovu sina koji bi ga trebao naslijediti, što je također zanimljivo ako se zna da su mediji ondje potpuno kontrolirani. Zato nam je bilo jako zanimljivo osjetiti to ozračje.

NACIONAL: Što su vam željeli pokazati?
WITMANN U OBNOVLJENOM selu u Sjevernoj Koreji, koju je neslužbeno posjetio s još četvero svojih kolega iz SPÖ-a, zbog čega su ih kritizirali u brojnim austrijskim medijima, ali i neki politički oponenti- Ritam izleta i sastanaka bio je vrlo intenzivan. Susreli smo i ministra prometa. On nas je pitao može li im austrijska željeznička tvrtka prodati stare vagone ili električne lokomotive. Jako me iznenadilo što su nas uopće to pitali. Bili smo i u tvornici turbina za hidroelektrane i vidjeli njemačke i austrijske strojeve. Pokazali su nam i južni dio zemlje, granicu s Južnom Korejom, rodnu kuću velikog vođe, muzej prijateljstva gdje su pohranjeni apsolutno svi pokloni koje su dobili njihovi vođe.

NACIONAL: Kako ste tamo doputovali?
- Doletjeli smo iz Pekinga, vrlo starim ruskim zrakoplovom Tupoljev iz 1954. Kad smo sletjeli na aerodrom u Pjongjangu, sve je bilo pusto, samo naš zrakoplov na cijelom aerodromu. Dočekala nas je njihova delegacija, koja nam je odmah oduzela mobitele, koje smo dobili tek na povratku. Rekli su da to rade iz sigurnosnih razloga, jer u njihovoj zemlji nema puno ljudi koji imaju mobitele. Dočekala nas je karavana od pet automobila, među njima dva Mercedesa i jedan kombi, što nas je jako iznenadilo. Kad smo stigli u središte grada u kojem živi oko 2,5 milijuna ljudi, na ulicama uopće nije bilo automobila. Došli smo uvjereni da ljudi umiru od gladi, da nema struje i da je sve na rubu propasti. Ali to nismo zatekli. Nismo primijetili da u gradu nedostaje hrane, struje, sve je uredno, a naoko se živi jako opušteno. No to je privilegirani grad, u koji se ne može ući niti izići iz njega bez posebnih dozvola. Svi stanovnici grada su kontrolirani. U gradu postoje trgovine, ali u svakoj postoji samo nekoliko vrsta istih proizvoda. Ni u jednoj nisam vidio čokoladu. Najčešće se može kupiti pivo, ili cigarete na kiosku. Ono što sam kupovao plaćao sam eurima.

NACIONAL: Jeste li putovali i izvan grada?
- Već prvog dana posjeta odveli su nas na liniju razgraničenja dviju Koreja. Autoput je uglavnom potpuno prazan, a cesta duga 150 kilometara nema zavoja i potpuno je ravna. U blizini autoputa su poljoprivredna zemljišta, vrlo su uredno obrađena i na njima se ne vidi nikakav kaos. Stoga mi se čini da bi problem gladi u toj zemlji mogao biti povezan prvenstveno s logistikom, jer vjerojatno nema dovoljno hladnjača za prijevoz hrane koja bi se mogla duže sačuvati. Na cijelom autoputu do granice vidjeli smo možda pet kamiona. Sela u blizini polja koja smo vidjeli sigurno nemaju problema s gladi, ali što se događa u drugim dijelovima zemlje, teško je naslutiti.

NACIONAL: Kakav je društveni život u Sjevernoj Koreji?
SNIMKA podzeme željeznice, a dopušteno je snimati samo dvije stanice i ne zna se ima li ih više- Glavna zabava su im sletovi i vježbanje za te posebne priredbe. Posjetili smo jedan takav događaj, gdje je sudjelovalo 150 tisuća ljudi. Bio je to događaj bez posebnog povoda, 60 tisuća ljudi sudjelovalo je u programu, a 90 tisuća je to gledalo. Ljudi mogu gledati i televiziju, ali uglavnom su to povijesni programi u kojima se prikazuje što je sve Kim Il-sung radio i gdje je bio. Fascinantno je koliko su ljudi indoktrinirani tom ideologijom. U planinskom području jedan mi je čovjek pričao kako je Kim Il-sung izumio sustav za navodnjavanje polja, iako su to izmislili još stari Egipćani.

NACIONAL: Kako je austrijska javnost komentirala vaš posjet Sjevernoj Koreji?
- Što se medija tiče, u velikoj smo nevolji. Međutim, sve ono što se pisalo pokazuje koliko medijima nedostaju informacije o toj zemlji. Sve što se piše bazira se ponajviše na američkoj propagandi, ili na onome što Amerikanci misle da bismo mi trebali misliti. Mislim da ljudi u Sjevernoj Koreji grčevito traže nekoga s kim bi razgovarali. Meni je više ljudi ondje reklo kako oni traže nekoga s kim bi ponovo počeli mirovne pregovore s Južnom Korejom, ali da nitko s njima ne želi razgovarati. Moj je dojam da imaju velika očekivanja od Europske unije i da se nadaju da će EU pronijeti ta njihova razmišljanja do svjetske javnosti. Njihova delegacija dolazi u Bruxelles za nekoliko tjedana pa će biti zanimljivo čuti što će se ondje razgovarati. Mene su mediji čak javno prozivali i pitali tko mi je platio put u Sjevernu Koreju. Svi smo mi sami platili svoje troškove. Mislim da sa Sjevernom Korejom treba razgovarati, jer je uvijek bolje imati nekakav dijalog umjesto šutnje, koja često vodi u sukobe.

NACIONAL: Što vas je najviše potreslo na tom putovanju?
PROIZVODI poput svijetlog i tamnog piva reklamiraju se u Pjongjangu- U negativnom smislu kult ličnosti i kontrola nad svim ljudima, gdje se gubi sva privatnost. U pozitivnom smislu dojmila me se opuštenost ljudi na ulicama i čiste ulice. Svi čiste ulice i travnjake. Osim toga, nije ondje bilo toliko loše koliko smo očekivali. Imali smo posve drukčija očekivanja. Prva tri dana bili smo u pozitivnom čudu. Iako nema interneta, vidjeli smo čak i neke ljude s mobitelima, što je velik pomak nabolje, jer su do prije dvije godine mobiteli bili zabranjeni. Čak sam vidio neke pomake na području privatnog poduzetništva. Neki ljudi prodavali su svoje poljoprivredne proizvode na ulici. S druge strane, ni s kim nismo mogli razgovarati o situacijama iz njihova svakodnevnog života.

NACIONAL: U kakvom su stanju njihov obrazovni i zdravstveni sustav?
Vojnik Sjeverne Koreje pokazuje na karti granicu između Sjeverne i Južne Koreje na kojoj se nalaze granični punktovi dviju država- Pokazali su nam neke bolnice i medicinske obrazovne ustanove. Vidjeli smo samo tradicionalne sustave liječenja, a medicinski aparati su iz 80-ih. Ako se netko ozbiljno razboli, rečeno nam je, nastoji što brže otići na liječenje u inozemstvo. Međutim, takvi zemlju mogu napustiti samo uz posebno odobrenje, a obitelji im ostaju u zemlji kao jamstvo da će se vratiti. U Sjevernoj Koreji postoji skriveni sustav privilegija. Što netko više kotira u političkom sustavu, njegova obitelj ima više privilegija. Ako je netko doista visoko u političkim krugovima, može ići na karaoke, a nekima čak možda i djeca mogu ići u luna park, što nije svima dopušteno. Tako samo privilegirani ljudi mogu ići u inozemstvo na liječenje. Nitko nam ništa nije pričao o kriminalitetu, jer takvi problemi za njih ne postoje.