Neredi u Alžiru (Reuters)Nakon Tunisa masovni prosvjedi djelomice s teškim izgredima zahvatili su i Alžir. Najmanje četiri osobe su poginule. Vlada pokušava smiriti stanje, ali kraj nezadovoljstva se ne nazire.

Leti kamenje, Molotovljevi kokteli, granate sa suzavcem. Ljudi iskazuju svoj bijes. Osnovni prehrambeni artikli kao brašno, šećer i ulje u kratkom vremenu su poskupjeli za više od 50 posto. A to je katastrofa. Jer, kupovna moć Alžiraca je jako niska. Brojne obitelji moraju izaći na kraj sa stotinjak eura mjesečno. „Za nas je jedini izlaz bijeg u Europu. Ova vlada nas ponižava, stalno moramo plaćati sve više – za stanarinu, struju, vodu – i sad još i šećer. A svi smo siromašni“, kaže jedan mladić.

Alžirska vlada je u međuvremenu obećala smanjenje carina i poreza za prehrambene proizvode, da će javne tržnice dobiti više žita, da će brašno pojeftiniti. Ali, možda takve mjere neće biti dovoljne. Jer, u Ažiru možda ne kuha samo zbog skupog šećera: „Dosta nam je ove vlade. Već deset godina patimo i ništa se nije poboljšalo“, kaže jedan mladić.

Novca ima, ali za moćnike

I to usprkos činjenici da je Alžir izuzetno bogat naftom i zemnim plinom. I iako je državna blagajna puna. Po mišljenju Francisa Ghilesa iz Centra za međunarodne studije u Barceloni najnoviji prosvjedi su usmjereni protiv korumpirane vlade: „Ta je zemlja nagomilala 150 milijarda eura deviza – ne radi se dakle o nedostatku novca, nego o lošem upravljaju. To je kockarnica. Nema reda, nema plana, nema perspektive. A vlada je autistična. Moćnici jednostavno ne slušaju, oni ne vide probleme ljudi – ili ih ne žele vidjeti.“

U Alžiru se širi očaj i to već duže vrijeme. Tri četvrtine Alžiraca su ispod 30 godina, a posla nema. Nezaposlenost je 25 posto. Nema stanova, izgledi za obrazovanje mladih ljudi su loši. Tko može bježi u Europu. Vlada za to nema rješenja. Na čelu osiromašene zemlje je već jedanaest godina predsjednik Bouteflika – i on to želi ostati. Njega podupire netransparentna klika vojnih časnika, političara i gospodarstvenika. Idući izbori su 2014. godine, ali strpljenju mladih Alžiraca je došao kraj.