Objavljeno u Nacionalu br. 788, 2010-12-21

Autor: Marko Biočina

PERSPEKTIVA ZA ULAZAK U EUROPSKU UNIJU 2012.

Hrvatska je najveći dobitnik summita EU

LIDERI EUROPSKE UNIJE odlučili su osnovati novi financijski krizni fond na summitu u Bruxellesu: za ratifikaciju će se iskoristiti pristupanje Hrvatske Uniji

Iako nije članica Europske unije, niti eurozone, Hrvatska bi mogla biti najveći dobitnik prošlotjednog summita EU održanog u Bruxellesu. Na tom su summitu čelnici država članica Europske unije dogovorili osnivanje stalnog fonda za financijsku pomoć onim državama eurozone koje imaju ekonomskih problema, poput Grčke, Irske i Portugala. Odluka o osnivanju takvog fonda do 2013. iznimno je važna za Hrvatsku, ne samo zato što bi jednom u budućnosti i ona sama mogla postati njegov korisnik, nego zato što će ta odluka znatno uvećati izglede Hrvatske da postane član Europske unije tijekom 2012.

Za osnivanje takvog fonda, o kojem europski politički čelnici već dulje vrijeme raspravljaju, potrebno je unijeti izmjene u temeljni dokument Europske unije, Lisabonski sporazum. Ključni problem za Europsku uniju dosad je bio vezan za proceduru izmjene tog sporazuma. Naime, svaka značajnija izmjena Lisabonskog sporazuma mora biti prihvaćena putem referenduma u svakoj od država članica. U ovom trenutku, zbog utjecaja krize, ali i sve većih nesuglasica između velikih razvijenih i malih nerazvijenih država članica, politički analitičari predviđali su kako je to praktički nemoguće, odnosno kako bi gotovo sigurno predložene izmjene Lisabonskog sporazuma, kakve god one bile, bile odbijene u barem jednoj državi, čime bi cijeli proces bio zaustavljen.


Uostalom, posljednje velike promjene temeljnog akta Europske unije usvojene su prošle godine, nakon gotovo deset godina pokušaja da ih se ratificira u svim državama članicama. Upravo zato, europski čelnici odlučili su se za jednostavniju proceduru, koja je propisana za manje izmjene Sporazuma, a koja samo zahtijeva ratifikaciju u nacionalnim parlamentima. Tako će osnivanje kriznog fonda u Lisabonskom sporazumu biti omogućeno dodavanjem amandmana od dvije rečenice koji glasi: “Države članice čija je valuta euro mogu osnovati mehanizam za stabilizaciju koji će biti aktiviran ako je to neizbježno kako bi se sačuvala stabilnost eurozone u cjelini. Odobravanje bilo kakve zatražene financijske pomoći na temelju mehanizma bit će podložno strogim uvjetima.” Te dvije rečenice dodatka Lisabonskom sporazumu morat će biti potvrđene većinskim glasovanjem u svakom od parlamenata država članica Europske unije, a najlakši način da se to postigne jest da se te izmjene vežu uz neki drugi dokument, kao što je pristupni ugovor neke nove države članice. S obzirom na status pregovora, čini se gotovo izvjesno kako bi to mogla biti Hrvatska. Novi europski fond za pomoć trebao bi postati funkcionalan tijekom 2013., a predviđa se kako bi Hrvatska svoje pregovore morala dovršiti do kraja 2011., postoji realna mogućnost da ta dva dokumenta budu povezana i zajedno poslana u proceduru ratifikacije u europske parlamente tijekom 2012.

Takav scenarij novi je snažan adut za Hrvatsku jer je realna pretpostavka da mnoge europske države sada imaju i značajan vlastiti interes u tome da se Hrvatska što prije priključi Uniji, kako bi što prije mogli biti i riješeni formalni uvjeti za osnivanje europskog fonda za financijsku pomoć.

OSIM ZBOG TOGA, prošlotjedni summit u Bruxellesu za Hrvatsku je iznimno značajan i zato što su na njemu stvoreni temelji budućeg financijskog funkcioniranja Europske unije, pa samim time i Hrvatske kad za koju godinu postane njezin član. Dapače, u okviru te nove europske financijske politike Hrvatskoj će se otvoriti mogućnost da mnogo lakše riješi svoje aktualne financijske probleme. Postane li Hrvatska član eurozone do 2015., što je realno očekivati, hrvatska vlada i poduzeća dobit će priliku da mnogo lakše i jeftinije prikupljaju kapital na međunarodnom tržištu, a u kombinaciji s discipliniranom fiskalnom politikom koju će Europska unija zahtijevati, stvorit će se uvjeti da Hrvatska u kratkom vremenu pokrene novi razvojni ciklus u svom gospodarstvu, te u kratkom vremenu znatno smanji razinu svog javnog duga.

SILVIO BERLUSCONI,
talijanski premijer, na summituSILVIO BERLUSCONI, talijanski premijer, na summituNAIME, DOGOVOR OKO stvaranja fonda za pomoć posrnulim članicama eurozone tek je prvi korak u formuliranju nove zajedničke europske fiskalne politike. Upravo zato, europski čelnici u Bruxellesu prošlog tjedna nisu dogovorili očekivano povećanje tog fonda, koji trenutačno iznosi 440 milijardi eura, niti koje će to točno uvjete države članice morati zadovoljiti da bi stekle pravo korištenja financijske pomoći iz fonda. Razlog tome je to što i dalje postoje značajne nesuglasice oko tih pitanja među državama članicama, pa je upravo zato i početak rada stalnog kriznog fonda dogovoren za 2013., kako bi čelnici europskih država imali dovoljno vremena da usklade stajališta. Ipak, nakon ovog summita više je nego izvjesno kako će bogate države članice poput Njemačke i Francuske, koje i u najvećoj mjeri pridonose cjelokupnom proračunu EU, svoju potporu osnivanju takvog fonda uvjetovati propisivanjem strogih pravila fiksalne politike kojih će se morati pridržavati države članice eurozone. Iako se još ne zna kakve bi točno te odredbe trebale biti, vjerovati je kako će one biti značajno strože od onih propisanih Ugovorom iz Maastrichta. Na temelju tog ugovora države članice eurozone smjele bi imati državni proračunski deficit veći od tri posto BDP-a i javni dug veći od 60 posto BDP-a. Od početka globalne ekonomske recesije vrlo malo europskih država pridržavalo se takvih pravila, no naknadno je utvrđeno kako pojedine države poput Grčke godinama prije nisu poštivale ta pravila, kako su prikrivale značajan dio svojih deficita u proračunu i kako je takva praksa uvelike pridonijela njihovim financijskim problemima koji su početkom ove godine ugrozili stabilnost cijele eurozone i europske zajedničke valute, eura. Upravo zato da se to opet ne bi ponovilo, velike države članice traže uvođenje strogih kontrola provođenja novih fiskalnih pravila, kao i mogućnost oštrih kazni za one države koje ih se ne pridržavaju. Kakve će te kazne biti još se ne zna, ali Njemačka već dugo otvoreno traži uvođenje mogućnosti da se nediscipliniranim državama privremeno suspendiraju glasačka prava unutar Unije. Iako je teško vjerovati da će tako rigidna opcija na kraju biti i usvojena, realno je očekivati kako će kazne biti oštre.

IPAK, BEZ OBZIRA NA to kakva će pravila i kazne za njihovo nepoštivanje biti, izvjesno je kako će oni značajno utjecati na buduću hrvatsku ekonomsku politiku. Prema najavama, Hrvatska bi vrlo skoro nakon pridruživanja Europskoj uniji mogla krenuti u proces preuzimanja eura i ulaska u eurozonu. Takva procjena je realna i logična, zbog iznimno visokog stupnja euriziranosti hrvatske privrede, odnosno činjenice da euro u brojnim segmentima hrvatskoga gospodarstva već praktički ima funkciju glavne valute. Ipak, da bi postala član eurozone, Hrvatska će morati nekoliko godina provoditi fiskalnu politku kakva je propisana za države članice. To znači da bi već od 2012. hrvatska vlada mogla biti prisiljena voditi politiku malog proračunskog deficita, te istovremeno raditi na smanjenju vanjskog duga koji je u hrvatskoj zabrinjavajuće visok. Taj cilj podrazumijevat će značajne rezove u javnoj potrošnji, a kao dobar primjer Hrvatskoj tu može poslužiti Estonija. Ta država bila je iznimno teško pogođena svjetskom ekonomskom krizom, no tamošnja vlada se unatoč tome odlučila pokušati pridružiti eurozoni što je prije moguće i svoju politiku formirati u skladu s time. Tako je prošle godine Estonija imala proračunski deficit od samo 1,7 posto unatoč tome što je u istom razdoblju BDP pao za 15 posto, a zanimljivo je da estonski državni dug nije značajno porastao te iznosi manje od 10 posto BDP-a. Ipak, da bi to postigli, estonska vlada bila je prisiljena značajno rezati troškove, pa su tako plaće u javnom sektoru smanjili za gotovo 20 posto. Nakon procesa koji je prošlog tjedna započet u Bruxellesu izvjesno je kako će slična sudbina kroz nekoliko godina zadesiti i Hrvatsku, no bude li se dugoročno pridržavala novih europskih fiskalnih pravila, Hrvatska će dobiti mogućnost da i na vrlo jednostavan način u relativno kratkom vremenu stabilizira svoju ekonomiju i ostvari pretpostavke za značajan ekonomski rast u iduća dva desetljeća. Naime, iako se na summitu u Bruxellesu europski šefovi država nisu uspjeli dogovoriti o formiranju zajedničkih europskih državnih obveznica, analitičari predviđaju kako postoje dobre šanse da takav dogovor ipak bude sklopljen u sljedećih godinu dana. Riječ je o obveznicama koje bi izdavala neka od institucija EU, a koje bi zamijenile uobičajene nacionalne obveznice koje za sebe danas izdaju države članice Unije. Ključni uzrok krize u eurozoni upravo je bila činjenica da je padom kreditnog rejtinga pojedinih država unutar eurozone kamata na njihove obveznice porasla, pa su one došle u situaciju da imaju problema s prikupljanjem novca za otplatu svojih dugova. Uvođenjem zajedničke europske obveznice taj bi problem bio riješen, jer bi eventualni veći rizik kod nekih država bio anuliran činjenicom da bi za otplatu istih obveznica podjednako bile odgovorne i stabilne europske države kao što su Njemačka, Francuska ili Velika Britanija. Te države zasad se protive takvom planu, jer bi zbog preuzimanja dijela rizika od država u krizi preko zajedničkih euroobveznica plaćale veće kamate nego sada. Procjenjuje se kako će na kraju Njemačka i ostale velike članice pristati na taj plan, nakon što dobiju brojne ustupke u nekim drugim aspektima funkcioniranja Unije.

DOGODI LI SE TO, Hrvatska će dobiti mogućnost da se već od 2015. zadužuje po znatno nižoj cijeni nego dosad. Tako će hrvatska vlada dobiti mogućnost da relativno bezbolno smanjuje ukupnu razinu vanjskog duga, jer će sadašnja zaduženja, koja su proteklih godinu dana bila dogovorena po visokoj kamati od gotovo 7 posto, moći otplatiti putem obveznica izdanih uz kamatu manju od 3 posto. Bude li takva politika vođena uz kontinuirano smanjenje javne potrošnje i mali proračunski deficit, Hrvatska bi mogla u kratkom vremenu stabilizirati svoju ekonomsku situaciju. Takav scenarij rezultirao bi i padom kamata za hrvatska poduzeća, budući da je visina referentih kamata za zaduženje države ključna komponenta izračuna cijene kapitala za tvrtke koje iz nje dolaze. Iskoristi li Hrvatska taj jeftiniji kapital za poticanje novog razvojnog ciklusa u domaćoj ekonomiji, a ne za neracionalnu javnu potrošnju, kao što je bio slučaj u proteklom desetljeću, unutar eurozone bi trebala značajno prosperirati. Temelji tog budućeg razvojnog ciklusa postavljeni su prošlog tjedna na summitu u Bruxellesu, iako Hrvatska uopće na njemu nije sudjelovala.

Vezane vijesti

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Sa zgrade Hoto tornja (zgrada T-coma) u Savskoj ulici u Zagrebu pao je komad staklene stijene pri čemu je ozlijeđen zaštitar, doznaje se u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika