ANTE VLAHOVIĆ Čelni čovjek Adrisa potvrdio je da je njegova kompanija zainteresirana za kupnju nekih od kompanija u državnom vlasništvuDogovor hrvatske vlade i Adris Grupe temeljem kojeg bi ta kompanija trebala ući u vlasničku strukturu nacionalne naftne kompanije Ine može se smatrati početkom velikog razvojnog ciklusa rovinjske kompanije. Adris Grupa bi tako tijekom sljedećih tjedana trebala uložiti dvije milijarde kuna u kupnju između 4 i 8 posto Ininih dionica koje drže mali dioničari i na taj način pomoći hrvatskoj vladi da spriječi mađarsku naftnu kompaniju MOL u namjeri da postane većinski vlasnik Ine. Ipak, prema pisanju domaćih medija, tijekom iduće godine Adris bi mogao i povećati svoj udjel u Ini otkupljujući Vladine dionice koje temeljem Zakona o privatizaciji moraju biti prodane do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Radi se o daljnih 19 posto Ine i ako bi rovinjska kompanija preuzela cijeli taj paket, za njih bi po aktualnoj cijeni od 2800 kuna morala izdvojiti daljnjih 5 milijardi kuna. Na taj način Adris Grupa potencijalno bi postala drugi najveći dioničar najveće hrvatske energetske kompanije, pa se stoga njihova najavljena ponuda može smatrati i početkom poslovne preobrazbe temeljem koje će ta tvrtka postati ključni igrač na domaćem energetskom tržištu.

Dapače, investirajući milijarde kuna kako bi spriječila neprijateljsko preuzimanje strateški važne domaće tvrtke, kako je Vlada prošlog tjedna okarakterizirala MOL-ovu ponudu za kupnju dionica Ine, Adris Grupa se u ovom trenutku afirmirala i kao ključni partner Vlade u zaštiti nacionalnih interesa i generator gospodarskog rasta u krizom iscrpljenoj domaćoj ekonomiji. Takva uloga je suprotna često negativnom imidžu koji je rovinjska kompanija uživala u hrvatskoj javnosti zbog svog duhanskog biznisa, ali i posve logična jer je Adris Grupa jedna od tek nekoliko velikih hrvatskih tvrtki koje su trenutačno financijski stabilne i likvidne, te raspolažu značajnim financijskim sredstvima za investiranje. Ta sredstva, prema neslužbenim informacijama, iznose više od 1,6 milijardi kuna koje Adris već nekoliko godina drži kao oročene depozite u domaćim bankama, a razgovori između čelnika kompanije i predstavnika hrvatske vlade oko mogućnosti da se taj novac investira u Hrvatskoj započeli su još prije nekoliko mjeseci.

Čelnici Adrisa su tada Vladu izvijestili kako su spremni taj novac investirati u projekte u energetici, kao što je gradnja novog bloka u termoelektrani Plomin, te u preuzimanje državnih tvrtki iz prehrambene i financijske industrije, kao što su Podravka ili Croatia osiguranje. Čelni čovjek Adrisa Ante Vlahović u intervjuu Večernjem listu kazao je: “Ne krijemo svoju zainteresiranost za kupnju nekih od kompanija u državnom vlasništvu. Svjesni smo da će još nekoliko velikih hrvatskih javnih poduzeća biti privatizirano, odnosno prodano. Ako hrvatske korporacije ne kupe ono što još vrijedi u zemlji, teško ćemo moći govoriti o hrvatskom gospodarskom suverenitetu. Mislim da je u interesu svih hrvatskih građana da te kompanije, nakon rasprodaje najvećih hrvatskih kompanija strancima tijekom protekla dva desetljeća, ostanu u hrvatskom vlasništvu te se razvijaju pod vlastitim brendom, pozicionirajući se na međunarodnom tržištu, ali sukladno nacionalnim interesima.” Tek mjesec dana nakon što je taj intervju objavljen, hrvatska vlada našla se u situaciji da mora naći financijski moćnog partnera kako bi spriječila MOL da u potpunosti ovlada Inom. Adris je bio prirodan izbor. Odluka čelnih ljudi Adris Grupe da u ovom trenutku pokrenu opsežni investicijski ciklus i započnu diverzifikaciju svojih djelatnosti utemeljena je i na vrlo čvrstim poslovnim razlozima. Naime, Adris Grupa godinama je jedna od najuspješnijih i najprofitabilnijih hrvatskih kompanija, koja je veći dio proteklog desetljeća bilježila neto godišnju dobit na razini od stotinjak milijuna eura.

Ta dobit u većinskoj mjeri bila je posljedica poslovanja Tvornice duhana Rovinj, Adrisove temeljne tvrtke, no ona je posljednjih godina u padu. Desetljeće i pol TDR je držala više od 90 posto hrvatskog tržišta cigareta, te značajne udjele u susjednim državama, a pokušaji velikih stranih kompanija da započnu proizvodnju u Hrvatskoj neslavno su propali. S druge strane, u Adrisu su u više navrata odbili i strane ponude za preuzimanje njihova duhanskog biznisa. Ne zna se koliko je točno takvih ponuda bilo, no posljednja poznata bila je ona američkog Phillip Morrisa 2005. koju su čelni ljudi rovinjske kompanije odbili. Nakon toga TDR je odustao od razmišljanja o mogućem napuštanju duhanskog biznisa, te je tvrtka pokrenula gradnju moderne nove tvornice u Kanfanaru. Za gradnju pogona proizvodnog kapaciteta 20 milijardi cigareta godišnje, tvrtka je uložila 123 milijuna eura, isključivo iz prihoda tekućeg poslovanja i kratkoročnih kredita. U kompaniji su tvrdili da su na taj način stvorili uvjete za dugoročnu dominaciju na tržištima regije, no te prognoze su se samo dijelom ostvarile. Prvi razlog tomu je bio što su u Rovinju precijenili svoje mogućnosti rasta na stranim tržištima pa tvornica u Kanfanaru danas koristi tek polovicu svojih instaliranih kapaciteta, a drugi što je Hrvatska prošle godine u sklopu prilagodbi pravilima EU morala promijeniti postavke u sustavu trošarina za duhan koje su favorizirale jedinog domaćeg proizvođača - TDR.

MONTE MULINI Luksuzni hotel s pet zvjezdica u koji je Adris Grupa uložila 26 milijuna eura; upravo se gradi Hotel Loni, koji će stajati 40 milijuna euraTakav razvoj događaja značajno se odrazio na financijske rezultate kompanije, pa je tako primjerice u prvom kvartalu ove godine Adris Grupa zabilježila pad prihoda od 2,8 posto i porast udjela materijalnih troškova u proizvodnji sa 45 na 65 posto. To je bila posljedica orijentacije kupaca na jeftinije brendove cigareta i bržeg rasta trošarina od rasta cijena, a u godinu dana je zbog jačanja strane konkurencije TDR-ov udjela na domaćem tržištu pao sa 86 na 80 posto. Takav trend trebao bi se nastaviti u nadolazećim godinama, a možda čak i pojačati. Analitičari predviđaju kako će se problemi koje je TDR počeo osjećati na domaćem tržištu uskoro pojaviti i na drugim važnim tržištima u regiji, kao što je BiH. Rovinjska kompanija je najveći hrvatski izvoznik u tu državu i lider na tamošnjem tržištu duhana. TDR u BiH izvozi oko tri milijarde cigareta godišnje, što je približno polovica izvoza i četvrtina ukupne proizvodnje tvrtke, ukupne vrijednosti oko 40 milijuna eura.

Ulazak multinacionalnih kompanija na tržište BiH dodatno bi ugrozio prihode Adris Grupe. Zato je logično očekivati da Adris Grupa dugoročno svoju poslovnu strategiju može formulirati na dva načina: daljnje investiranje u duhansko poslovanje i razvoj tog poslovanja na novim tržištima, a drugi postupni izlazak iz proizvodnje duhanskih proizvoda, te preorijentacija na nove sektore. Sada se čini kako namjeravaju raditi i jedno i drugo. Tako je u veljači ove godine tvrtka objavila kako će u suradnji s iranskom kompanijom Iranian Tobacco Company uložiti 30 milijuna eura u gradnju nove tvornice cigareta u toj državi. Ta tvornica, kapaciteta 6,5 milijardi cigareta godišnje trebala bi kompaniji omogućiti da dugoročno ostvari značajne prihode na tržištu jugoistočne Azije koje bi sljedećeg desetljeća trebalo značajno rasti, ali i koje vjerojatno još desetljećima neće biti ugroženo antipušačkim zakonima. Usto spekuliralo se i kako bi Adris mogao biti jedan od zainteresiranih za kupnju Fabrike duvana Sarajevo i bugarskog Bulgartabaca.

Ipak, interes za ulaganje u Inu i privatizaciju nekih drugih državnih kompanija pokazatelj je nove poslovne strategije Adris Grupe i kompanijine želje da diverzificira svoje poslovanje. O Adrisovim planovima za ulaz u druge sektore u domaćim poslovnim krugovima spekulira se već duže od desetljeća, a najčešće se prognoziralo kako bi mogao krenuti u prehrambenu industriju. Najbliže tome, prema nikad potvrđenim informacijama, došli su 2002. kad su vodili pregovore o preuzimanju Lure, no cijeli je posao na kraju propao kad je Rajić nekoliko minuta prije zakazanog potpisivanja ugovora telefonski obavijestio svoje nesuđene partnere kako odustaje od posla. Nakon fijaska s pokušajem kupnje Lure, TDR je načelno odustao od ideje da preuzimanjem neke velike tvrtke diverzificira svoje djelatnosti, a godinama je tvrtka zato vodila iznimno konzervativnu investicijsku politiku.

Adris je ulagao isključivo u djelatnosti povezane s duhanskim biznisom, kao što je primjerice kupnja lanca kioska Duhan, te Oprese, najvećeg takvog lanca u BiH s oko 260 prodajnih mjesta. Ipak, na takve investicije u Adrisu su trošili tek manji dio svoje goleme dobiti od prodaje duhana, a u nemogućnosti da se odluče za strategiju daljnjeg razvoja poslovanja u Rovinju su se okrenuli konzervativnim ulaganjima u nekretnine. Kompanija je još 2001. godine kupila dva velika istarska hotelska poduzeća, rovinjski Jadran-turist i vrsarsku Anitu. Nekoliko godina kasnije Adris osniva tvrtku Abilia, namijenjenu investicijama u razvoj svojih turističkih nekretnina, ujedinjenih pod kompanijom Maistra, ali i druge forme građevinskih investicija, kao što je stanogradnja. Maistra danas ima 7 hotela, 8 turističkih naselja i 6 kampova, a u razvoj tih objekata te drugih velikih građevinskih projekata Adris Grupa je u proteklom razdoblju investirala milijardu kuna godišnje. Adrisovu tvrtku kćer Abiliu, koja je upravljala investicijama na kompanijim nekretninama, pet milijuna četvornih metara zemljišta i 660 tisuća četvornih metara poslovnih prostora, slučajno ili ne vodi Damir Vanđelić, jedan od troje ljudi koje je hrvatska vlada nedavno imenovala u Nadzorni odbor Ine.

SURADNJA VLADE I ADRISA Uspije li dogovor rovinjske kompanije s Vladom, Adris će za oko sedam milijardi kuna dobiti udio u Ini koji će iznositi između 23 i 27 posto dionicaVrhunac Adrisovih ulaganja u turizam bilo je prošlogodišnje otvaranje 26 milijuna eura vrijednog luskuznog hotela Monte Mulini, te početak radova na jednako luksuznom 40 milijuna eura vrijednom hotelu Loni koji bi trebao biti otvoren do sljedećeg ljeta. Činjenica je da investicije u turizam nisu kompaniji donijele profit marže kakve su mogli ostvariti ulaganjem u neke druge sektore. Ipak, čini se kako se u Adrisu u značajnoj mjeri svoju investicijsku politiku temelje na procjeni sigurnosti, predviđajući tako da će vrijednost njihovih nekretnina porasti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. O stupnju konzervativnosti poslovne politike Adris Grupe jasno svjedoči i to što kompanija već nekoliko godina drži 1,6 milijardi kuna kao depozit u banci, iako bi znatno veći profit mogla ostvariti ulažući čak i državne obveznice. Svojevrsnim odmakom od takve strategije može se smatrati tvrtkin početak poslovanja u segmentu marikulture. Komapnija je tijekom proteklih godina kupila nekoliko većih hrvatskih tvrtki za uzgoj bijele ribe i ujedinila ih pod imenom Cromaris. Želja je Adrisa da postane vodeći uzgajivač bijele ribe na Mediteranu, a tijekom iduće dvije godine kompanija u Cromaris planira uložiti 21 milijun eura. Ipak, taj cijeli biznis danas u okvirima Adrisa zauzima zanemariv udjel, ukupni godišnji prihodi Cromarisa iznose oko 100 milijuna kuna. Upravo zato, s obzirom na dugoročno konzervativnu ulagačku politiku Adrisa, ali i sve jači pritisak dioničara na vodstvo kompanije da pronađe unosne investicije kompanijinog kapitala koji je prošle godine dosegnuo razinu od 8 milijardi kuna, interes za energetiku je logičan. Ulaganje u gradnju novih energetskih objekata i infrastrukture tvrtki bi omogućilo dugoročno stabilne prihode i potencijalno značajne profitne marže.

S druge strane, za ulazak u takve investicije tvrtka bi morala izravno pregovarati samo s jednim partnerom - državom, što značajno pojednostavljuje proceduru. U Adrisu su i ranije bili zainteresirani za takve projekte. Prije nekoliko godina kompanija se spominjala kao mogući investitor u gradnju Terminala za ukapljeni plin (LNG) u Raškom zaljevu, a interes za ulaganje 800 milijuna eura u novi blok termoelektrane u Plominu vjerojatno je povezan s već poznatim interesima kompanije da u Plominu izgradi kogeneracijski sustav koji bi koristio zagrijanu vodu iz temroelektrane za grijanje bazena za uzgoj ribe. Ipak, razvoj događaja bio je takav da bi prvo veliko ulaganje Adris Grupe u energetiku moglo biti preuzimanje malog dioničkog udjela u Ini. Iako će Inine dionice platiti po znatno većoj cijeni od tržišne, taj posao mogao bi se pokazati iznimno dobar za rovinjsku tvrtku.

Ina je ove godine dovršila značajan investicijski ciklus u modernizaciju svojih rafinerija i razvoj niza obećavajućih nalazišta poput onih u Siriji, koji će kompaniji omogućiti znatno veći profit u nadolazećim godinama. Vrijednost Adrisova udjela u Ini stoga bi mogla porasti, no najveći profit tvrtka bi mogla ostvariti od partnerskog odnosa s Vladom u nekim budućim velikim energetskim projektima. Figurativno rečeno, ulazak Adris Grupe u vlasničku strukturu Ine mogao bi biti početak jednog divnog prijateljstva između te kompanije i Vlade, ali temelj nastanka novog hrvatskog energetskog koncerna.