"Atlantska plovidba" je, čini se, morala dobiti hotel "Lapad". Unatoč činjenici da hotel "Imperijal", koji je u njezinom vlasništvu već osam godina, na svečano otvaranje čeka čak četiri godine, kako bi ušao u lanac "Hiltonovih" hotela.Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju na čelu sa dr. Andrijom Hebrangom, ne poštiva nikakve kriterije uspostavljene raspisanim međunarodnim natječajima za prodaju jadranskih hotela. HFP rasprodaje hotele u skladu s političkom voljom, tajnim pogodbama pojedinih ministara i obećanjima dužnosnika fonda Damira Ostovića i Ivana Gotovca datim odabranim kupcima. Prvi veliki skandal je prodaja “Hotela Srebrno” Anđelku Leki i HUP Zagreb, a ne boljim ponuđačima britanskoj tvrtki “Lewis Trust Group” ili slovenskom “Geobosu”. Potom je dubrovački “Grand Hotel Park” umjesto zagrebačkoj tvrtki “Magnus” ili čileanskoj tvrtki “Andsberg Inversiones Limitada” Andronika Lukšića, prodan anonimnoj tvrtki “Ubertas” iz Podgore, vlasništvo Antonija Miletića, koja se uopće ne bavi hotelijerstvom, ima zanemariv temeljni kapital, ali iza koje stoji talijanski investitor nepoznata porijekla. Naposljetku, prošlog je tjedna suprotno svim očekivanjima, hotel “Lapad” u Gružu, umjesto najboljem ponuđaču “Hornington Rengel Industries” iz Hong Konga, prodan “Atlantskoj plovidbi” iz Dubrovnika. Odluci Upravnog odbora HFP prethodila je akcija nepoznatih počinitelja koji su, suprotno tradiciji, kulturi i menatalitetu Dubrovnika, gradom dijelili rasističke letke o “žutoj kugi” i “bolesti koja se širi Grad”, s jasnom porukom da Kinezi moraju van!

GAZDARICA Pave Župan Rusković podržala je u utrci za Grand Hotel Park mizernu tvrtku Ubertas iz Podgore, koja je pobijedila na natječajuPonuda “Atlantske plovidbe”, zajedno sa “Ingrom”, od 23 milijuna kuna za dionice hotela i 20 milijuna kuna za daljnja ulaganja, nije bila najbolja, ni po ponuđenoj cijeni, ni po ulaganjima, što je HFP promovirao kao temeljni kriterij. Što više, potpredsjednik HFP i šef Sektora prodaje Ivan Gotovac je 12. listopada 2004. godine izvjestio “H. Rangel Industries”, zastupan po “Hypo Alpe-Adria Bank”, da je Upravni odbor HFP izabrao tvrtku iz Hong Konga “kao najpovoljnijeg ponuditelja u postupku kupnje dionica hotela “Lapad”, uz uvjet da nam dostavite podatke o svojem bonitetu (revidirana godišnja izvješća ili godišnja financijska izvješća”, kako bi se utvrdio bonitet i identitet “H. Rangel Industries”. Tvrtka iz Hong Konga je za dionice “Lapada” ponudila državi 25 milijuna kuna i još 24 milijuna kuna investicija kroz naredne tri godine. Prošlog je petka na Upravnom odboru potpredsjednik Vlade Hebrang ustvrdio da “H. Rangel Industries” nije bio u mogućnosti dokazati svoj bonitet, kojeg je teško ispitati, a ministar turizma Kalmeta je izjavio kako ponuđač iz Hong Konga nema iza sebe rezultata u turizmu, pa se stoga za kupovinu hotela “Lapad” prihvatila ponuda “Atlantske plovidbe”. Nijedna od tih konstatacija nije točna, pa je “H. Rangel Industries” izravno oštećen ovakvom pristranom odlukom. Tu završava farsa koja je za “H. Rengel Industries”, “Victoria Group”, zaposlenike hotela “Lapad”, Stjepana Fiolića, koji su se također natjecali, trajala puna četiri mjeseca. Upravnom odboru HFP bio je sumnjiv identitet i bonitet ulagača iz Hong Konga, koji je cjelokupnu financijsku dokumentaciju, posebno detaljno financijsko izvješće dostavio već u prilogu svojoj ponudi na raspisani natječaj. Svi dokumenti koji govore o financijskom poslovanju i bonitetu “H. Rangel Induistries” bili su dostupni Sektoru prodaje i potpredsjedniku HFP Ivanu Gotovcu. Iz tih je dokumenata bilo vidljivo da je promet ove tvrtke u 2003. godini bio 68 milijuna američkih dolara, ukupna dobit 5,6 milijuna dolara , od čega dobit 1,95 milijuna dolara, a zadržana dobit čak 3,7 milijuna dolara, cash na računu 3 milijuna dolara. Da kojim slučajem godišnja financijska izvješća nisu dostavljena odmah uz prijavu za natječaj, ponuda “H. Rangel Industries” ili bilo čija druga bila bi odbijena. No, i pored toga, tvrtka iz Hong Konga je, na temelju upute iz pisma Ivana Gotovca, organizirala dodatnu prezentaciju u HFP, na kojoj je osim financijskih izvještaja posebno izdvojila pismo preporuke ugledne banke iz Hong Konga, garanciju “Hypo Alpe Adria bank” za sve “Rengelove” investicije u hotel “Lapad”, te pismo uglednog europskog hotel operatera “K+K Hotels”. Isto tako, u HFP, na sastanku na kojem se unatoč obećanju nije pojavio predsjednik Damir Ostović, prezentirani su pozitivni rezultati poslovanja dvaju hotela u Kijevu, “Lybid” i “Rus”, koji su u izravnom vlasništvu “H. Rangel Industries”. Tako je ocjena je li “H. Rangel Industries” uspio dokazati svoj identitet i bonitet ovisila isključivo o Ivanu Gotovcu, koji nema nikakvo radno iskustvo u privatizaciji i koji je Upravnom odboru HFP netočno prezentirao da bonitet nije uredan. Što više, Gotovac je 2. studenog, bez suglasnosti Upravnog odbora, dodatno zatražio od “Rangela” da dostavi podatke o vlasničkoj strukturi hotela “Rus” i “Lybid” i shematski prikaz odnosa društva “Rangel” sa društvima kćeri koje su navedene u prezentaciji, što nema nikakve veze sa nalogom Upravnog odbora za utvrđivanjem boniteta. Iako je i to već bilo priloženo dokumentaciji, iz “Hypo Alpe Adria bank” dostavljena mu je potvrda da su hoteli “Rus” i Lybid” iz Kijeva, Ukrajina, u sto postotnom vlasništvu “Himi Industries”, koji je vlasnički povezan sa “H. Rangel Industries”, te da vrlo dobro posluju. Naprosto, “H. Rangel Industries”, ostavljena osobnoj procjeni Ivana Gotovca, morala je biti eliminirana kao najbolji ponuđač. No, svima je jasno da je Gotovac produžena ruka predsjednika Upravnog odbora Andrije Hebranga i predsjednika HFP Damira Ostovića. Iako zaposlenici državne uprave ne smiju biti članovi nadzornih odbora u državnim tvrtkama, Gotovac je član Nadzornog odbora HTP “Korčula”, s rješenjem kojega je potpisao Andrija Hebrang.

“Atlantska plovidba” je, čini se, morala dobiti hotel “Lapad”. Unatoč činjenici da hotel “Imperijal”, koji je u njezinom vlasništvu već osam godina, na svečano otvaranje čeka čak četiri godine, kako bi ušao u lanac “Hiltonovih” hotela. Afera sa izdavanjem i poništavanjem građevne dozvole, koju je “Atlantskoj” poništio ministar Banac, skandal sa rušenjem srednjovjekovnog zida i izgradnja betonskog, stalna otezanja sa otvaranjem hotela, natjerali su razočarane zaposlenike hotela “Lapad”, koji su se natjecali za kupovinu hotela nudeći za cijenu dionica 11 miljuna kuna, a za daljnja ulaganja još 10 milijuna kuna, da javno izraze nezadovoljstvo nezakonitostima u privatizaciji “Lapada”, te bojazan da će ostati bez posla i radnih mjesta. Otezanje s otvaranjem “Imperijala” natjeralo je i gradonačelnicu Dubravku Šuicu da u ugovor o prodaji hotela “Grand” na Lopudu, kojega je Grad kupio koristeći se pravom prvootkupa i dobro prodao “Atlantskoj” za 21,5 milijuna kuna, ugradi obvezu investitora da uloži novac i obnavi hotel za 18 mjeseci od dana dobijanja građevne dozvole. No, kako bi “Atlantska” dobila hotel “Lapad”, cijeli natječaj HFP morao je 23. kolovoza 2004. na nadopunu ponude. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka je zatražilo da u uvjete za izbor najpovoljnijeg ponuditelja, osim cijene dionica, vlastitog ulaganja, plana zapošljavanja, boniteta i poslovnog plana, bude još i pismo namjere da će “Lapad” biti uvršten “u neki od uglednih svjetskih hotelskih lanaca tj. brendova”. Svima je bilo jasno da se radi o namještaljki kojim bi se popravila pozicija “Atlantske plovidbe”, koja kao hotel operatera ima “Hilton”. Ministar Kalmeta je tvrdio da nije ni znao za tu nadopunu koju je u djelo proveo državni tajnik za turizam, a sam predsjednik HFP Damir Ostović je na konferenciji Zagrebačke burze u Rovinju, u listopadu ove godine, uvjetovanje privatizacije dovođenjem hotel operatera nazvao glupošću, koja nije garancija punjenja hotela. “Atlantska plovidba” nema, dakle, niti jednog hotela koji radi, niti hotelijerskog iskustva, a obnova hotela “Lapad”, sada sa niske tri zvjezdice, prema kriterijima i projektima “Hiltona” je nemoguća. “Lapad” se nalazi u gruškoj luci, nema centimetra vlastitog zemljišta za širenje, nema mogućnost izgradnje unutrašnjeg bazena, nema potrebnu veličinu soba, nema parkinga, ni garaže, a ni ponuđena 20 milijuna kuna u njegovu obnovu nisu dovoljna kako bi “Lapad” sa četiri planirane zvjezdice mogao u “Hiltonov” lanac. “H. Rangel Industries” čeka službenu odluku HFP kako bi se žalio na postupak. Unatoč proklamaciji da je na natječaju najvažnija ponuđena cijena, njihova najbolja ponuda za otkup dionica i visinu investicija, za program novog zapošljavanja nije prihvaćena, a bonitet namjerno pogrešno prikazan. “H.Rangel Industries” je odbijen zbog boniteta.

Za “Grand Hotel Park” kod HFP se natjecalo čak sedam ponuditelja. Ali, hotel nije dobila niti jedan ponuđač čiji je bonitet ili temeljni kapital respektabilan, niti jedna tvrtka koja ima za sobom značajno turističko i hotelijersko iskustvo, niti jedna tvrtka koja ima potporu svjetski uglednog hotelskog lanca. Pored kvalitetnih ponuda “Magusa” iz Zagreba, tvrtke u stopostotnom vlasništvu “Hypo Alpe Adria bank”, iskusnog “PGM Ragusa”, uglednih dubrovačkih poduzetnika Pejića i Kralja, koji su ponudili 51 milijun kuna, pored “Andsberg Invesiones Limitida”, iz Santiaga de Chile, vlasništvo Andronika Lukšića, koji je ponudio najrealnijih 40 milijuna kuna, pored ponuda tvrtki “Duhan” i “Jabuka” iz Dubrovnika, kojoj je vlasnik Ivo Soldo, vlasnik hotela “Petka” i “Mistrala”, uglednog touroperatora i hotelijera Lovre Misira iz Crikvenice, veliki i ugledni dubrovački “Grand Hotel Park” dobila je nepoznata tvrtka “Ubertas” iz Podgore, čiji je temeljni kapital samo 20.000 kuna. Nitko u HFP nije naložio ispitivanje boniteta, ni identiteta “Ubertasa”. Dovoljno je bilo da je Antonio Miletić, iz Podgore, koji iza sebe nema niti jedan hotelski operaterski lanac, ponudi nominalno najveću cijenu- 54 milijuna kuna, i “Grand Hotel Park” je postao njegov. Dakle, u ovom slučaju je vrijedio kriterij najveće ponuđene cijene, dok kod “H. Rangel Industries” nije. Ali, “Ubertas” nema niti jedan svoj hotel. Tek Miletić kao privatna osoba, u Podgori ima apartman “Sunce” sa deset soba. Kao bankarska garancija priložena je “Italian bank populare di Napoli”. Natječaj je dobio “Ubertas”, u hotelu se pojavljuje kapital nejasnog porijekla, a vezuje se za izvjesnog talijanskog poduzetnika Delucu, nitko ne zna u kakavoj su vezi “Ubertas” i Deluca, ali Upravni odbor HFP bez ikakvih provjera hotel dodjeljuje “Ubertasu”, čiji je bonitet i osnivački kapital neusporediv sa “H. Rangel Industries”. Dovoljno je bilo da je toga ponuđača podržavala bivša ministrica turizma Pave Župan- Rusković. Prema svemu sudeći, “Grand Hotel Park”, sa 110 zaposlenih, kupljen je kako bi se preprodao. Iako je prema svim kriterijima najbolja bila ponuda “Andsberga” moćnog Anronika Lukšića, iza kojeg već stoje ulaganja u velike hotele “Argentina”, “Plava laguna”, “Odisej” na Mljetu, nepoznati “Ubertas” je bio jači. Slučaj “Grand Hotel Parka” i “Hotela Srebrno” potvrđuje da se Upravni odbor HFP hotele dodijeljuje već unaprijed znanim osobama, a ne prema odabiru najbolje ponude.

Na natječaj za “Hotele Srebrno” u Župi dubrovačkoj u lipnju ove godine prijavilo se šest pretendenata. Početna cijena za devastirani hotel “Orlando” i šest u ratu porušenih vila bila je 10 milijuna kuna. Najbolju ponudu dala je britanska tvrtka “Lewis Trust Group” (LTG), vlasništvo Davida Lewisa, Britanca židovskog prijekla, tvrtka koja ima veliko i provjereno hotelijersko iskustvo, potom tvrtka “Konel” iz Cavtata, vlasništvo Antoana Kralja, koja se u managementu oslonila na poznatu hotelsku grupaciju “Iberostar” i “Geobos”, slovenska tvrtka registrirana u Hrvatskoj, koja je za “Hotele Srebrno” ponudila milijunska investicijske planove, a iza sebe nije imala niti jednog svjetskog hotel operatera. Upravni odbor HFP je u srpnju odlučio da u drugi krig uđu LTG, “Goebos” i “Konel”, ali je u kolovozu tu odluku poništio i, na prvi pogled iz čista mira, pozvao svih šest prijavljenih tvrtki da poboljšaju svoje prijedloge. U to vrijeme u javnosti je na veliki odjek naišla izjava HDZ-ovog vijećnika Općinskog vijeća Župe Dubrovačke Ive Zeca da bi u “Srebrnom” radije vidio Srbe, nego Židove. U drugom krugu “HUP Zagreb” Anđelka Leke, koji je imao najgoru ponudu, skače na prvo mjesto. Leko je svoju ponudu udvostručio i ponudio 33 milijuna kuna za kupnju dionica “Hotela Srebreno” i još atronomskih 320 milijuna kuna za daljnje investicije. Ali, bez bankarskih jamstava koja bi u cjelosti pokrila ponudu, što je obveza predviđena raspisanim natječajem. Iako ima hotele “Operu” i “Panoramu” u Zagrebu, “HUP Zagreb” nema svoj hotelski lanac, pa tako prigovor u HFP stavljen LTG, ne vrijedi i za Leku. On i bez hotel operatera dobija “Srebreno”. LTG nije mjenjao visinu prvotnog investicijskog plana, jer je ponudio najvišu cijenu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica. Investicija LTG, koji jedini ima međunarodno hotelijersko iskustvo najvišeg ranga, zadana je urbanističkim planom. Postavlja se pitanje u što bi to onda silan novac utrošio Anđelko Leko, ako doista ima toliko novca i hoće ga uložiti u “Hotele Srebreno”. LTG je definitivno odustao od hrvanja sa hrvatskom administracijom, te je novac namjenjen izgradnji u Srebrenom, David Lewis odlučio uložiti u gradnju hotela na Cipru. “Geobos” je na odluku Upravnog odbora uložio žalbu , jer je prema rangiranju HFP njihova ponuda za Srebreno bila za 50 posto bolja od Lekine. Upitno je zašto Anđelko Leko još nije potpisao ugovor sa HFP! Leko je već vlasnik “Hotela Mlini” i “Hotela Astarea”. Sve su glasnije tvrdnje po kojima Anđelko Leko namjerava preprodati i “Hotele Srebreno”, zajedno sa hotelima “Mlini” i “Astarea”. U Mlinima se čuje da Leko namjerava sa 120 djelatnika “Astaree” raskinuti stalni radni odnos i zasnovati sezonski. Kako Leko ne zna kada će obnoviti hotel “Orlando” i pripadajuće vile u Srebrenom, kako je čudno da se tolika investicija ulaže u posao za kojega će tek naknadno odlučiti što će s njim, vrlo su izgledne tvrdnje da je Leko već dogovorio preprodaju hotela u Župi dubrovačkoj sa britanskom tvrtkom “Raven Group”, koja se bavi razvojem i prodajom nekretnina. Za Župu dubrovačku, ali i hrvatsku strategiju privatizacije hotela, dogovarana i korumpirana prodaja i preprodaja hotela bila bi veliki udarac politici Ive Sanadera.

Sve je to posljedica interesne politike koja se vodi u HFP, politike Upravnog odbora koja ne vodi propisanim kriterijima prodaje hotela, već dogovorima o prodaji koji se ne sklapaju u Fondu, već po zagrebačkim restoranima.