23.04.2011. / 18:26

Marko Milanović:

O Gotovini, agresiji i genocidu - Ogled o političkoj manipulaciji sudskim odlukama

Kao i u prošloj analizi, Milanović je fokusiran na zloupotrebu haaške presude u dnevnopolitičke svrhe, čega nije manjkalo ovih dana u retorici hrvatskog, ali i srpskog političkog miljea

Foto: ReutersDocent međunarodnog prava na Sveučilištu u Nottinghamu i suradnik Beogradskog centra za ljudska prava Marko Milanović, koji je među prvima analizirao haašku presudu hrvatskim generalima, u novom se tekstu bavi razmatranjem mogućeg epiloga po pitanju žalbe na nepravomoćnu presudu, komentirajući pritom diplomatsku ofenzivu Hrvatske i njezin pokušaj da 'sruši' kvalifikaciju 'udruženog zločinačkog pothvata'

"Da li hrvatska pravna i diplomatska ofenziva ima šanse na uspjeh pred Žalbenim vijećem Tribunala u negaciji teze zajedničkog zločinačkog pothvata? Ne. Ne, koliko god novčanog i političkog kapitala hrvatska država uložila", uvjeren je Milanović.

Kao i u prošloj analizi, Milanović je fokusiran i na zloupotrebu haaške presude u dnevnopolitičke svrhe, čega nije manjkalo ovih dana u retorici hrvatskog, ali i srpskog političkog miljea. Njegov tekst, objavljen na beogradskom portalu Peščanik, prenosimo u cijelosti.

O Gotovini, agresiji i genocidu

Dok se srpska javnost zabavlja velikim postom (sada već pričešćenog) Tome Nikolića, dotle je hrvatska i dalje u nacionalističkom deliriju. Hrvatska vlada sprema pravne studije i diplomatske ofenzive; državna stvar će se pred Haagom još obraniti. Mada haaška presuda i dalje ostaje nepročitana, hrvatski biskupi su je pred Uskršnje blagdane već proglasili čedom Sotone, lijepo isprativši svoje pravoslavne kolege u drugim prilikama. Kad su ratni zločini u pitanju, ekumenizam je već svršena stvar, baš kao što su tijekom jugoslavenskih ratova razni bivši legionari iz francuske Legije stranaca i drugi svakojaki šljam međusobno lijepo trgovali naftom i opljačkanom bijelom tehnikom. Blago zaista njima, cum sancto spiritu, etc. Kao i prošli, ovaj tekst nije ni namijenjen njima, već ljudima dobre volje koji su spremni da malo svog vremena posvete inače tako dosadnim pravnim pitanjima, od kojih sada život (navodno) zavisi, a koje mnogi politički zloupotrebljavaju. Uz srodna razmatranja u odličnom tekstu Bodgana Ivaniševića, idemo se zato pozabaviti sljedećim pitanjima:

1. Da li hrvatska pravna i diplomatska ofenziva ima šanse na uspjeh pred Žalbenim vijećem Tribunala u negaciji teze 'zajedničkog zločinačkog pothvata'?

Ne. Ne, koliko god novčanog i političkog kapitala hrvatska država uložila. Prvo, mada Tribunal kao i svaki drugi sud djeluje u određenom političkom okruženju, on ipak nije podložan takvom lobiranju na koji se Hrvatska izgleda sprema utrošiti puno novaca. Niti će Tribunal pokolebati to što (po nekim istraživanjima) 95% hrvatskih građana smatra da je presuda Gotovini i Markaču nepravedna.

Drugo, kada je u pitanju pravna definicija 'zajedničkog zločinačkog pothvata' kao takva, Tribunal neće pokolebati ni studije hrvatske Akademije pravnih znanosti ni slična mišljenja nekih stranih stručnjaka. Mnogo je optuženih pred Tribunalom već po tom obliku kaznene odgovornosti osuđeno, uključujući tu i Milana Martića za zajednički zločinački pothvat etničkog čišćenja Hrvata iz Krajine do 1995., te Nikolu Šainovića i druge pripadnike srpskog političkog i vojnog rukovodstva za zajednički zločinački pothvat etničkog čišćenja Albanaca sa Kosova. Drugima se za taj oblik odgovornosti sada sudi, poput Radovana Karadžića ili rukovodstva bosanskih Hrvata (predmet Prlić i drugi). Ako zajednički zločinački pothvat kao takav, kao načelno neprihvatljiva pravna konstrukcija, padne za Gotovinu, onda će morati pasti i za sve ostale, uključujući tu, ponavljam, i Milana Martića. Ravno je fantastici, i to ne znanstvenoj, da će Tribunal pustiti sve te okrivljene i osuđene na slobodu jer mu je tako rekla uvažena hrvatska Akademija pravnih znanosti.

Ono što Gotovina i Markač mogu osporavati su činjenice, tj. nalaz Pretresnog vijeća da je zajednički zločinački pothvat etničkog čišćenja krajiških Srba postojao - a ne koji su njegovi pravni elementi - te nalaze da su Gotovina i Markač u tom pothvatu sudjelovali i njemu bitno doprinijeli. Kao što sam objasnio u prethodnom tekstu, takve činjenične nalaze Žalbeno će vijeće preispitivati samo ako su toliko pogrešni da se moraju smatrati nerazumnima, a to je standard koji je teško, mada ne i nemoguće ispuniti.

2. Da li je Tribunal nalazom da je u Hrvatskoj postojao međunarodni oružani sukob priznao državnost ili legitimitet tzv. Republike Srpske Krajine?

Ne. Za bolje objašnjenje ovog odgovora potreban je mali kontekst. Do Drugog svjetskog rata, međunarodno pravo reguliralo je samo ratove, tj. međudržavne sukobe. Sukobi unutar suverenih država, tj. građanski ratovi, koliko god krvavi, nisu ga se ticali. Poslije Drugog svjetskog rata, usvajanjem Ženevskih konvencija iz 1949. i njihovih dodatnih protokola međunarodno pravo počinje regulirati i unutrašnje sukobe, ali i dalje sa značajnim razlikama u primjenjivom pravu i kažnjivim zločinima između međunarodnih i unutrašnjih sukoba. Jedna od glavnih tekovina sudske prakse Haaškog tribunala upravo je u smanjivanju tih razlika, jer, pravo na stranu, nikakve moralne razlike nema između ubojstva ili silovanja u međudržavnom i u unutrašnjem sukobu.

Tribunal je u presudi Gotovini morao pravno kvalificirati prirodu sukoba u Hrvatskoj jer je od toga zavisila njegova nadležnost za pojedina kaznena djela (para. 1672 i dalje). U prethodnoj presudi u kojoj se bavio sukobom u Hrvatskoj, onoj Milanu Martiću, Tribunal je izbjegao odgovoriti na to kompleksno pitanje našavši da su zločini za koje je Martić bio optužen po svojoj prirodi bili takvi da su bili kažnjivi i u međunarodnim i u unutrašnjim sukobima, te da je stoga nepotrebno točno utvrditi da li je sukob u Hrvatskoj bio međunarodni ili ne.

Taj manevar iz nekoliko razloga nije bilo moguće primijeniti u slučaju Gotovine. Pretresno vijeće je našlo da je sukob u Hrvatskoj bio međunarodnog karaktera, jer je tzv. Republika Srpska Krajina bila pod općom kontrolom (overall control) Srbije, tj. Savezne Republike Jugoslavije (para. 1693). Time Tribunal nije priznao državnost Krajine, naprotiv - on je utvrdio da se na teritoriju Hrvatske vodio međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Srbije. (Detaljniju analizu kvalifikacije prirode oružanih sukoba u međunarodnom pravu čitatelji mogu naći ovdje.)

3. Da li je Tribunal utvrdio postojanje agresije Srbije na Hrvatsku?

Ne. Ovo je nedavno ustvrdio predsjednik Josipović, mada kao profesor prava sigurno bolje zna - to je zapravo bio neuspjeli pokušaj da se napravi 'spin' oko presude, te da se nađe neka točka u njoj koja hrvatskoj državi odgovara. Kako sam upravo objasnio, Tribunal je samo utvrdio da je sukob u Hrvatskoj bio međunarodnog, a ne unutrašnjeg karaktera. Međunarodno pravo strogo razdvaja pitanje prava na stupanje u rat, odnosno krivice za rat (jus ad bellum) od prava u ratu, odnosno načina na koji se rat vodi (jus in bello). Postojanje agresije spada u prvu grupu pitanja, kvalifikacija prirode oružanog sukoba u drugu. Drugim riječima, Tribunal je rekao da rat u Hrvatskoj nije bio građanski, već da je to bio međunarodni sukob Hrvatske i Srbije, ali nije rekao tko je za taj sukob kriv.

Tribunal to nije rekao jer mu to ne dozvoljava njegov Statut, koji izuzima politički vrlo kontroverzno pitanje agresije iz njegove nadležnosti. Ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, za koje Tribunal jest nadležan, može vršiti i napadnuta strana koja se brani od agresora - npr. Hrvatska. Tako su i saveznici tokom Drugog svjetskog rata činili ratne zločine, i to ne samo u slučajevima loših pojedinaca, već i djelom državne politike - npr. uništenjem Dresdena ili bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, o Crvenoj armiji i da ne govorimo - a pravednijeg rata od onog protiv Hitlera nikada nije bilo. Za agresiju inače nije osuđen nitko poslije Nürnberga, a i stalni Međunarodni kazneni sud (kojeg ne treba mješati sa Tribunalom) nadležnost za taj međunarodni zločin stekao je tek nedavno.

Srbija inače jest izvršila agresiju na Hrvatsku, kao što je izvršila agresiju na Bosnu, i kao što su i Srbija i Hrvatska izvršile agresiju na Bosnu, ali to Tribunal nije rekao, jer nema nadležnost da se u to pitanje upušta. Srbiju je, a donekle i Hrvatsku, za kršenje Povelje UN-a i oružanu intervenciju u drugim državama dugogodišnjim sankcijama već kaznio Savjet sigurnosti UN.

4. Kakav je značaj presude Gotovini za tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde?

Nikakav. Prof. Rade Stojanović i Dušan Ignjatović jednostavno griješe ako misle da će presuda Gotovini na bilo koji način pomoći Srbiji u tom predmetu. Međunarodni sud pravde, isto sa sjedištem u Haagu, inače je najviši sudski organ UN-a, koji za razliku od Tribunala za bivšu Jugoslaviju ne sudi pojedincima već državama. Također, za razliku od Tribunala, nadležnost MSP-a je dobrovoljna, tj. suverene države ne mogu biti prinuđene da neki svoj spor rješavaju pred tim sudom bez vlastitog pristanka.

Hrvatska, a prije nje Bosna, tužile su Srbiju na osnovu člana 9 Konvencije o genocidu, kojim države ugovornice prihvaćaju nadležnost MSP, dok je Srbija protiv Hrvatske podnijela protutužbu. Ali, nadležnost MSP-a po toj osnovi ograničena je samo na genocid, definiran kao vršenje kaznenih dijela poput ubojstva sa posebnom namjerom fizičkog ili biološkog uništenja neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne grupe kao takve. Postojanje genocida zavisi samo od genocidne namjere, a ne i od broja ubijenih; milijuni su stradali u ne-genocidnim zločinima, npr. u Staljinovim i Maovim masovnim ubojstvima političkih i klasnih neprijatelja. Definicija genocida vrlo je kruta, jer je ona usvojena neposredno poslije Drugog svjetskog rata i genocid je tada predstavljao jedini međunarodni zločin koji su države mogle učiniti i u miru (više vidi Haaške nedoumice, str. 101 i dalje). MSP nema nadležnost da utvrđuje odgovornost države za bilo koje druge međunarodne zločine, uključujući tu i agresiju, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Srpsko-hrvatski predmet pred Međunarodnim sudom pravde dakle obuhvaća samo genocid, a ne odgovornost za rat kao takav, ratnu odštetu ili bilo što drugo.

U pogledu zločina učinjenih na prostoru bivše Jugoslavije, Haaški tribunal je genocidom okarakterizirao jedino masakr u Srebrenici u srpnju 1995. godine, što je potvrdio i MSP. Nijedan zločin u Hrvatskoj, sa bilo koje strane, nije pravno proglašen genocidom. Konkretno, etničko čišćenje se ne smatra genocidom već 'samo' zločinom protiv čovječnosti jer ga karaktetizira namjera protjerivanja određene etničke grupe, a ne njezinog fizičkog uništenja. Dakle, etničko čišćenje krajiških Srba za vrijeme Oluje ne može se okarakterizirati genocidom, kao što se genocidom ne može okarakterizirati etničko čišćenje krajiških Hrvata prije Oluje.

Kako nijedna strana u sukobu u Hrvatskoj nije učinila genocid, ishod postupka koji se vodi pred MSP-om sasvim je izvjestan: Sud će odbiti i hrvatsku tužbu i srpsku protutužbu, i tu ni najbolji pravnici ovog svijeta (koje su inače i Hrvatska i Srbija angažirali, te ih i dalje skupo plaćaju) nijednoj strani ne mogu pomoći. Presuda Gotovini na taj ishod ne utječe nimalo, jer su u njoj sudski utvrđeni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, ali ne i genocid.

U Srbiji neki misle kako MSP može utvrđivati odgovornost Hrvatske za genocid u Jasenovcu (koliko god ljudi u njemu bilo pobijeno), jer genocid i drugi međunarodni zločini ne zastarijevaju. I ovo je potpuno pogrešno, iz dva razloga. Prvo, mada genocid ne zastarijeva, Konvencija o genocidu donijeta je tek 1948. godine, dakle poslije Drugog svjetskog rata, i ne može se retroaktivno primjenjivati (i nacisti u Nürnbergu nisu osuđivani za genocid, već za zločine protiv čovječnosti). Drugo, i pored koketiranja režima Franje Tuđmana sa ustaštvom, današnja hrvatska država nije nasljednica NDH Ante Pavelića, koja sa pozicije međunarodnog prava nikada nije ni postojala, te ne može odgovarati za njena zlodjela. Naprotiv, današnja Hrvatska je baš kao i Srbija jedna od država nasljednica blaženopočivše SFRJ.

Nacionalizam, glupost i novci

Ako je to tako (a jest), zašto onda Hrvatska i Srbija bacaju tolike novce na odvjetnike i lijepo ne povuku te besmislene i bezizgledne tužbe pred Međunarodnim sudom pravde? Zato što se političari koji vode obje države boje nacionalističkog napada i političke štete od jedne takve odluke. Drugim riječima, Kosor, Josipović i Tadić svoj strah od gubitka glasova plaćaju novcima poreznih obveznika - a to im nije ni prvi ni posljednji put. Mada su se Josipović i Tadić nekoliko puta do sada doticali teme povlačenja tužbi, Jadranka Kosor se nije dala - a to sigurno neće učiniti sad, poslije presude Gotovini. Odvjetnički taksimetar će stoga teći do neminovnog sudskog epiloga.

Kad smo već kod novaca, Hrvatska je na obranu Gotovine & Co. do sada platila nekih 32 milijuna eura, a platit će još, i to nizašto. Tzv. „državni razlog" na stranu, Hrvatska to inače nije ni morala raditi, jer Tribunal po razumnim cijenama plaća obrane okrivljenih koji to sami ne mogu učiniti; o to pravo donekle se koriste i okrivljeni koji sami sebe zastupaju, poput vrlog Radovana Karadžića. Koliko bi gladnih nahranilo tih 32 milijuna eura pitanje je koje bi hrvatski porezni obveznici trebalo postaviti svojoj vlasti. U Srbiji je ta cifra manja za nekoliko redova veličine - 19 milijuna dinara (nekih 190.000 eura) tokom prošle godine, i to ne neposredno za troškove obrane, već za putne troškove obitelji okrivljenih i njihov džeparac u haaškom pritvoru. (Razlika je, dakako, velika u cijeni pobjedničkih hrvatskih i gubitničkih srpskih generala).

Malo li je, pak, tih 190.000 eura? Može li „državni razlog" opravdati privilegije okrivljenima za ratne zločine i njihovim obiteljima koje nijedan drugi građanin nema? Kada bi vi ili ja u Australiji ili Kanadi bili uhićeni za običnu krađu, mislite li da bi Hrvatska ili Srbija plaćale našim familijama putne troškove? (Mada, naravno, sjetimo se milijunskog Milančeta). Republika Srbija ove sitne novce inače plaća po jednoj krajnje dubioznoj odluci pokojnog Savjeta ministara pokojne Srbije i Crne Gore, unatoč tome što je Ustavni sud Srbije 2004. obustavio primjenu diskriminatornog i neustavnog zakona o pomoći haaškim optuženicima na nivou Republike Srbije. Srbija, drugim riječima, olako izigrava odluku vlastitog Ustavnog suda. I to su pitanja koja bi neki normalni porezni obveznici postavljali u nekoj normalnoj zemlji.

Autor je docent iz međunarodnog prava na Sveučilištu u Nottinghamu.

Tekst prenosimo uz dozvolu autora

Vezane vijesti

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće Haaškoga suda u predmetu "Gotovina i Markač" donijet će odluku o zahtjevu obrane za uvođenjem novih dokaza u žalbeni postupak "što je… Više

Komentari

registracija
7/1/11

djani, 23.04.11. 18:34

Što te Milanoviću briga koliko je novaca poreznih obveznika otišlo na obranu,pa još ćemo triput više dati da se sotonina presuda ukine!!!!!!!!!!1

registracija
9/8/09

vinko12, 23.04.11. 19:13

ovaj "strucnjak" nije naveo koliko je dinara srbija platila za ovaj i ostale njegove clanke i "studije" za povlacenje hrvatske optuzbe. Uz to ne spominje placanje britanskim novinarima i tajnim sluzbama. Povlacenje bi im bio ipak najjeftiniji trosak i ponovni veliki politicki uspijeh pored vec donesene optuzbe Hrvatske za navodni zlocinacki napad (koji su srbi debelo podmazali).

registracija
27/12/06

Skipp, 23.04.11. 20:23

kraj djanija i vinka nema šanse za razum. Javite se za pet godina pa da vidimo tko je bio u pravu.

registracija
1/1/70

, 23.04.11. 20:25

Čitajte:Fra Jeleč
- Za anomalije u hrvatskom društvu krivi su prije svega rat i nesmiljena pljačka i privatizacija u 90-im godinama koju su proveli "veliki domoljubi" i "antikomunisti" na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovom vrhuškom, gdje je došlo do općeg urušavanja vrednota i povjerenja među ljudima. Tuđman je početkom devedesetih godina na raspolaganju imao dotad neviđeni altruizam i silnu energiju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u BiH. Mnogi tada nisu žalili ni svojih života u obrani od velikosrpske agresije, no sav je taj zanos i potencijal jeftino prokockan i potrošen, jer su se mnogi branitelji i ljudi koji su hrabro i bez kalkuliranja ušli u projekt stvaranja hrvatske države osjetili izdanima i prevarenima kada su vidjeli kako se Hrvatska se nesmiljeno pljačka i kako neki nepoznati ljudi preko noći postaju vlasnici po nekoliko desetaka firmi. U tom prijelomnom događaju vidim početak urušavanja hrvatskog društva, koje se onda dalje samo nastavilo u drugim oblicima i s drugim akterima.
Odličja za prevarante

Možda i vi ustaše postanete jednom ljudi.Učite se nasvojim greškama...nemojte uvijek biti na strani zločina....i uvijek na strani gubitnika...baš kao i Srbi

registracija
11/1/10

fluid, 23.04.11. 21:17

ne poznam Marka Milanovića i neznam ništa o njemu.No,ovakvo pravno tumačenje i jasno isticanje fakata,zaista ukazuje na nešto što je teško logično obraniti.Ako su mu navodi pravno utemeljeni,a imam osjećaj da jesu,tada će ishod haških procesa biti jako ružno otrežnjenje za mnoge u Hrvatskoj.No,budemo vidjeli.Jutro je uvijek starije od večeri!

registracija
1/1/70

, 23.04.11. 22:10

Tuđman je bio diktator okružen kriminalcima i ulizicama, i to je za cijelu Europu već odavno u kategoriji činjenice. Za haški sud je također bilo. Sud kojeg je Tuđman, usput rečeno, sam izabrao. Jer je mislio da za njega to neće vrijediti. Ako je uopće bilo što suvislo ikada mislio. Da je bio moderni Starčević, otac Domovine, mislili su, i još uvijek misle mnogi. Paradigma o Tuđmanu nikada neće biti oborena. Ali će biti utišana, malo po malo.

S reputacijom čovjeka koji voli rješavati ( Nekoliko puta s Miloševićem!!!) etničke varijable i jednadžbe, s pomoćnikom Šuškom kojem je bolesni cilj bio da svoje rodno selo pripoji matici zemlji i o čijem liku i djelu nije potrebno posebno debatirati, s toliko nacionalističke bahatosti u svakom nastupu, Tuđman nikako nije trebao biti pravac obrane generala na sudu. A čini mi se da je bio.I zato je rezultat takav kakav je. Možda se i varam, ali mi se čini da je odvjetničkim timovima sugerirana ili oštro sugerirana strategija obrane u kojoj ni pod koju cijenu krivnju ne smiju usmjeravati na Tuđmana, Šuška i ostale mirotvorce iz vesela društva.
Jer bi se tada, logičnim putem, krivnja dokotrljala i do HDZ-a, morali bi se razotkriti i mnogi drugi slučajevi kriminala. Što težeg, što lakšeg, što privrednog. A to je moglo biti vrlo nezgodno za stoku krupnog zuba, za ratne profitere koji se još uvijek igraju poduzetnika, poneki okićeni i generalskim činovima, tako dobrostivo podijeljenim iz Tuđmanovih i Šuškovih ruku.
Generali su, čini se, to prihvatili i grdno pogriješili. Za drugostupanjsku presudu će valjda bolje razmisliti kako će, mislim da bi još više trebali – s kim će, jer je ovaj odvjetnički tim toliko loše obavio posao da su dobili maksimalne kazne.

Iako mislim da Gotovina i Markač zaslužuju oslobađajuće presude jer praktički za ništa nisu krivi, isto tako mislim da se nije sudilo ni Hrvatskoj, ni meni, ni Oluji, ni HV-u. I mislim da ovom presudom nije napadnut dignitet i dostojanstvo Domovinskog rata. Dignitet, dostojanstvo i značaj Domovinskog rata oskrnavljen je i uprljan zločinima bez kazne, ratnim profiterstvom, pljačkom poduzeća onih koji su za to vrijeme krvarili, perverznim bogaćenjem nekih iz zapovjednih struktura HV-a, trgovanjem lažnim braniteljima i invalidnošću i ostalim svinjarijama iz opusa HDZ-a na čelu s Tuđmanom.

U svakom zlu nešto dobro. Mudra je to poslovica. Tako i u ovom zlu možemo gledati onu dobru stranu; sa već prilično ogoljene HDZ-ove maske skida se polako i onaj zadnji sloj. A to je mit o Tuđmanu, državotvorcu i rodoljubu. Loša strana, pak, ovog zla je otvaranje prostora za Kerumove performanse, za raznorazne Sačiće i pijane Aliće. Ali to je već dio našeg folklora. I doktorove ostavštine. „I poslije Cezara – Cezar!“- rekao je Oktavijan Lepidu.
Nama još uvijek poslije Tuđmana ostaje – Tuđman!

registracija
9/8/09

vinko12, 24.04.11. 01:55

Samo postojanje tonskih zapisa svih vaznih dogadjaja u RH govori o isparavnosti rada RH.
Tko bi lud snimao plan za zlocine i etnicko ciscenje kada se je na RH gledalo s povecalom. Snimalo se je upravo zbog dokaza i sprecavanja manipuliranja. Nisu snimali zlocinci poput hitlera, staljina, broza ili milosevica.
Ali eto komunjare, da bi spasili svoju kmersku kozu, udruzuju se sa svima i sluge su svakome osim hrvatskom narodu

registracija
21/2/11

skyway, 24.04.11. 06:56

Ponovit cu ovo sto kaze uvazeni fluid, da ne zna (dakle, ne znamo) tko je Marko Milanovic, ali je cinjenica da je dobrodoslo jedno ovakvo tumacenje osobe koja ocito zna sto govori. Ovo tim prije sto smo svi odjedamput postali pravni tumaci i analiticari nastale situacije, pa se redaju tirade iz trbuha, a objektivnosti gotovo da i nema.
Inace i sam sam mislio, mada sam pravni laik, da je nemoguce srusiti ocjenu o udruzenom zlocinackom podhvatu, jer kod osudjenih generala nema individualne krivnje. Ono sto mi se cini logicnim jest to da njih dvojica mogu biti oslobodjeni, odnosno da im kazne mogu biti smanjene. Na tom pravcu bi se trebala zasnivati aktivnost nase Vlade i relevantnih faktoira, a sve drugo je, ocito je, samo uzaludno trosenje novca.

registracija
1/12/10

kibidabi, 24.04.11. 07:14

MIROSLAV TUDJMAN OSUMNJICENIK

Ako ima pravde dolijat će
Osumnjiceni spijuni

Nalog za saslusanjem Ivana Crnjca, Vinka Vrbanca, Janka Bobetka, Ivana Kapulara i jos nekolicine hrvatskih generala odnosi se na zapovjednike koji su sudjelovali u nedozvoljenim operacijama HV-a u susjednoj drzavi.

Drugu kategoriju cine agenti i celnici tajnih sluzbi koji su, prema saznanjima u Haagu, poticali ili barem zataskavali ratne zlocine HVO-a i HV-a.

U toj kategoriji osumnjicenih spijuna spominje se, uz Miroslava Tudjmana i Lucica, i Markica Rebic.
Navedana MAFIJA je trankstripte pročešljala da bi izbjegli vlastitu odgovorrnost.Napadom na Mesića svi gubite a Mesiću dižete rejting.

registracija
1/12/10

tavan, 24.04.11. 07:39

KAD MRTVI PROPJEVAJU

Njih trojica su mrtvi. No njihovo je krvavo djelo ostalo zivotariti. Franjo Tudjman, Gojko Susak i Mate Boban sjeli su na Pantovcaku i dijelili, trgovali, mijenjali... Bosansku Posavinu, za cistu hrvatsku Baranju, Hrvate iz Bosne i Hercegovine za Hrvate iz Herceg Bosne, fotelju Mate Bobana za mir Franje Tudjmana. U razgovoru prepunom recenica ciji kraj tesko da odgovara njihovu pocetku, bez imalo brige za to sto ce realizacija ideje traziti hektolitre ljudske krvi, trojica bezobzirnih igrala su se kraljeva. Stenogram sto ga je objavio splitski Feral Tribune do kraja je ogolio sve metode Franje Tudjmana i njegovih pobocnika u desetogodisnjem nastojanju da nestane jedna zemlja – Bosna i Hercegovina. S kakvom su oni lakocom trgovali, pravo je cudo sto je i Hrvatska opstala

registracija
1/12/10

tavan, 24.04.11. 07:43

Idi, Mate, na turneju, neces biti zaboravljen

Dijelovi stenograma: Razgovor Tudjman-Boban-Susak (28. novembar, 1993 - Pantovcak)

PREDSJEDNIK: Slusajte, to je tako. S jedne strane za, radi licemjernosti, a s druge, radi strateskog pridobijanja Muslimana na svoju stranu, u podjeli Bosne, da ne bi otisli Srbima, jer onda dobivaju. Onda bi dobili u ruke skoro citavu BiH, i prema tome, to nije u interesu. I, tu smo u toj i takvoj skakljivoj situaciji, da bez obzira sto su nam prakticno momentalno, Muslimani nama glavni, mislim, nepomirljivi protivnik, i, s obzirom da zele osvojiti nasa podrucja i stvoriti svoju drzavu na racun Srbije, - onda Srbi ostaju strateski za nas i za Zapad, zbog njihove povezanosti s Rusijom. Onaj protivnik o kome treba se voditi racuna, i sada nam naplacuju - sada nam naplacuju. I Izetbegovic, i svi ti Muslimani su govorili stalno da si ti taj koji je vodio politiku razbijanja Bosne i prijateljstva sa Srbima. A, onda, govoreci istinu, u tim razgovorima s tim stranim diplomatama i Unproforcima, - ti si im dao malo materijala za to ... Moj Mate... Nisu tu samo Muslimani, to su i ti nasi Hrvati, oni Kljuici i biskup Puljic i Andjelovic, razumijes, koji su time pridonijeli jako da je Boban taj koji je vodio politiku ne cuvanja cjelovitosti, negoli razbijanja Bosne...

BOBAN: Nije bilo, bio sam ja jucer s njima na sastanku.

PREDSJEDNIK: S kime? S njima.

BOBAN: Biskupima i ovaj Komarica i nadbiskup i biskup Juric i njihovi vikari su bili ... Komarica, to je jedan izvanredan covjek, i prvi puta smo se vidjeli. Puljic tvrdi izmedju ostalog da smo 28. veljace 1992., - HDZ donio odluku o humanim preseljavanjima i prikljucivanju nekih dijelova BiH Hrvatskoj ... Donio sam dokaz gdje Alija kaze, - to je zapovijedno, to je zapovijed Predsjednistva drzave o zdruzenom djelovanju snaga 1. i 3. Korpusa, Vares je napadnut s tri strane, sjevera, juga i zapada. I, takvim zdruzenim snagama niko nije mogao odoljeti, a kamoli ustase, u tom smislu. A Delic kaze, cestita sto ste, kaze, oslobodili Vares od ustaskih zlocinackih hordi... Idite pregovarajte s Alijom – neka Zenica samo bude slobodna za izlaz. Sve Hrvate koji tamo ostanu, ja cu dozivotno hraniti, u ovom vremenu. Ja ne kazem da su... ne, ne, pazite, cekajte Predsjednice, - ja ne kazem da se oni nece vratiti...

PREDSJEDNIK: Mate, tu je bila malo greska vasa, tamo, tvoja i ovih drugih, jedna od glavnih, i to, i od crkve, da ste dali direktive da se Hrvati povlace iz (Nismo). Jeste, jeste.

BOBAN: Predsjednice, nismo, nismo bogami. (Jeste!)

PREDSJEDNIK:...Vidis Mate, citava ta hajka protiv samostalne Hrvatske, pa prema tome i protiv Tudjmana je bila u tome da je Tudjman stvorio Bobana, Tudjman ga je imenovao i on predvodi Tudjmanovu politiku tamo. Prema tome za sve je kriv Tudjman. Ja sam rekao nisam ja Bobana izmislio, nego da je Boban nastao iz otpora srpskoj agresiji.

BOBAN: Iako je ovo prvo istina.

PREDSJEDNIK: Pa nije istina da sam te ja postavio u smislu postavljanja, nego u jednu politiku... Ima i inzistira se na tome da ce se morati odgovarati za ratne zlocine oni koji su neposredno, ne samo zapovjednici nego i ovi politicki koji su povezani s time, i da ce Zapad inzistirati da se izruce sudu. I, zato inzistiraju na tim Ahmicima, Stupnom Dolu i Mostaru. Jeste li utvrdili- tko je dao naredbu da se taj most srusi? Za to rusenje mosta, tko je dao naredbu?

BOBAN: Ne moze se utvrditi tko je dao.

PREDSJEDNIK: To nam je opet donijelo i u odnosu na tebe i uopce hrvatsku politiku. To se nije smjelo desiti. Cujes, ako su imali tako, onda su mogli tuci kada prelaze, ne rusenje mosta i to je, Mate, nekakva, zapravo... Kada prelaze, a ne rusiti most. To Mate i kako su snimali dva dana kako se rusi, objavljivali od Njemacke do Amerike, tri cetiri dana kako Hrvati ruse most.

BOBAN: Iz slike se ne vidi ko rusi.

PREDSJEDNIK: Ne vidi se, ali je pripisano i nije niko doveo u pitanje da Hrvati ruse. Oni govore Hrvati ruse, to je tako.

SUSAK: U Mostaru, Mate, ubistva, na sve strane.

BOBAN: Stalo je.

SUSAK: Znam da je stalo. Ne trebas ti meni objasnjavati da je stalo, ali da nemamo jednu osobu na sudu za nesto?

BOBAN: Kako nema, ja sam informiran da ima preko 50.

SUSAK: Nismo to dali svijetu. Nismo iskoristili.

BOBAN: 42, 43 ubistva.

PREDSJEDNIK: Zbog zlocina, zbog progona to je primjer kako mi primjenjujemo ista ili gora genocidna ciscenja i nitko ne odgovara i zbog toga ce Mostar staviti pod medjunarodno tutorstvo itd.

BOBAN: Predsjednice, ja sam sada pismeno poceo upucivati i zahtjeve. Sve mi imamo, taj sud, pravosudje, imamo i policiju i sve ostalo i imao sam pet, sest ljudi s kojima sam mogao usmeno zavrsiti i to je zavrseno ...

PREDSJEDNIK: Mate, razmisli o ovome. Buduci da je pred svijetom stvorena takva situacija da si ti taj koji je zapravo zapreka rjesenju toga bosansko-hercegovackog problema, taj koji je onemogucio saradnju s Muslimanima, mozda cemo morati u interesu Hrvatske ici za tim i to je zapereka da vladas tamo, da nema Vlade i uopce da su organiziraniji i mi i Muslimani. Mozda bi smo morali suzbiti te optuzbe. Mozda bi smo morali traziti neko rjesenje da skinemo taj pristisak sa tebe i na hrvatsku politiku.

BOBAN: Cvrsta je vasa odluka i ja sam spreman bez pogovora i bez ikakvih frustracija osobnih ili bilo sto...

PREDSJEDNIK: Mate, ja ti govorim prijateljski, ne samo sa politickog stanovista, ja znam tvoje zasluge i prema tome dok je mene ziva ti neces biti zaboravljen niti cu dopustiti da ... pola godine vec imam takve zahtjeve ali ako bi smo morali neko Vijece hrvatsko, ne znam sto, to je i onako prelazno, treba argumentirati... Ti ces meni ostati u okviru hrvatske politike, znaci ako bismo morali zbog te medjunarodne situacije takve kakva jeste, mozda da kazemo nije to Boban, nego je to situacija ...ili da kazemo Boban zbog bolesti momentalno ne moze obavljati svoju duznost ili pak vijece neko, i tko onda u daljnjim pregovorima tko bi mogao biti taj koga bi smo – jer problem je Zapad. Znaci netko tko moze razgovarati s tim i takvim Muslimanima, a oni nece s Bobanom jer s Bobanom ne mogu ...

BOBAN: Recimo, ja sam predsjednik HDZ-a i ja idem sada na tromjesecnu turneju po Australiji, Americi, Kanadi pazite kroz to vrijeme mijenja me taj ... Meni predsjednice to ne treba. Ja mogu ujutro kazati da od danas ja nisam...

PREDSJEDNIK: Mate, politicki kazem, s moje strane kazem da sam spreman da se usaglasim s tom zapadnom politikom....Sto se mene tice ja ne poznajem mnogo druge, ali ono sto meni sada ulazi u moj vidokrug, to je s jedne strane Prlic, ali ne znam da li je on dovoljno HDZ- ovski prihvacen, da li Mile Akmadzic koji uziva ovako, zna jezike i uziva neko povjerenje kao krajnje koncilijantan covjek.

BOBAN: Prlic ne dolazi ... On je apsolutno pogresna karta i apsolutno pogresna informacija. Tko vam je dostavio ne znam.

PREDSJEDNIK: Cekaj, nisma li ja... Prlic je s tobom dolazio, kao predsjednik, ja ga nisam zvao.

BOBAN: Ja da sam imao priliku, nikada Prlic ne bi bio predsjednik Vlade, imam razloge, cvrste razloge, ali o tome necu reci.

PREDSEJEDNIK: Ali ti to nikada nisi rekao niti si predlozio nekoga drugog.

BOBAN: Nisam, nisam predsjednice. Nisam htio vas opterecivati s nasim govnarijama (Da). Ja sam mislio to rijesiti na drugi nacin ...

Predsjednice, nemojte ni u snu pripomisliti evetnutalno, pobijedili smo mi dolje, ni u snu pomisliti da odstupite milimetar od one politike. Svi oni igraju igru. Treba nam Tudjman zbog Knina itd. Mi cemo ovo, a to je najtezi krug, ali budite sigurni, tamo su spremni i dati sve da bude Hrvatska nekog oblika da se zadrzi. U toj Hrvatskoj ima mjesta, i nama fali sada, kada bi naselili slobodni hrvatski prostor koji drzi HVO i HV, kada bi mi nju danas naselili kao sto je Njemacka naseljena, fali nam deset milijuna Hrvata...

PREDSJEDNIK: Gojko, ja razmisljam o ovome sto Mate kaze, da kao predsjednik HDZ ode na tu turneju...

registracija
1/1/70

, 24.04.11. 08:21

# HDZ i Tuđman su potpisali tajni sporazum sa srpskim agresorom u Karađorđevu o podjeli BiH a da o tome nisu obavijestili nikoga osim svojih strateških partnera u Hrvatskoj, Račanovog SDP-a,

# Tuđman i HDZ divljački su progonili najtvrdji orah demokratske oporbe u Hrvatskoj, HSP, te se nisu ustezali i od političkih ubojstava i likvidacija, čak i najhrabrijih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojbi HOS-a, u vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH, što je i flagrantni
čin veleizdaje,

# HDZ i Tuđman proveli su pljačkašku privatizaciju, korupciju, gušenje demokracije i slobode medija, brutalno gaženje višestranačja, slobode misli i udruživanja, neovisnog sudstva, izglasali nedemokratski i nepošteni izborni zakon, dakle z
aveli su diktatorsko-autokratski a ne demokratski sustav u RH,

# HDZ i Tuđman gurnuli su u bratoubilački vjerski rat hrvatski narod u BiH što je rezultiralo time da je hrvatski narod desetkovan kao nikada u povijesti BiH,

# HDZ je proveo uništenje tržišnog gospodarstva, doveo Hrvatsku u međunarodnu izolaciju a svoje sljedbenike i lidere izručuje Međunarodnom sudu u Haag,

# Tuđman i HDZ svezali su Hrvatsku kao lopova za zločinačku Srbiju i još povrh svega potpisali ugovor o prijateljstvu i suradnji s glavnim Miloševićevim i srpskim saveznikom, Jeljcinovom i Zjuganovljevom Rusijom,

# Tuđman i HDZ, budući da su utemeljeni uz pomoć tajne komunističke policije i samog Miloševića, nikada nisu raspustili Udbu niti pokrenuli istrage radi utvrđivanja odgovornosti za zločine komunističke strahovlade, pa ti isti kadrovi postaju glavna smetnja izlasku Hrvatske ispod željezne zavjese ovih zadnjih deset izgubljenih godina

registracija
24/4/11

hrvdal, 24.04.11. 10:17

milanoviću ova presuda je samo nastavak engleske politike prema hrvatskoj. njihova politika je udruženi zločinački pothvat kojega si i ti jedan od članova kao i većina novinara u hr.

registracija
2/1/11

prohujalo, 24.04.11. 10:55

Nas Hrvate samo ovakve presude ili izjave iz vana mogu osvijestiti. Izgleda da smo svi zaboravili pocetak rata, isti ovaj HDZ-e, koliko zivota je izgubljeno samo da bi svijetu prikazali agresiju. Zar smo zaboravili
kakve smo upute dobivali, vojska u bolnice, presvlacili se u casne sestre, palili gume....
Dali ista kod nas ima osim lazi i samo lazi

registracija
9/1/08

caballero, 24.04.11. 17:00

Bit ce veselo u drugom krugu detudjmanizacije !

registracija
9/1/08

caballero, 24.04.11. 18:47

Pocelo je pocelo....

registracija
1/1/70

, 24.04.11. 19:25

TUĐMAN: Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh. Ministre, ti znaš i sam da je danas i jedan od supredsjedatelja pitao, u tom sklopu, da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zadaću, to nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojnički kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko. Tko je naredio i zašto da se ruši most u Mostaru?

ŠUŠAK: (Šuškanje kartom, ne čuje se.)

TUĐMAN: Prikazivali su na evropskim televizijama četiri dana, i to dva dana kako su hrvatske jedinice tukle. Prema tome, molim da se utvrdi tko je naredio i zašto, i da budu strahovite političke štete koje nam je to nanijelo, da smijene i kazne, vidjeti okolnosti da se čak stave možda pod vojni sud. Molim pismeni izvještaj o tome. Treće, kako ste mogli, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera, izdati ovakvu naredbu kojom potvrđujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena, da i ja stalno naglašavam da ste sve ovo skupa morali graditi kao dobrovoljno, što su to dobrovoljci iz Hrvatske koji su napustili Hrvatsku vojsku, koji se bore tamo pod zapovjedništvom HVO-a, a vi ovdje imenujete Glavni stožer. Ministar obrane Hrvatske i načelnik Glavnog stožera…

ŠUŠAK: Mogu li ja to vidjeti?

TUĐMAN: Ti ne znaš za to?

BOBETKO: To je prijedlog koji sam ja dobio za te ljude.

ŠUŠAK: Tko je ovo pripremio?

TUĐMAN: Ti to ne znaš?

BOBETKO: Mi smo se ovdje dogovorili da ovdje poslije sastanka sastavimo ljude koji će pomoći tamo raditi.

TUĐMAN: A ne da imenujemo. Rečeno je, molim te lijepo, ja sam oslobodio svojom naredbom, koja je ostala tu, generala Rosu, ali generala Rosu je imenovao predsjednik Republike Herceg-Bosne (…)

BOBETKO: Ja sam predložio ljude, ja sam predložio ljude koji će im pomoći.

TUĐMAN: Pogledaj - Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb: temeljem zapovijedi vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Hrvatske, predsjednik Republike Tuđman, u skladu sa člankom 52. Zakona o obrani, Narodne novine broj 74/93 i Odluke o osnovama ustrojstva Ministarstva obrane, imenuju se u Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, prvo general-pukovnik Ante Roso, zapovjedništvo Glavnog stožera - za zapovjednika Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane, znači, mi, Ministarstvo obrane, potpis ministra obrane…

ŠUŠAK: Nema potpisa.

TUĐMAN: I ti ne znaš za to?

ŠUŠAK: Ne znam za to (…)

TUĐMAN: Generale, jesi li ti to potpisao?

BOBETKO: Ja sam sinoć to gledao i, kažem, sada treba te stvari dovesti do kraja, treba oformiti to zapovjedništvo, to nikuda nije išlo. Ne znam kako je došlo tu, ali nikuda nije išlo. Mi smo morali od nekuda početi, koga ćemo tamo poslati.

TUĐMAN: Mi smo to morali dogovoriti i mi smo ljude morali poslati tamo.

BOBETKO: Dobio je Lucić zadatak.

TUĐMAN: Poslati Rosu kao zapovjednika Glavnog stožera HVO-a koga je imenovao tamo glavni stožer, a ne da mi imenujemo, da dajemo dokaz da mi zapovijedamo tamo. (…)

ŠUŠAK: Kako ja ovo nemam u uredu?

BOBETKO: Njima je Lucić priopćio koji idu dolje, bio je zadatak da prikuplja dobrovoljce.

ŠUŠAK: Ali, tko je ovo napisao?

BOBETKO: Tražio je dobrovoljce i dali smo mu dobrovoljce.

TUĐMAN: Ovu naredbu tko je napisao?

BOBETKO: Ja sam vidio u kancelariji napisanu, samo ja je nisam potpisao.

TUĐMAN: Ti nisi znao, a ti nisi potpisao. Jesi li znao za to?

BOBETKO: Ja sam znao, ja sam dao ljude, predložio mu ljude koje mu ja predlažem za pomoć, koje je tražio. Ljudi su se javljali kao dobrovoljci. Dobio je zadatak.

TUĐMAN: To je u redu, tako smo se dogovorili. Ali, imenovanje, ako je to meni došlo od službe, a budući da oni imaju - i Muslimani i Englezi i Amerikanci i Francuzi, i ne znam tko još, da imaju svoje službe i da inače optužuju Hrvatsku za vođenje rata, prema tome… (…)

BOBETKO: Ja sam to dao, birao sam ljude. Ja sam skinuo Nojka Barinovića 14 dana sa fronta dolje da im pomogne i našao sam ga u Prozoru i danas je u Prozoru.

ŠUŠAK: Nije nijedna osoba sporna, nego je sporan dokument.

TUĐMAN: To do te mjere sliči na namjernu, ne provokaciju, nego namjerno davanje u ruke protivniku. Dogovorio sam da idu kao dobrovoljci, a sada…

BOBETKO: Onda su dominirali tzv. formurale i neke ljude smo mogli birati. Što će mi dobrovoljac koji se neće tući, koji će otići tamo…

TUĐMAN: Ljude birati i rekli smo, zato što idu kao dobrovoljci, da im tamo dati pogodnosti i u činu i u stanovima, i to smo se sve skupa dogovorili, ali ne ovakav dokument, da Hrvatska imenuje svoje ljude tamo i to dužnosnike iz javnog stožera itd., da mi vodimo glavni stožer.

ŠUŠAK: Vaša zapovijed, ali gore nema ur. broj, znači nije registrirano, nije službeni dokument, nema broj pod kojim je izdat dokument, to izdaje Ministarstvo, da bih ja znao da izdaje Ministarstvo, nema ništa i nije potpisano ni jednog od nas, samo da dođe nekome u ruke da može time manipulirati.

BOBETKO: Cijelu operaciju tih dobrovoljaca, prikupljanja, vodio je Lucić, koji je dobio tada zadatak.

TUĐMAN: Da li je on to pripremao?

BOBETKO: Ja ga moram pitati.

TUĐMAN: Ispitaj. To je politički užas, ne znam kako će na to reagirati - u svakom slučaju, užas.

BOBETKO: Bolje bi bilo bez toga ako je otišlo negdje dalje.

TUĐMAN: Vi to vidite ako je otišlo bilo kom pojedincu da…

BOBETKO: (…) Ja vidim što je sporno.

TUĐMAN: Čitav taj akt je sporan.

BOBETKO: Jasno, ne smije takav akt biti formuliran. (…)

TUĐMAN: Generale Bobetko, sada mi nije jasno nešto - ja sam rekao da Roso preuzima zapovjedništvo dolje i da on biva odgovoran što se nas tiče, a mi da mu damo potporu. Što to znači da on nije uzeo u ruke? Kada si bio dolje, što si organizirao tu obranu bez njega, tu operaciju?

BOBETKO: S njim zajedno je razrađen svaki detalj, ali on je, normalno, trebao pratiti tu operaciju, preuzeti zapovjedništvo, ne mogu ja umjesto njega zapovijedati, ali on to ne radi.

TUĐMAN: Što radi?

BOBETKO: To ja ne znam. Ja osobno sam, da jednom budemo na čistu, sam formirao grupu, odveo dolje, razradio zadatak ovdje, s njima dolje, tri dana potrošio dok smo utvrdili što imamo, koja nam je to lijeva kolona, kolika je i tu noć nije htjela ići.

TUĐMAN: I rezultat je to da smo doživjeli vojnički, a poslije toga politički… (…)

ŠUŠAK: Ima ovdje nekoliko problema, predsjedniče. Nekada napravimo stvari ne razmišljajući. Tolj je saborski zastupnik, mora ga imenovati dolje za nešto, a Viro je saborski zastupnik, kako će se odraziti na to, ali neka bude njihov…

TUĐMAN: Treba vidjeti tko je od tih ljudi; one koje imenuje dolje u stožer, te moramo ovdje razriješiti.

ŠUŠAK: Meni nije problem razriješiti u vojsci, Crnjca, Vrbanjca, Biškića, to nije problem, predsjedniče, nego što je sa statusom saborskog zastupnika, to prešutjeti, pa kako bude (...) I to ne treba jer političku mu djelatnost radi (Mati Bobanu, op. pr.) Viro, a ne Dodig, i Krpina je s Virom u kontaktu. Krpina je bio dolje isto.

TUĐMAN: Da se razumijemo, ministre - one koje imenuje dolje u stožer, znači ovdje ih treba razriješiti sa datumom, dati takav prijedlog, a, generale Bobetko, da stalno između tebe i Rose od početka postoji neki animozitet i nepovjerenje i čini mi se da to ni sada nije prevladano, nakon što je on otišao dolje.

BOBETKO: Ne može biti prevladano ako on kaže da ima 600 ljudi, a ja mu tamo utvrdim 90. Ja pripremam operaciju…

TUĐMAN: Idemo dalje. Ministre, utvrditi tko je pisao ovu naredbu jer ono što smo kazali, što je general rekao da su to dobrovoljci koji idu, a ne da mi biramo. Znači, to mi sliči gotovo na provokaciju; znači, utvrditi tko je potpisao i kome je otišlo i povući to (…) Drugo, vidi na koji način sa Rosom i sa - tu je Crnjac za glavnog, sa Rosom i sa nekim, ali isto tako ne smije se ispustiti, nismo mi mislili generala Petkovića i generala Matića, koji su dolje, tu ih nema, prema tome, odakle, što je to, i održati sastanak sa Rosom, ali to ti, jer očito tu nešto ne štima, tu puca. Prema tome, sa Rosom i sa njegovim užim stožerom, HVO-om, kakva je situacija i kakva im pomoć treba, otići dolje i da budu odgovorni za provedbu operacije, znači, da li se može dovršiti ta operacija. Znači, nije mi jasno, ako oni imaju snabdijevanje od Travnika prema dolje, znači zašto…

ŠUŠAK: Predsjedniče, oni idu na ovo presijecanje komunikacija, spajanje Kiseljaka i Busovače, i ta akcija ne ide tako brzo, ali ide, pomak je svaki dan, nekoliko kilometara i to je taj put.

TUĐMAN: Znači, dati jasnu zadaću ono što Muslimani imaju svoj cilj, osvajanje svega, Busovača, Kiseljak, do Prozora i produžetak ofenzive poslije južno od Mostara, znači, dovršiti tu operaciju oko Gornjeg Vakufa i spriječiti ovo. Da li su svjesni toga itd. (…)

- Razgovor nastavljen za kartom -

ŠUŠAK: Ovdje je granica, ovdje su unutra, u brdima, u klisuri, i oni idu na… da pređu s ove strane i onda je Jablanica odsječena i Drežnica, moraju se predati. Ali, oni se gore tuku, predsjedniče, gore prema Vakufu, a ovdje su Muslimani u brdima, ovdje i nema ih puno, ali je veliki teritorij, velike snage angažirane i Muslimani više nemaju dotoka prema Mostaru, cesta je odsječena i nema opasnosti… Za most nema problema.

TUĐMAN: I most i ovo sliči na provokaciju, na kompromitaciju Hrvatske. (…)

BOBETKO: Samo ako se ne pristupi odmah koordiniranju jačih snaga, za zaposjedanje prostora nema snaga jer nemate ljudi, snage, budite svjesni toga.

TUĐMAN: Što to govoriš, pa ti imaš zadaću da ih stvoriš. Ja sam rekao, sada da date dobrovoljce, a ako će trebati, da ćemo i sa redovnim vojnim snagama, ali sa redovnim onda (kada) naredim, a sada sa dobrovoljcima, a pripremiti i redovne.

registracija
1/1/70

, 24.04.11. 19:30

U Herceg-Bosni rješavamo granice hrvatske države
Sastanak između Franje Tuđmana, Janka Bobetka, Imre Agotića, Josipa Lucića i Gojka Šuška u Predsjedničkim dvorima 22. oktobra 1993.

TUĐMAN: Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja čuo, koliko smo mi pružali pomoć, ali ima i stanovitih pritužbi, sa tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoći s naše strane. Pa bih želio da čujem s vaše strane, šta je do sada učinjeno i da se dogovorimo dalje (...) Opća politička situacija je takva da danas i rijetko tko od međunarodnih čimbenika računa da će se ta Unija Bosne i Hercegovine održati. Još je drže kao rješenje, ali, manje-više, traži se rješenje u razlazu te unije. S druge strane, koliko god smo mi sa Muslimanima, sa Izetbegovićem sklopili sporazum, i javni i tajni - da treba ostvariti suradnju između Muslimana i Hrvata - toliko se te operacije s njihove strane još uvijek nastavljaju. A, mi zbog strateških razloga trebamo ići na taj sporazum s njima. Ali, isto tako i osigurati, znači, strateške interese Hrvatske, što se tiče teritorija. Mi smo sa Izetbegovićem, razumije se ovo što govorim, ne treba spominjati da je samo za vas (…) postigli sporazum da se između muslimanske i hrvatske republike stvara tamo takvo prijateljstvo, da bi te dvije republike onda ušle, zapravo, u konfederaciju sa Hrvatskom. A, imamo i sa Abdićem sporazum, da, ako dođe do razlaza, odnosno kada dođe do razlaza, da ta zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske (…) Ali, s druge strane imati u vidu i to da u muslimanskom vodstvu ima onih koji bi nastavili ofenzivne operacije protiv nas, u Herceg-Bosni, to treba osujetiti (…) S tim da kažem da je do mene dolazilo ponekad da nije bilo dovoljno razumijevanja s naše strane i u pogledu streljiva i u pogledu angažiranja helikoptera.

BOBETKO: Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati (...) Ja sam prekjučer razgovarao sa Toletom (Žarkom, op. pr.) u Dubrovniku i on je tražio da se sastane, rekao sam da ću biti tamo i da dođe, da je jedan presjek situacije koji počinje od toga da su snage zamorene, što je točno, i da za sada on smatra da oni nemaju, mislim Muslimani, nekih friških snaga za neke protuudare, što ne treba potcjenjivati, mora biti pripremljen. Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao (…) to je bilo neorganizirano (...) Međutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro učinila i radila (…)

TUĐMAN: Pod čijim zapovjedništvom je bila Peta brigada tamo?

BOBETKO: Bio je Kapular (…) Ima svojih prilika i neprilika, tako da mislite u smislu zapovijedanja jedan od dosta ozbiljnih problema (…) Što se tiče streljiva, to je toliko precizno organizirano da je glavni dotur municije išao iz Ploča, direktno prema Mostaru, iste noći kada je naručen. I general Marinović je od mene dobio ne samo zadatak nego i sva ovlaštenja, i neka postepeno popunjavamo taj front, jer je to najbliži, najkraći, nemam prevoza velikog, tako da je on sa svog fronta smo skinuli bateriju topova 122, minobacače, mine, municiju, dakle sva streljiva koja su tražena, dakle u najkraćem roku, to je funkcioniralo, može se reći, odlično (...) Dalje, za municiju težih kalibara, 130, u tri navrata su pošiljke i narudžbe koje su date odmah bile upućivane prioritetno i točno ka liniji fronta (…) To je i prekjučer jedan čitav teret otišao, ide odavde, težeg kalibra, 130, 105, 120, a sa onog fronta ide sva druga municija, tako da, jasno, troši se (…) Dakle, sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli Treću i Petu brigadu (…) sa ovim smo učinili jako puno u stabilizaciji fronta Vakuf i Mostar.

AGOTIĆ: Što se zrakoplovstva tiče i njegove uloge u ovim zadacima, ja vam samo mogu reći da smo mi, što se Bosne cijele tiče, u toku prošle godine, do momenta dok je zabranjeno letenje bilo za zapadnu Bosnu, izvršili 190 letova, sve noću, prevezli 450 osoba i 87 tona. Što se Herceg-Bosne tiče, u toku 1993, realizirano je 105 letova, prevezeno je 700 ranjenika, plus oko 1.300 drugih osoba i 50 tona tereta. To je išlo sve po zahtjevu HVO-a (…) Zrakoplovna podrška, u smislu upotrebe helikoptera, HRZ je potpuno neorganizirano, sa naše strane. Zbog toga što svi ti zahtjevi od njih dolaze nekakvim, ako se ja mogu usuditi reći, neredovnim putovima. Tu linija zapovijedanja Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i Hrvatskom vojskom uopće nije poštovana. Sve to ide, manje-više, preko ureda gospodina ministra ili direktno od Tole Žarka, ili od ljudi iz Glavnog stožera HVO-a, prema mješovitoj zrakoplovnoj eskadrili u Divuljama, koju su oni nekako smatrali i smatraju eskadrilom koja je zadužena za njih (…) Mislim da bi trebalo formirati jednu postrojbu iz redova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koja bi se sa helikopterima HVO-a ili našim helikopterima bazirala na prostoru Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (…) Vi znate da niste imali primjedbi na HRZ da je letjelo bez najave u Herceg-Bosnu (…) Izvrsno bi bilo da mi uputimo jednog časnika tamo ili da oni upute jednog časnika kod nas, na neko od mjesta, može i na istureno zapovjedno mjesto, recimo u Splitu, koji bi koordinirao upotrebu helikoptera. Dešava nam se situacija da mi uputimo helikopter u Kiseljak, Novu Bilu ili ovo sada kada je bilo izvlačenje ranjenika - imali smo situaciju da je izvršena promjena posade od naše strane, i kada su došli tamo, ovi su počeli ulaziti, ranjenici, u helikopter, i ovom članu posade, našem, svako daje po sto maraka. On se začudio, on je sada prvi puta došao i začudio se šta je to sada. Znači, ove prethodne posade koje su išle, oni su im naplaćivali, neki, te letove, što je, po mome shvaćanju, apsolutno nedozvoljeno.

LUCIĆ: Nakon što ste nam izdali zapovijed ovdje da poduzmemo sve što je moguće u vezi pripremanja dobrovoljaca, ja sam obavio razgovore na nivou zagrebačke operativne zone, na nivou osječkog zbornog područja, u prostoru Istre i u stožeru. Sve ljude koje sam poznavao, koji su imali neke dodirne veze sa Hercegovinom, porijeklom ili ostalo. Organizirane su dobrovoljačke formacije i pretežno zapovjednih struktura nižih, koje su otišle dolje. To je drugi ili treći put kako ja pripremam dobrovoljce po različitim osnovama za taj prostor, međutim, moram reći isto jednu stvar: mi nikada nemamo nikakvu pismenu uputu i veoma je teško tim ljudima poslije uzvratiti (…) Imam i pismenu izjavu jednoga, jer sam tražio da mi napiše pismenu izjavu, nisu prihvaćeni u onom smislu kako su očekivali, ne da ih se dobro dočeka, nego da ih se organizirano dočeka, da znaju gdje će biti upotrijebljeni, da znaju što će raditi. Nakon nekog vremena, u prosjeku nakon mjesec dana, ja mislim da se 50 posto ljudi vratilo. Jer, oni su rekli, pazite, to su ljudi koji su ratovali dugo, dvije godine. I ja moram istaći nekolicinu ljudi, recimo Andabak, Miličević, Kožul, ja mislim da je 90 pripadnika Prve brigade, šta ja znam, otišlo, i još uvijek borave dolje, već su mjesecima dolje (…) Moram reći da ćemo sve manje dobrovoljaca pronalaziti za taj prostor (…) Jedan od razloga je, reći ću vam - ja ću reći ono što ljudi govore - mislim da je i sada u jednoj analizi utvrđeno da u, od 100 dobrovoljaca, 22 su bili ljudi porijeklom iz Hercegovine. Po svim postrojbama Hrvatske vojske ima značajan broj ljudi koji su porijeklom ili su rođeni Hercegovci. Međutim, niti oni nisu zainteresirani da idu više dolje, nisu zainteresirani (…) Izgleda da su novcem razoreni međuljudski odnosi.

AGOTIĆ: Mi bi željeli zapovijed u tom smislu, kako i šta. Ja sam danas uputio, danas je moj načelnik stožera, brigadir Čuletić, u Glavnom stožeru kod gospodina Brune Stojića i zapovjednik, načelnik stožera zrakoplovne baze, da probamo s njima koordinirati, da vidimo, dogovorimo se u čemu su problemi u zrakoplovnom pogledu i što im možemo pružiti u tom pogledu. Mislim da će poslije toga po vašoj zapovijedi, izričito i za to, do sada smo svu pomoć nekako stidljivo pružali, sve smo to onako, znate, iskreno vam kažem, od mene Dunja zahtijeva da šaljem helikopter u Kiseljak, u Novu Bilu, a gospođica Dunja, recite mi, ne, ne, hitno, ranjeni su, a što da ja kažem, neću? Ja molim samo da ide sve linijom zapovijedanja, time ćemo efikasniji biti (…) Časnik sigurnosti HVO-a dolazi na aerodrom Divulje i traži ljude koji će letjeti za Herceg-Bosnu, ja ne znam točno kolike tarife, ali iz džepa vadi marke, plaća. To je jako pogubno po moral ljudi. On je pripadnik HVO-a.

ŠUŠAK: Vas moj šef kabineta zove, vi kažete da trebate od nekoga drugog zapovijedi. Ja sam razgovarao sa generalom, ja ne znam šta treba napraviti. Vi ste u Ministarstvu obrane, gospodine generale. Ali, vi to ne shvaćate, od kada vas ja poznam, i tu je bit problema. Gospodine generale, nikada Peta brigada nije bila sva u Hercegovini, nikada više od tisuću ljudi iz Pete brigade, vi govorite 2.500 ljudi; 2.500 broji brigada. Nikada nije bila angažirana, ona je bila pet mjeseci angažirana na Zemuniku dolje, i ona je prebačena u Hercegovinu, već umorni ljudi. Nikada više, sada ima oko 700, nikada više od tisuću ljudi nije bilo iz Pete brigade tamo, nije moguće bilo.

BOBETKO: Kompletna Peta brigada, ministre…

ŠUŠAK: Gospodine generale, dozvolite, ja vama nisam uskakao u riječ. Vi ste i jutros Kapulinu naredili da povuče brigadu.

BOBETKO: Nije točno, nije točno.

ŠUŠAK: Generale, ja bih volio da jedanput mi i zapovjednike brigada saslušamo, i njihovu verziju, jer on je kod mene zvao, pa je išao kod vas, nazad. Pa ste mu vi rekli da ćete vi to kod Predsjednika večeras riješiti.

BOBETKO: Ja bih molio, budući se sa mnom razgovara, ravnopravno i otvoreno, i da me se ne optužuje.

ŠUŠAK: Stalno me se optužuje (…) Nijedan tenk - 12 tenkova je gore upućeno, baterije topova, municija. Dakle, sve što ima brigada je prevučeno i to je spasilo situaciju dolje u dolini Neretve (...)

TUĐMAN: Čujem, bilo je po ministarstvu, po stožeru, pa do dolje, kaže daje se za Hercegovinu, od odgovornih ljudi, od generala pa do časnika tamo. Čim se tako pristupa, znači onda to nije u redu, onda je riječ o neshvaćanju da je to od strateške važnosti ne samo za sadašnjost nego i za budućnost hrvatske države (…) Bez obzira što smo bili u toj delikatnoj situaciji da se izravno ne angažiramo, ipak taj svijet zna da smo tamo prisutni, pa ne navaljuju drvljem i kamenjem na nas zbog toga koliko zbog onoga što se desilo u gospićkoj operaciji, u razaranju onih sela srpskih tamo (…) Opća situacija, opet - kao što znate, ovi Srbi u tim, od Knina do Baranje su međusobno u razračunavanju (…) ne mogu poduzeti nikakve veće ofenzivne operacije, ipak, bez odobrenja Beograda. A Beograd je, isto tako, u takvoj situaciji da bi želio zapravo primirje, i izlazak iz te teške situacije u kojoj se nalazi, ekonomskoj, i sankcijama i to. Abdić je bio sa Miloševićem i Karadžićem i oni su se složili da mu, da su oni za to da mu se odobre komunikacije prema Karlovcu i prema Turnju gore. Tako da to sve skupa govori (…) da se pametno angažiramo u BiH (…) I što ste, napalm-bombe, nekakve praskalice, da se tamo upotrijebi, s kojima ste bili zastrašili i još jugo-armiju i kasnije neke Muslimane. Nešto smislite, to bi nam bilo veoma važno. Među nama rečeno, slušajte, čak su i ovi evropski pregovarači očekivali da ćemo mi taj problem riješiti.
Uključiti i preseljenje pučanstva
Sastanak u vili "Dalmacija", sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem, održan 5. novembra 1993.

TUĐMAN: Ja sam dao inicijativu za ovaj sastanak zbog momentalne, rekao bih i kritične situacije, i u vas u Herceg-Bosni, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, i u svezi s tim zbog veoma negativnog utjecaja na Hrvatsku nakon događaja oko Stupnog Dola. Pored tih neposrednih pitanja, jasno, bitno je i pitanje strateških političkih interesa Hrvatske u svezi sa takvim držanjem Muslimana i događajima, kojima smo svjedoci sada (…) Vi znate, vjerojatno je i većina bila na sastancima kod mene u Zagrebu, kada sam ja preporučivao da idemo u Bosni i Hercegovini na referendum za samostalnost Bosne, upravo zbog cjeline interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. I zbog toga da to ne bi imalo negativne utjecaje, da li za podjelu, pa da onda to ima i negativnog utjecaja u tom smislu da i međunarodna zajednica prihvati, odnosno neki u međunarodnoj zajednici prihvate, onda ako smo za podjelu Bosne, da prihvati onda i zahtjeve Srba u Krajini, da se odvoje od Hrvatske (…) Da bismo zaštitili interese hrvatskog naroda, išli smo (…) na sporazum sa Muslimanima, da se muslimanska republika i hrvatska republika, u okviru unije, vežu što tješnje, da njihove konfederacije sa hrvatskom državom. I, budući da vjerojatno svi ne znate, pa ću vam onda pročitati sporazum koji smo u Beču, tajni sporazum koji nije objavljen (…), potpisali. "Predsjednik Hrvatske i predsjednik Predsjedništva Bosne suglasni su da se odnosi između bosansko-muslimanske republike i hrvatske republike, u okviru Unije Bosne i Hercegovine, razvijaju na svim područjima s ciljem stvaranja zajedničke države, koja će istodobno stupiti u konfederalni odnos sa Republikom Hrvatskom" (…) Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio Šarinić, Žužul, Biščević. Uz Aliju Izetbegovića, to je potpisao Haris Silajdžić i Komšić (…) Evo kakvo mi je pismo uputio nadbiskup vrhbosanski monsinjor Vinko Puljić 31. listopada: "Gospodine predsjedniče, osjećajući odgovornost pred Bogom i Katoličkom crkvom, želio bih vam uputiti nekoliko riječi kao najodgovornijem čovjeku među Hrvatima. Uz sve strahote koje smo mi Hrvati u Bosni i Hercegovini proživjeli i još uvijek proživljavamo, ne vidim kuda sve vode ovakva ratna zbivanja. Budući da se nalazim u nemogućnosti kretanja po svojoj nadbiskupiji, ipak nastojim pratiti što se događa na terenu moje (nadbiskupije, op. pr.). Dobivši neke informacije od izvora, kojima nemam razloga ne pokloniti svoje povjerenje, želim ih pred vas iznijeti očekujući mjerodavnu zaštitu našeg življa. Tu informaciju posebno želim iznijeti zato što je ona dospjela i u ruke nekim međunarodnim čimbenicima (...) Navodno je i jedan općinski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativši se s puta iz Gruda, izjavio: 'Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni će HVO-u pružiti pomoć očistiti krajeve koje kontroliramo te će nam Srbi omogućiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša, Viteza i Busovače, a mi ćemo te predjele predati četnicima. Naši i srpski šefovi su se dogovorili ove predjele tako riješiti'. Na upit zašto se žrtvuju toliki momci koji se bore, navodno je odgovorio: 'Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio.' (…) Ne bih ovim izjavama davao preveliku važnost da mi vjernici ne poručuju kako je u njih upao strah, ne samo od neprijateljskih snaga nego i od pojedinih siledžija HVO-a. Zbunjen sam ovim vijestima, pogotovo zato što mi živimo na takvim prostorima da iskihavamo mnoge čudne poteze HVO-a (…) Oni stalno tvrde kako im stižu takvi nalozi. Osjećamo se žrtvovanima i to osuđenima na smrt (…) Načelne izjave da će HVO zaštititi svakog Hrvata postaju već smiješne, ali su, nažalost, tragične. Molim vas da nam HVO dadne konkretne dokaze ili neka nam se kaže da ne mogu štititi nas ljude, pa ćemo makar znati na čemu smo. Puno je dokaza da se nas zaista želi istrijebiti iz ovih terena i Muslimanima se pruža prilika da to lako učine." (…) Dajmo danas razmotrimo političku i vojnu situaciju, sa zadaćom ovog sastanka da donesemo odluku da se netko zbog događaja na Stupnom Dolu ne samo smijeni sa dužnosti nego i stavi pred sud, da bismo s time mogli izaći pred međunarodnu javnost, jer, kao što vidite, Muslimani se igraju, oni smjenjuju svoje zapovjednike koji su krivi itd. (…) Mi se moramo organizirati tako da u najmanju ruku obranimo onu crtu koju smo kako-tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na međunarodnoj konferenciji, znali Novi Travnik, Vitez i Busovača. I isto tako smo rekli, trebali bismo ovladati, po mom mišljenju, iz strateških razloga čitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce, i ne dopustiti, znači, ofenzivne namjere Muslimana da prodru južno od Mostara.

BOBAN: (…) Ja sam ovih dana dobio, isto tako, informaciju, jednu, ponovno od biskupa Komarice, u kojoj upravo govori onako kao što ste vi kazali. A njegova čestitka za proglašenje Hrvatske Republike Herceg-Bosne je u biti jedna lijepa poema hrvatskoj borbi i slobodi hrvatskog naroda. Otprilike je kazao: "Ako ne mognemo drukčije, onda vaša zapovijed da ostanemo, ostat ćemo do zadnjeg. A vaša zapovijed da idemo, ići ćemo tamo gdje nam kažete da idemo" (…)

PRLIĆ: (…) Mislim da je ova čitava situacija i ovaj čitav rat pokazao da apsolutno nije sporna politička ideja s kojom je hrvatski narod ušao u obranu Bosne i Hercegovine, da su rijetki oni koji smatraju i misle drugačije. Ja samo smatram da je osnovni problem operacionalizacija te ideje, dakle, na koji način mi ideju operacionaliziramo u praksi i kroz zaštitu prostora i kroz uspostavu vlasti i kroz sve one bitne funkcije koje znače autohtonost i suverenost jednog naroda. (…) Mi rezultate imamo i ne treba se negativistički postaviti prema onome što je urađeno do sada kada je riječ o obrani i kada je riječ o vojnom ustroju (…) Dakle, u jednom otvorenom razgovoru mi moramo da vidimo, ja sam ekonomista i gledam da li smo mi rentabilna investicija Hrvatske, imajući u vidu sve što je uloženo kroz oružje i na ostale stvari, i mislim da u tom pogledu ćemo morati da predložimo varijante potpunijeg približavanja. One treba da dobiju politički svoj placet, naći ćemo tehničke varijante, jer mi imamo (…) uglavnom rashodnu stavku (…) Mislim da u ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati i situacija i raspoloženje, mislim da je to jasno i to ne treba uopće obrazlagati. Da li je to Mostar, da li je to Vakuf ili ova akcija koja se gore planira, spajanje Kiseljaka sa Busovačom. Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. Mi smo kao Vlada proljetos utvrđivali i prijedloge i zaključke, čak i o preseljenju određenih brigada sa nekih područja koje bi uključivalo i preseljenje pučanstva sa tih područja i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Dakle, željeli bismo to isključivo pragmatično gledano. Ja znam da jeste nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jeste. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga, postoji sve ostalo (…) Što se tiče odnosa sa ove druge dvije strane, ja sam sutra u Velikoj Kladuši, ako Bog da, na razgovorima sa ove dvije strane. Mi sa Srbima moramo igrati igru zbog ovih enklava, jer je to jedini način da ih uopće održimo u životu, i da im omogućimo i vojnu snagu kako bi se zaštitili od Muslimana (…) Bez lomljenja kičme Armije Bosne i Hercegovine na pravcu srednje Bosne, smatram da se teško može očekivati bilo kakvo posebno rješenje sa ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana, na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Toliko, predsjedniče.

PRALJAK: Misao Hrvatske zajednice Herceg-Bosne tražila je snažniju centralizaciju svih struktura civilne vlasti, koja nije napravljena. Sama ideja nije operacionalizirana, labavo je država ispuštena iz ruku. Ekipiranost je loša, gubitak sposobnih ljudi još gori (…) Vojna situacija danas jest, s jedne strane, pristojna, jer je slomljena muslimanska ofenziva koja je išla od Vakufa prema Mostaru, sa svim izjavama da će doći do Ploča, pa proširiti malo lijevo, malo desno. U Vakufu ta ofenziva je trajala dobrih mjesec dana jug Mostara, Vakuf, da odsijeku Prozor itd. Na tim prostorima ona je zaustavljena i slomljena, međutim, ostaje prostor ovih enklava koje smo ranije izgubili, a izgubili smo, predsjedniče, Fojnicu (…) Ista situacija dogodila se u Bugojnu (…), tako je ista situacija bila u Travniku, gdje su isto tako civilne strukture najčešće, jednostavno, kao i u Varešu, to je skupina lopova koja je trgovala, ona nije tražila svoje mjesto, nego je to trgovalo gore, preprodavalo, bogatilo se; Pečirović, koji je zatvoren, po mom dubokom uvjerenju, skupa sa cijelom ekipom, trebao je biti strijeljan (…) Mogućnosti su da se za sedam dana počne ofenziva na Vakuf sa relativno velikom izvjesnošću da se uspije. Isto tako, ofenziva prema jugu Mostara sa Blagajem, pa negdje prema Bugojnu do Granačice, da dalje, mislim da sa postojećim snagama (…) ne bi moglo ići (…) Problem enklava Kiseljak i Vareš sada je relativno pristojan, zbog toga što su gore jednostavno jedinice kvalitetne i dobre (…) Ostaje problem da cijelo snabdijevanje gore, cijelu logistiku, vršimo preko srpskih teritorija trgovinom nafte za oružje i zajedničkim planiranjem nekih akcija gdje Srbi, naravno, ne daju ljude (…) Vojna situacija u Žepču je dobra iz jednostavnog razloga što je ta brigada, kao i njeno političko vodstvo od početka imalo kristalno jasne stavove, tako se ponašalo i nanijelo je velike gubitke (…) Međutim, dolazi zima, teritorij je dosta velik, srpska vojska je sve slabija, tako da smo mi u nekoliko navrata, gore su ljudi morali vraćati teritorije koji su Srbi izgubili od Muslimana (…) Pomoć Hrvatske trebala bi, po mom dubokom uvjerenju, biti u brzom ubacivanju nekih jedinica za jednu akciju na sedam dana i poslije toga preko noći izvlačenje (…) Još samo jednu rečenicu da kažem. Gledajući Srbe, koje održava, između ostalog, scenografija, oni imaju tri svoje televizije, oni imaju svoje ministre inostranih poslova, oni imaju svoje skupštine, oni jednostavno izgledaju na nešto, bez obzira koliko je tu unutra šuplje. Isto tako se događa i sa Muslimanima. Treba vidjeti kako oni tamo onu vladu postroje, kakvi su to smokinzi, kravate itd. Mi smo u tom pogledu, gospodine predsjedniče, sve više počeli ličiti, ukupno, zajedno, svi skupa, na zemljoradničku zadrugu. To nije dopustivo, i u tom pogledu treba promijeniti cjelokupnu scenografiju ove države koja se zove Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

PETKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, ja sam imao tu sreću, ili, da kažem sada, nesreću, da sam u vrijeme događanja u Stupnom Dolu bio u Kiseljaku. Znači, na osnovu naših planova i dogovora, ja sam pripremao postrojbe u Kiseljaku za ofenzivna djelovanja Kiseljaka prema Busovači. Nije točno da su borbe počele 23., napadom HVO-a, na Stupni Do. Devetnaestog su već počele borbe u selu Kopjari, i pad sela Kopjari, pad objekta Lješnica i dolazak muslimanskih snaga, odnosno povezivanje sa snagama u Stupnom Dolu. Zbog takve situacije, i paničnog zahtjeva zapovjednika brigade Bobovac, 21. navečer, oko 23:00 sata, gospodin Ivica Rajić, koji je zapovjednik Operativne grupe dva, pod koju potpada i Vareš, i ja, donijeli smo odluku da se intervenira snagama iz Kiseljaka. Upućeno je 210 vojnika na čelu sa zapovjednikom operativne grupe Ivicom Rajićem i sa još šest do sedam časnika iz brigade "Ban Josip Jelačić", Kiseljak. Nakon jedan dan pripreme, 23. je otpočela akcija snaga Hrvatskog vijeća obrane, i izvješće, koje sam ja dobio navečer, glasilo je: "Ovladali smo Stupnim Dolom, vršimo pripreme i sređujemo crte obrane oko Vareša."

TUĐMAN: A tko je zapovijedao akcijom za Stupni Do?

PETKOVIĆ: Akcijama, Ivica Rajić je odveo vojsku u Vareš, a zapovijedali su zapovjednici, to su jedinice posebne namjene iz Kiseljaka, sto ljudi iz Kaknja koji su bili u Kiseljaku, koji su se uputili. Zna se svako ime i prezime, tko je išao i tko je zapovijedao, ljudi su povedeni gore (…) Gospodin Špiro, to je jedan Travničanin (…), mi je kazao da je akcija trajala otprilike četiri sata, da su ih tražili na predaju, ali da se nisu htjeli predati. U tom trenutku ginu dvojica ljudi, 11 je ranjeno. To se sve dešava u pola sata, po njegovom iskazu, i tada je krenula akcija i, praktično, spaljeno je sve pred sobom. Broj stradalih ni do danas se ne zna. Tvrdio je da je to 47 ljudi. Kasnije se taj broj kretao oko 80, a tih 47 su bili uniformirani ljudi, znači pripadnici Armije Bosne i Hercegovine. Dvadeset i šestog sam napisao zapovijed da se vrši istražni postupak zbog situacije koja je nastala u Stupnom Dolu. Dao sam rok do 15. 11. da mi se dostavi kompletan materijal. Ja sam napustio Kiseljak. Ivica Rajić još u to vrijeme nije se vratio iz Vareša, tako da informaciju od njega nemam, pravu.

TUĐMAN: Vjerojatno u ovoj situaciji, kada su Muslimani učinili to da istjeraju pučanstvo iz Kaknja, iz Vareša, vjerojatno bismo praktički mogli (…) ići na povezivanje Kiseljaka sa Busovačom, a onda da vidimo da li možemo, znači, održati i tu liniju (…) Treba se orijentirati na to, kao i na zauzimanje Uskoplja, jer i zbog povezanosti sa Novim Travnikom i Vitezom, i povezano, znači, sa Bugojnom, treba pod svaku cijenu (…) Ne treba ići na, sada momentalno, iz političkih i vojnih razloga, na operaciju kod Mostara (…) Meni su neki prijatelji izvana kazali, bilo bi u interesu hrvatske države i Zapada, itd. da se Srbima dopusti, ali da hrvatska republika ostane sa muslimanskom unijom (…) Ja sam rekao da to nije prihvatljivo (…), ali sam rekao, ali jesmo za, znači, kada se dopušta, osim toga, to je Alija Izetbegović potpisao sa Srbima da se Republika Srpska pripoji Srbiji, onda će se hrvatska republika normalno priključiti Hrvatskoj, ali smo za to, u svakom slučaju, da ta samostalna muslimanska, bosanska republika, jer se Izetbegović već sporazumio da se na nju prenesu prava u Ujedinjenim narodima, da sa tom i takvom muslimanskom republikom mi sklopimo savez prijateljstva, pa čak i zajedničke obrane, zbog toga da je ne bismo prepustili srpskoj strani, razumijete?

registracija
21/2/11

skyway, 25.04.11. 23:10

Ako je suditi po ovim transkriptima, bogami ce biti tijesni haski kazamati.

registracija
15/3/11

oštar, 26.04.11. 12:03

Nacional je jugoslavenski četnički tjednik u hrvatskoj, i to uopče ne skrivaju.

registracija
8/7/10

Maroje, 26.04.11. 14:41

Nacionalu proričem sudbinu FERALA i RADIO 101

registracija
25/12/09

dragan73, 27.04.11. 12:24

...porodica Zec,oni jadnici u Dvoru,starci koje ste pobili i 300000 Srba koje ste protjerali koji su vjekovima zivjeli tu....sve su to agresori....zna svijet kakvi ste i na cijoj ste strani bili 41g......pocelo je....boli i bolece....

registracija
25/12/09

dragan73, 27.04.11. 12:25

...istina je spora ali uvek izadje na videlo....

registracija
30/12/08

csiki, 27.04.11. 17:46

Bog ce presuditi a vec neki se boji od toga a neki su vec otisli

registracija
8/7/10

Maroje, 28.04.11. 10:48

Nizozemska i Haški sud su moralno smeće. Tamo u njihovim "crkvama" vjenčavaju pse . Zar njihove presude treba smatrati normalnima ? Gade mi se. Takovi bolje da su protiv nas nego za nas. Budimo ponosni zbog toga.

registracija
28/4/10

Zvonko, 29.04.11. 15:12

Drago, Dragane! Mi moramo još 100 godina izvoditi Oluju da stignemo vaše brojke samo u Srebrenici i Vukovaru!

Čast poštenim Srbima, koje utjelovljuje jedna Olga Carević, ali vam povijest nije naklonjena! Zločinci ste u političkom programu i praksi!

registracija
25/12/09

dragan73, 29.04.11. 16:34

....Zvonko.....sta mislis o politickom program i praksi NDH i koliko godina je trebalo za JASENOVAC.....sto se tice istorije u pravu si branili smo vas i zapad od turaka 400 godina,pa smo ona vas oslobodili od Ausrougarske da nebudete konjusari i kurve njihove i to nam je HVALA.....pogledaj malo komentare u vecernjem i jutarnjem da se covek najezi sta pisu tvoji sunarodnjaci,strasno i jadno....a saznace se istina i o Srebrenici i Vukovaru,polako.....i nije istina rezervisana samo za vas Hrvate....znam i ja da ima postenih Hrvata i hvala Bogu na tome....

registracija
12/12/10

Klarens, 30.04.11. 01:49

dragan73... kolko vidim CCCC muhe govnare se sad vode pod rednim brojem ...mora da je zatoplilo !
Brojke ne lazhu...samo je sve '' frizirano'' po nalogu pobjednika....a gdje su " nestale " STOTINE TISUCHA
izbjeglica iz NDH ????????????
Pojela maca ????
A opet ste ih debelo naplatili Nijemcima
Kao zhrtve rata !!!!!

registracija
12/12/10

Klarens, 30.04.11. 02:00

Povijesno gledano CCCC pleme je izgleda u
nekom svom ego tripu
Na Kosovu CCCC ekipa je bila na TURSKOJ strani
Albanci , Bosanci ,Templari i 1500 mojih na drugoj !!!
EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEEEEEEE
EEEEEE
EEE
AHA ,AHA , AHA !!!
I mi smo pobijedili !!!!!!!!!!
Papa nas je ignorirao radi Templara
To naravno nema u istoriji
Vuk Brankovich se tek spominje
A GDJE SU OSTALI IZDAJICE KRSHCHANSVA ???
I niste vi CCC muhe govnare nas " oslobodili " od
KUK......mi smo 28 listopada 1918
Proglasili NEZAVISNU DRZHAVU HRVATSKU
EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEEE
A vech 29 listopada ushuljali ste se u Zagreb
POKRALI sve papire i UNISHTILI dokumente
Muchili ste nas i pljachkali do 1941
A onda kad je puhnuo vjetar
Odoste i vi !!!!
Samo ,ljigavci kakvi jeste
KAMELEONI
Eto vas besramno nazad u novom pakovanju
Isti kakvi jeste...samo sad kao RUMENI !!!