23.06.2011. / 20:06

Autor: Hina , Nacional.hr

Ante Gotovina će se braniti Miloševićevim riječima

Obrana Gotovine smatra da Miloševićeve riječi, kako su prenjete u tekstu agencije Sense, bacaju "novo svjetlo na to što je, po zaključku srpskog rukovodstva, bio uzrok egzodusa srpskih civila''

Obrana hrvatskog generala Ante Gotovine najavila je da će kao dokaz u njegovu korist u žalbenom postupku pred Haškim sudom koristiti riječi bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da je vodstvo Srba s okupiranih područja Hrvatske tzv. RSK 1995. samo odlučilo napustiti to područje, prenose u četvrtak beogradski mediji.

Pozivajući se na agenciju Beta, mediji su prenijeli kako su branitelji Gotovine istodobno zatražila da Haški sud obaveže vlasti Srbije da joj dostavi izvještaje o operaciji ''Oluja'', koje su poslije te operacije 1995., prema zapisnicima sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane (VSO) SR Jugoslavije, morali napisati oficiri Vojske Jugoslavije koji su bili na službi u vojsci tzv. RSK.

Gotovinini branitelji su, kako se ističe, u svom podnesku citirali tekst agencije Sense o zapisnicima sa sjednica VSO, po kojem je Milošević na zasjedanju održanom 14. kolovoza 1995., deset dana poslije ''Oluje'', rekao da je vodstvo tzv. RSK odlučilo da se krajina napusti i izazvalo egzodus naroda.

Obrana Gotovine smatra da Miloševićeve riječi, kako su prenjete u tekstu agencije Sense, bacaju "novo svjetlo na to što je, po zaključku srpskog rukovodstva, bio uzrok egzodusa srpskih civila'', dok zahtjev da Haški sud obaveže Srbiju da joj dostavi dokumente o ''Oluji'' temelji, takođe, na zapisnicima sa sjednica VSO-a, navodi se.

Dodaje se kako odvjetnici u zahtjevu citiraju zaključak sa sjednice VSO održane 29. kolovoza 1995. prema kojem svi oficiri "40. kadrovskog centra" Glavnog stožera Vojske Jugoslavije (VJ) moraju napisati izvještaje o događajima u njihovoj zoni odgovornosti za vrijeme, kako to naziva VSO, "hrvatske agresije" na tzv. RSK.

Kadrovski centri GŠ VJ, 40. i 30. - služili su za upućivanje oficira VJ na službu u vojske tzv. RSK i Republike Srpske, a zaključkom VSO ti oficiri bili su obavezani izvještaje dostaviti tadašnjem načelniku GŠ VJ Momčilu Perišiću do 15. rujna 1995.

Komandanta 40. kadrovskog centra, odnosno tadašnjeg zapovednika vojske RSK Milu Mrkšića, VSO je, takođe, obavezao da Perišiću podnese izvještaj o uzrocima pada zapadnih dijelova tzv. RSK, prenose mediji, navodeći kako te dokumente, pomenute u zaključcima sa sjednice VSO-a, obrana generala Gotovine sada traži od Srbije.

Kako se navodi, u podnesku piše da je obrana dva puta, u svibnju i lipnju, od srbijanskih vlasti tražila da joj dostave pomenute izvještaje o ''Oluji'', ali da iz Beograda nije bilo nikakvog odgovora, zbog čega branitelji Gotovine zahtijevaju da prizivno vijeće Haškog suda obaveže vlasti u Beogradu da dostavi traženu dokumentaciju.

Haški sud je 15. travnja dvojicu hrvatskih generala Antu Gotovinu i Mladena Markača nepravomoćnom odlukom proglasio krivim i osudio na kazne zatvora od 24 i 18 godina zatvora za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj. Generala Ivana Čermaka oslobodio je odgovornosti i naložio njegovo trenutačno puštanje na slobodu.

Vezane vijesti

Kosovo: U sukobu na prijelazu Merdare više od 40 ozlijeđenih

Kosovo: U sukobu na prijelazu Merdare više od 40 ozlijeđenih

Više od 40 ljudi, među kojima više od 20 pripadnika kosovske policije, ozlijeđeno je u četvrtak ujutru u sukobu skupine srbijanskih građana i… Više

Komentari

registracija
28/4/10

Zvonko, 23.06.11. 20:19

Pravo mora imati svoj slijed. Ipak, ako postoji dojam kako je također važno da sve strane umiješane u rat u bivšoj Jugoslaviji „moraju biti na isti način tretirane", neki se osjećaju iznevjerenima. To u svakom slučaju vrijedi za Hrvate koji su mišljenja da su nepravedno tretirani kao žrtveni janjci.

Hrvatska se okrenula naglavačke kada je Tribunal za bivšu Jugoslaviju u Haagu osudio generale Antu Gotovinu i Mladena Markača na visoke zatvorske kazne od 24, odnosno 18 godina. Tribunal obojicu generala drži odgovornima za zločine protiv čovječnosti, koji su počinjeni tijekom Operacije Oluja u Hrvatskoj u kolovozu 1995. Najvažnija točka optužnice protiv dvojice generala jest da su planirali „etničko čišćenje" srpske manjine koja je živjela u hrvatskoj Krajini, graničnom području između Hrvatske i Bosne.

Tijekom vikenda nakon presude u travnju ove godine u brojnim su hrvatskim gradovima organizirani masovni prosvjedi. Presuda je, pored toga, rezultirala i pojavom anti-europskog osjećaja u Hrvatskoj. Taj osjećaj jako otežava završetak pregovora između Hrvatske i Europske unije o pristupanju.

Hrvatski prosvjednici, koji podršku dobivaju uglavnom iz redova veterana, bili su bijesni zbog visokih kazni, kao i zbog činjenice da Hrvati zbog ove presude sada stoje zabilježeni kao „agresori" tijekom jugoslavenskog rata 90-tih godina prošlog stoljeća. Hrvati tvrde da je cilj Operacije Oluja bilo ponovno uspostavljanje hrvatskog suvereniteta nad hrvatskim područjem, koje su Srbi nepravedno okupirali. Tijekom ove vojne akcije, koja je trajala od 4.do 7. kolovoza 1995., redovna je hrvatska vojska osvojila područje Krajine, koje su od raspada Jugoslavije kontrolirali Srbi.

Srpska prisutnost u graničnom području između Hrvatske i Bosne datira još iz 16. stoljeća. Etnički su se Srbi tamo naselili dok su bježali pred otomanskom vojskom, te su u Hrvatskoj dobili azil. Sve do protjerivanja Turaka s Balkana krajem Prvog svjetskog rata, ovi su Srbi kao granični vojnici čuvali granicu Hrvatske, koja je činila dio habsburške dvojne monarhije.

Godine 1991., na početku jugoslavenske krize, krajinska srpska manjina od 40.000 stanovnika zahtijevala je teritorijalnu autonomiju unutar jako oslabljene Hrvatske. Ubrzo je postalo jasno da su njihove aspiracije veće, te su oni proglasili vlastitu Republiku Srpsku Krajinu. Ova je republika činila oko trećine hrvatskog državnog područja. Krajiški Srbi su se naoružali, dobili podršku iz Srbije, od Arkanovih tigrova i ostalih ekstremističkih grupa. Oni su Krajinu očistili od etničkih Hrvata, što je mnoge hrvatske građane koštalo života. Neovisnoj je Hrvatskoj trebalo tri godine da oformi Hrvatsku vojsku. I tada je 1995., pod vodstvom generala Gotovine provedena Operacija Oluja. Srpske borbene postrojbe nisu se mogle mjeriti s discipliniranom hrvatskom vojskom, koju su trenirali američki instruktori. Tijekom operacije gotovo je polovica krajiških Srba, njih oko 200.000 pobjegla u Srbiju. Te Srbe, koji su bježali, hrvatska vojska nije dirala. Među naoružanim srpskim pobunjenicima pao je vrlo maleni broj žrtava.

Neosporno je da ratni zločinci iz bivše Jugoslavije moraju iza rešetaka. Ipak, pitanje je da li baš ovi generali mogu dobiti predikat „ratni zločinac". Oni, u svakom slučaju, na svojoj savjesti nemaju zločina. Ono što se Gotovini i njegov ljudima uzima za zlo je činjenica da su svjesno Krajinu „etnički očistili" od Srba, iako Sud priznaje da je Hrvatska vojska imala pravo naoružati se i braniti vlastiti suverenitet. Pažljivije promatrajući primjećuje se da je presuda prilično dubiozna. Operacija Oluja je trajala prekratko, a da bi se Krajina potpuno mogla etnički očistiti, i to u smislu masovnog ubojstva srpskih građana. A to se niti nije dogodilo. To što su mnogi Srbi krenuli u bijeg pred nadolazećom hrvatskom vojskom je razumljivo. Srpske su borbene grupe u periodu između 1991. i 1995. bile vrlo nasilne prema lokalnim Hrvatima, zbog čega su etnički Srbi očekivali da će, dolaskom hrvatske vojske, biti tretirani na isti način.

To se, međutim, nije dogodilo.

Sud polazi od toga da je masovni bijeg srpskih građana iz Krajine, „etničko čišćenje", svjesno planirano od strane hrvatske vojske. Dokazni materijal za to je prilično mršav. Sud sve do sada nije došao u posjed optužujućih dokumenata, ili pokazao audio ili video snimke koji bi to neosporno dokazivali. Povrh toga, vojni su stručnjaci izjavili da je tijekom Operacije Oluja pala samo jedna civilna žrtva kao „colateral damage". Zbog toga bi zaključak prije trebao biti da je upravo zbog discipliniranog djelovanja hrvatske vojske bilo relativno malo civilnih žrtava tijekom ove ružne epizode jugoslavenskog konflikta.

Presuda hrvatskim generalima slučajno se poklapa sa završnom fazom pregovora između Hrvatske i Europske unije o pristupanju. Upravo je u tom kontekstu u Hrvatskoj došlo do uzavrelih strasti. Tijekom prosvjeda ton su određivali anti – europski osjećaji. Tako su tijekom nekih prosvjeda zapaljene europske zastave; godina 2011.; jedan strašan vikend kao nevjerojatna činjenica.

Europska je unija prilikom davanja statusa države-kandidata zemljama bivše Jugoslavije kao jasan uvjet za pristupanje postavila suradnju tih država s Tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. EU je Tribunalu pružila potpunu podršku u njegovoj politici da su sve strane umiješane u događaje u bivšoj Jugoslaviji jednako krive. Čini se da takva politika, takvo umjetno neutralno stajalište, djeluje suprotno od očekivanog, sada kada Hrvatska ima još vrlo malo povjerenja u Europsku uniju.

Laszló Marácz


registracija
21/2/11

skyway, 24.06.11. 03:16

Dobro, ja razumijem da je Gotovina bio je prijatelj s Milosevicem i da je ne bez razloga skon prihvatiti njegov nacin obrane. Osobno, mislim da grijesi jer je Franjin Slobo izvozao glupogTudjmana k'o Bugarin tuku, gdje je htio i kako je hti. Zato, bolje mu je neka se uhvati pouzdanijih cinjenica...

P.S.
Zvonko, skrati barem 95 posto, jer ove litanije ne vjerujem da ti itko cita...
Sto nam to sad podmeces muda pod bubrege s ovim nekakvim imenima, e da bi sakrio trag da si Nino Rapsudic. Toliki si nedavno ispao kreten, (a htio biti uceni papkolog), pa ti lijepo savjetujem da se ostavis ovog foruma. U ime nekakvog dostojanstva, ako ti to pak nesto znaci....


registracija
7/1/11

djani, 24.06.11. 07:03

kAKO BILO DA BILO,SRBADIJA JE U OVOM TISUĆLJEĆU SHEBANA i nema više jna ,gotova im je,na NDH je slomila zube hahaaaaaa


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika