AntiphonusTreći koncert ovogodišnjeg rovinjskog festivala barokne glazbe BaRoMus 2011 sinoć je izveo domaći ansambl Antiphonus. Najkompetentniji komorni sastav takve vrste u Hrvatskoj probranoj je publici u franjevačkoj crkvi priredio izbor zanimljivih a cappella kompozicija ¨InCanto¨ koji je ostvaren zahvaljujući podršci Ministrastva kulture Republike Hrvatske.

Šest mladih dama i pet mušketira u sastavu: Marta Lončar, Ana Ticl (soprani), Bosiljka Pavlović, Martina Matić, Ivana Srbljan, Vesna Batistić (altovi), Hrvoj Ivkošić, Ivan Bingula (tenori), Matija Meić, Adam Vidović i Tomislav Fačini (basovi), sve odreda akademski glazbenici, otvorili su sinoćnji koncert šarmantnom frottolom ¨Tutto el Mondo¨ Fillipa de Lurana (1475-1520) nakon koje je uslijedilo ugodno iznenađenje; članovi ansambla povukli su se u sakristiju, ostavili publiku u isčekivanju bez riječi i daha, a nastalu je tišinu prekinuo Pavao Mašić zvukom orgulja u prvim taktovima ¨Messae della Madonna¨ Girolama Frescobaldija (1583-1643). Bez prilike da promatra aktere na sceni, publika je uživala u anđeoskim zvucima ranobarokne mise u kojoj su se na virtuozan način ispreplitale orguljske linije s onima unutar zbora pod umjetničkim vodstvom Tomislava Fačinija.

Vrativši se na scenu, ansambl je nastavio zahtjevnom Pulitijevom skladbom "Canta bell' alba". Talijanski skladatelj koji se vrlo rano doselio na istarski poluotok, gdje je uzgred rečeno proveo ostatak života, bio je najvažnija osoba u glazbenom životu Istre u prvoj polovici 17-og stoljeća. Zanimljiv je podatak da se Gabriello Puliti (1575 ?-1642/43) dolaskom u Istru susreo sa skromnim glazbenoizvedbenim mogućnostima lokalnog stanovništva, te je bio ponukan pisati manje zahtjevne skladbe. Probleme s izvođačima naznačio je brojnim opaskama, primjerice onom iz zbirke Sacri accenti - budući da su mi neki rekli da su ovi moji moteti ponešto teški, odgovaram im da sam ih skladao samo za virtuoze koji znaju lijepo pjevati, a ne za one koji petljaju u svome zanatu. Ostajte zdravo!

Virtuozi Antiphonusa pokazali su da znaju lijepo pjevati (i) u skladbi ¨Haet Dies¨ Francesca Uspera (1561-1641) uz pratnju orgulja. Za razliku od Pulitija, Porečanin Francesco Sponga Usper radni je vijek proveo u više venecijanskih crkava kao orguljaš, a dvije je godine obnašao dužnost prvog orguljaša crkve sv. Marka što je u to vrijeme bio jedan od najviših položaja za vrsne europske glazbenike. U madrigalima ¨Ecco mormorar l' onde¨ i ¨Zefiro torna¨ Claudija Monteverdija (1567-1643), te avangardnom ¨Moro, lasso¨ Carla Gesualda da Venose (1566-1613) ansambl je pokazao razvidno tehničko umijeće i vrsnu interpretaciju složenog glazbenog materijala. Intonativno zahtjevan Magnificat estonskog skladatelja Arvo Pärta (r. 1935) bio je izveden bez greške, tehnički precizno i ujednačeno, jednako kao i inovativna i gotovo zabavna ¨Bogorodice djevo¨. U funkciji instrumentalnih intermezza, Pavao Mašić je odsvirao razigrani Rondo con imitazione dei campanelli Giovannija Morandija (1777-1856) i Canzonu, BWV 588, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), a koncert je završio renesansnom skladbom ¨Ne le tue braze¨ Filippo de Lurana (1475-1520) i modernom bitinadom ¨El Gianeico¨ prominentnog rovinjskog skladatelja i pedagoga Massima Brajkovića (r. 1955).