Ljeto nije vrijeme od velikih političkih tema. Posebno nije ovo vrijeme koje izgleda kao neki februar, prevrtljivo i lažno. Toliko prevrtljivo da naši političari ne znaju da li bi išli odmah na godišnji ili ne, da li bi odmah formirali vlast ili ne. Pragmatičnost i politička vrijednost bh političara podsjeća na julske kiše, jednako su postojani i stabilni.

Ljeti nedostaje tema pa se recikliraju stare i pišu kolaž prilozi sa radnim naslovima „Gdje ljetuju naši političari" ili pak onaj intrigantniji „Gdje se liječe naši političari". Interesantno je kako svakog ljeta neko od medija napravi zdravstveni bilten o stanju nacije na tom najosjetljivijem, državničkom nivou. Iz sijećanja izvlačimo već sad davno ljeto 2007. godine i napise kako se Haris Silajdžić u Turskoj liječi od neke nepoznate bolesti, a njegov politički pandan Milorad Dodik od hipertenzije i visokog pritiska čak u Izraelu. Ako je vjerovati medijima i sjećanju, o Dodiku su tada brinula najmanje dva ljekarska konzilija. Interesantno je još i to da su Silajdžićeve bolesti uvjek bile tajne i nepoznate, a o Dodikovim smo sve znali.

Da li zbog nedostatka tema ili nečeg važnijeg na naslovnice nekih naših novina doletjela je priča o zdravstvenom stanju predsjednika do jučer najjače naše stranke i to sa pretenzijom da postane glavna tema narednih mjeseci. Bolest Sulejmana Tihića, kao i političke igre koje će se iza scene dešavati, za Dnevni Avaz postat će ono što je za bika crvena krpa u koridi. U ovom slučaju bik je razjaren nakon par sati borbe, a dan je vreo i ljetni, pa se očekuje svašta. Znajući za senzibilitet odnosa Avaza i Tihića sigurno je samo da se pravilan omjer privatnosti i potrebe za informisanjem neće tražiti.

Vrijeme koje je ispred nas na sebi svojstven način obogatiti će analize informacija koje je u svojim izvještajima za 2010. godinu objavio Ured za reviziju institucija Federacije BiH. Prava predapokaliptična poezija uklesana je u hiljade stranica revizorskih izvještaja koje zaključuju sve same negativne i uslovne ocjene. Stotine miliona pronevjerenih maraka, nezakonito potrošena sredstva, kriminal i korupcija u najboljem maniru bh političkih kriminalaca. Od 49 kontrolisanih državnih institucija i javnih preduzeća ni jedna nije zavrijedila pozitivnu ocjenu. Šta reći više.

Meni je sve jasno i bez izvještaja sam znao kako posluju naše institucije i javna preduzeća. Narod će još i mudro dodati da je to samo ono što su revizori našli, šta se tek sakrilo ostaće vječna enigma. Najveća je pak enigma kako i pored svih mogućih dokaza za kriminal i korupciju u javnom sektoru još niko nije u zatvoru završio. Stvari koje nisu kažnjive same po sebi su onda legalne. Samo treba iz zakona izbaciti te odredbe koje tamo džabe stoje i unose pomutnju da treba sankcionisati nešto što kod nas nije kažnjivo.

Ima nade da se zdravstveno stanje nekog čovjeka popravi, medicina je kažu lijeka našla svemu ili bar skoro svemu. Samo kriminalu i korupciji u Bosni i Hercegovini izgleda lijeka nema. Nema lijeka, a čini se ni prava i zdrava ljekara da se u koštac uhvati sa tom epidemijom.

Tako je to sa ljetnim kišama, simbolične su za razne smutnje, nedoumice, nelogičnosti, nelegalnosti, kvarenje planova i sezonu kiselih krastavaca u medijima.

Napisao: Rijad Durkić

Tekst prenesen s portala Tačno.net