Bombe iz zraka na Libiju su padale još prije 100 godinaPrije 100 godina jedan talijanski pilot bacio je prvu bombu iz zrakoplova, tijekom rata između Kraljevine Italije i Otomanskog carstva, a njegova meta bio je logor turske vojske kraj Tripolija u Libiji koja je ovih dana izložena silovitim zračnim udarima zapadnih saveznika u misiji uspostave UN-ove zone zabrane leta.

Poručnik Giulio Gavotti letio je 1. studenoga 1911. nad Libijom u njemačkom jednokrilcu Taube približavajući se turskom logoru Ain Zara, u predgrađu današnjeg Tripolija, gdje je izbacio četiri ručne bombe, navodi u ponedjeljak američki javni radio NPR u blogu na svojoj web stranici.

Gerard de Groot u svojoj knjizi Bomba, koju je 2005. objavio Harvard University Press, opisuje kako je Gavotti bio iskusan izvidnički pilot, ali je toga dana imao ambiciju učiniti nešto više od promatranja. Bez znanja nadređenog časnika sa sobom je ponio kožnu torbu s četiri ručne granate od kojih je svaka težila po dva kilograma. Iznad turskog kampa u granate je stavio detonatore i jednu po jednu bacio iz zrakoplova. Nitko od Turaka nije ozlijeđen u tom prvom zračnom bombardiranju, ali su bili jako ljuti, piše De Groot.

Njegov izum prvotno je osuđen kao skrnavljenje džentlmenske vještine ratovanja, no tri godine kasnije Zepellini su bacali bombe na Antwerpen u I. Svjetskom ratu.

Ian Patterson, u časopisu The London Review of Books, navodi da je u vrijeme talijanskog napada međunarodni tisak naširoko govorio o "kolateralnoj šteti" koja je nazivana "grozotom". Otomansko carstvo je objavilo da su bombe pale na poljsku bolnicu dok su Talijani slavili demoralizirajući učinak na neprijatelja.

Patterson se potom okreće onome što se događa danas: Zapadni saveznici kažu da su mete odabrane tako da minimaliziraju koletaralnu štetu dok režim Moamera Gadafija tvrdi da su ubijeni nevini civili.

"Stotinu godina kasnije, dok projektili pljušte na Gadafijevu obranu a usnuli libijski vojnici bivaju razneseni i spaljeni čujemo iste vrste tvrdnji: moć zapadnog udara raspršit će svu potporu za Gadafijev režim i otvoriti novo, zlatno, doba za sve. Baš kao što je operacija "Shock and Awe" to namijenila Iraku. Bombardiranje i defolijacija za Vijetnam. Ili kao što je Londonski Blitz trebao slomiti britanski duh. No, svi dokazi govore da ispuštanje razornog eksploziva na mjesta gdje ljudi žive povećava njihovo protivljenje, njihovu solidarnost i odlučnost", zaključuje Patterson.