Eurozona sve više osjeća napetostProblemi pojedinih članica eurozone zabrinuli su ne samo ministre financija u Europskoj uniji, već i potencijalne ulagače dilje svijeta. Euro, valuta koja se prije krize stavljala uz bok američkom dolaru i japanskom jenu, odjednom je došla u pitanje. No, članice eurozone pokazale su solidarnost i financijskim paketom spasile prvo Grčku, a potom i Irsku. S obzirom na to da se sve češće govori i o problemima u Španjolskoj, Portugalu i Italiji, ne iznenađuje što zabrinutost za održavanje eura raste.

Neki analitičari zazivaju povratak na nacionalne valute, No, objektivni razlozi i visoki troškovi prelaska takav scenarij čine nemogućim.

Ono što ministre financija može barem malo utješiti u trenutačnoj siutaciji je činjenica da na raspolaganju imaju nekoliko načina kojim mogu ne samo spasiti euro nego i cijelu eurozonu.

Financijal Times sumirao je sve načine na koje je moguće stabilizirati poljuljanu eurozonu. Među ostalim, predlažu da Europska centralna banka kupi obveznice kako bi smanjila napetost na tržištu. Nešto takvo ECB je napravila u svibnju no nakon što je na obveznice potrošeno 67 milijardi eura takva je praksa prekinuta. U svom govoru pred Europskim Parlamentom šef ECB-a Jean Claude Trichet najavio je kako bi s otkupom moglli ponovno početi.

Tu je također i mogućnost povećavanja europskog fonda za financijsku pomoć zemljama. Fond koji je osnovan nakon fijaska u Grčkoj trenutno na raspolaganju ima 750 milijardi eura. Svota koja se sama po sebi može činiti impresivnom, no koja bi se veoma brzo mogla istopiti ukoliko pomoć zatraže i Španjolska i Portugal.

Jedna od mogućnosti koja se nameće u ovom trenutku je i izdavanje euroobveznica čime bi se smanjili troškovi kredita za zemlje kojima je on potreban te stvori osjećaj zajedništva među zemljama.

FT predlaže i ujedinjavanje fiskalne politike među članicama eurozone. Naime, one trenutno imaju istu valutu, ali ne i istu fiskalnu politiku. No, takav prijedlog nailazi na mnogo prepreka. Prije svega jer je općeprihvaćeno mišljenje da bi nacionalne vlade trebale biti odgovorne za budžete i poreze u svojoj državi, a ne prepuštati ga nekom višem tijelu.

Na kraju, tu je i najgori scenarij. Ukoliko niti jedan od ranije ponuđenih način za stabilizaciju eurozone ne bude prihvaćen ili ne poluči željene rezultate, moglo bi se raspraviti o raspadu eurozone. No, u to nitko ozbiljno ne vjeruje.