IlustracijaJučer (10.6.) je bio povijesni dan za Hrvatsku. Ulazak u Europsku uniju, koji je sada nadomak ruke, znači ostvarenje najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja od proglašenja neovisnosti prije 20 godina. Ekonomski i politički reformski napori s pravom su nagrađeni najavom da će Hrvatska 1. srpnja 2013. biti primljena u članstvo. Znači li to da će ubrzo uslijediti i primanje drugih država regije u Europsku uniju? Ne. Na žalost, puno toga ukazuje na to da će vrijeme čekanja za kandidate sa jugoistoka Europe biti produženo na neodređeno vrijeme.

Razlog tome su, prije svega, postojeći deficiti tih zemalja u transformaciji. U izvještajima o napretku Europska unija kod svih kandidata upućuje na to da pravosuđe nije u dovoljnoj mjeri neovisno od politike, da je korupcija i dalje veliki problem... Političke elite često blokiraju napredak jer se, kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, daje prednost interesima nacionalne skupine. U Albaniji, pak, napredak u smjeru Evropske unije sprječava duboko rivalstvo između vlade i opozicije. Europske perspektive Kosova otežane su zbog spora sa Srbijom oko priznanja. Makedonsko približavanje blokira svađa sa Grčkom oko imena te države.

Hrvatska bi trebala pomoći susjedima

No, istovremeno se ne smije zaboraviti da su postignuti i mnogi napreci. Najnoviji primjer je Srbija, koja je izručenjem Ratka Mladića napravila važan korak naprijed. Šanse za početak pristupnih pregovora s Beogradom su veće nego ikad ranije. Crna Gora se može pohvaliti uglavnom skladnim suživotom nacionalnih skupina. Sve države su postigle napredak na području ekonomije i politike. No, teško da će članice Europske unije u dovoljnoj mjeri nagraditi ta dostignuća. Jer, prevelik je njihov strah da bi zemlje zapadnog Balkana Europskoj uniji mogle donijeti još više problema. Pored toga, postavlja se i pitanje da li bi Ratko Mladić danas bio u Den Haagu, da Srbija ne želi u Europsku uniju?

Ne smije se zaboraviti ni to da je zapadni Balkan zanimljiv za Europsku uniju zbog svog privrednog rasta, a prije svega ni činjenicu da je Europska unija jedan mirovni projekt. Ona sada na zapadnom Balkanu mora odigrati upravo onu ulogu koju je preuzela nakon Drugog svjetskog rata na zapadu Europe i na taj način pomogla stvaranju stabilnosti i napretka na kontinentu. No, to bi moglo potrajati duže, nego što stanovnici jugoistočne Europe misle. Tu gorku istinu političke elite moraju reći svojim biračima. Oni im moraju objasniti da europska integracija nije nadopuna za privredne reforme, koje sami moraju provesti. I to upravo zbog toga što će čekanje potrajati duže, nego što bi njihovim biračima bilo drago. Buduća članica Europske unije, Hrvatska, trebala bi pomoći svojim susjedima na tom teškom putu.

Autori: Verica Spasovska / Andrea Jung-Grimm