Serge BrammertzPočetkom ove godine i iz Bruxellesa i iz Beograda poručeno je da će 2011. biti godina velikih izazova, ali i velikih mogućnosti u procesu evrointegracija Srbije. Ukoliko želi ispuniti cilj i kraj ove godine dočekati kao zemlja kandidat za članstvo u Europskoj uniji, Srbija mora provesti niz ozbiljnih aktivnosti. I dok povjerenik za proširenje Štefan Fule, i izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin, naglašavaju da Ured Vlade Srbije za eurointegracije odlično obavlja posao i pokazuje da Srbija ima velike administrativne kapacitete, istovremeno se podsjeća da pored tehničkih i reformskih pitanja, pred Srbijom, na putu do kandidature, stoje i druga pitanja.

„Moguće je da će Europska komisija, koja prvenstveno procenjuje tehničku sposobnost Srbije u ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena, reći da je Srbija napravila dobar posao i da je tehnički spremna da počne razgovore o pridruživanju EU. Ali onda će na red doći mišljenje zemalja članica, koje moraju dati svoje 'zeleno svjetlo'. Ovdje će suradnja s Haagom i odnosi Srbije i Kosova biti primarni politički faktori koji će odlučiti hoće li će zemlje članice podržati mišljenje Komisije", kaže za Deutsche welle direktorica programa za Europu u Međunarodnoj kriznoj grupi (MKG) Sabina Fraiser.

Skeniranje napretka Srbije

Europska komisija je za 12. listopada najavila prezentaciju novog izvještaja o napretku zemalja u procesu eurointegracija koji bi trebao obuhvatiti i mišljenje o spremnosti Srbije da dobije kandidatski status za ulazak u Europsku uniju. U međuvremenu, očekuju se lipanjski, a zatim i prosinački izvještaj glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza.

Šef švedske diplomacije Karl Bildt, smatra da će za izradu mišljenja o kandidaturi Srbije odlučujuće biti mnoge stvari, a ne samo ili prvenstveno suradnja s Haagom. „Ključne stvari su zapravo mnogo drugih stvari. Proces dobijanja mišljenja od Europske komisije je vrlo sveobuhvatan proces kako bi se 'skenirala' zemlja i njen napredak. Suradnja sa Sudom u Haagu je samo jedan dio toga", podsjeća Bildt.

Definicija „pune suradnje"

I dok se svi slažu da puna suradnja sa Sudom u Haagu ostaje uvjet za daljnje približavanje Srbije EU, sama definicija „pune suradnje" se razlikuje. Sabina Fraiser kaže da je Srbija uspjela ostvariti napredak „zapravo bez pune suradnje". „U ranijim slučajevima, recimo prilikom potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, neke zemlje, na prvom mestu Nizozemska i Belgija, smatrale su da Srbija mora osigurati da se Mladić nađe u Haagu, dok su druge zemlje Unije bile fleksibilnije. O tome će biti mnogo rasprava, a moje je mišljenje da Mladić mora biti u Haagu prije početka razgovora Srbije o članstvu", rekla je predstavnica MKG.

Da je na Sudu u Haagu i Sergeu Brammertzu da definiraju štu puna suradnja znači, i da to možda neće podrazumijevati isključivo Mladića u Haagu, smatra Roza Balfur iz Centra za europsku politiku u Bruxellesu. „Svi se fokusiramo na Mladića, ali puna suradnja sa Sudom znači mnogo toga. Nije u pitanju samo predaja ratnih zločinaca, već i upravljanje sigurnosnim strukturama, njihova transparentnost, dostavljanje potrebne dokumentacije Haagu. Brammertz promatra mnogo stvari, a njegovo mišljenje o napretku Srbije neće ovisiti samo od predaje Mladića već i od drugih pitanja", kaže Roza Balfur.