Predsjednik i premijerka već mjesecima razmjenjuju optužbeNedjelja 4. rujna 2011. - dan kada je Jadranka Kosor optužila predsjednika Ivu Josipovića za sudjelovanje u pojektu stvaranja "crvene Hrvatske" definitivno će ostati zabilježen kao početak HDZ-ove mobilizacije i privlačenja desnog biračkog tijela.

Iako premijerka i predsjednik Republike već nekoliko mjeseci razmjenjuju optužbe, ipak su pazili da ne prijeđu crtu iza koje neće biti povratka. HDZ-ovi napadi na Josipovića najčešće su plasirani u medije preko anonimnih izvora ili članova drugog ešalona vladajuće stranke, poput Andrije Hebranga ili Frane Matušića. Nakon što se u nedjelju optužbama izravno priključila predsjednica Vlade Jadranka Kosor, sukob je podignut na najvišu razinu.

"Nama sve to daje naslutiti da se predsjednik Josipović polako, ali sigurno svrstava na čelo SDP-ove kolone Kukuriku koalicije", optužila je premijerka Kosor i odmah upozorila da to ne bi bilo dobro, jer predsjednik treba biti potpuno neovisan, a pogotovo u vrijeme izborne kampanje.

Dodatno upozorenje je i njezina najava da će budno motriti što će se dalje događati. "Ovo je ipak simptomatično, a također smatram da bi to bilo jako loše za demokraciju u Hrvatskoj, da se ostvaruje polako, ali sigurno puzajući projekt crvene Hrvatske, a to je nešto što mi ne možemo prihvatiti", glasila je eksplicitna optužba premijerke Kosor.
Razumije se da se radi o nečemu drugom od onoga o čemu je govorila jer ne postoji nikakva ideja, a kamoli realan projekt "crvene Hrvatske". Riječ je o desničarskoj mantri koju u posljednje vrijeme koriste pojedini konzervativni novinari kolumnisti kojima se ne sviđa mogućnost da na izborima pobijedi lijevo-liberalna koalicija, a sada su ovu - u medijskom smislu - lako razumljivu sintagmu odlučili preuzeti Jadranka Kosor i HDZ.
Plan je HDZ-ovih stratega da, koliko god da je neutemeljena, bude li se u iduća tri mjeseca redovito ponavljala, optužba o opasnosti od stvaranja "crvene Hrvatske" treba uvjeriti tih 30 do 35 posto birača sklonih pojednostavljenu doživljaju politike na desnicu i ljevicu da izlaskom na izbore pokušaju spasiti HDZ. Naime, situacija je takva da HDZ u posljednjih deset godina nikad nije imao lošiji rejting (osim u prvim mjesecima poslije poraza na trećesiječanjskim izborima) i Jadranka Kosor je krajem proljeća prihvatila plan dvojice svojih utjecajnih suradnika, savjetnika Davora Stiera i ministra obrane Davorina Božinovića, koji uključuje snažan povratak desničarskoj retorici.

U tom smislu, unatoč latentnoj netrpeljivosti između Jadranke Kosor i Ive Josipovića, premijerkin nedjeljni napad na predsjednika Republike ne sadrži osobnu dimenziju nego ga treba gledati kao dosad najotvoreniji poziv za predizborno okupljanje antikomunističke desnice. U nadolazećim tjednima treba očekivati da se HDZ-u priključe različite braniteljske udruge, poneka marginalna stranka, ali i velik dio Katoličke crkve budući da većina biskupa i svećenika ne želi da na vlast dođe koalicija predvođena SDP-om.
Uostalom, desničarska kampanja započela je u Kninu prije mjesec dana na obilježavanju godišnjice oslobodilačke operacije Oluja. Tada je premijerka Kosor, osim formalne i politički korektne izjave da "bez Oluje i bez zapovjednika koji su je vodili mi danas ne bismo bili ovdje, ne bismo imali što slaviti i ne bismo imali na što biti ponosni", uputila pozdrave hrvatskim braniteljima i generalima te "posebno pozdravila" nepravomoćno osuđene generale Antu Gotovinu i Mladena Markača.

Unatoč nezadovoljstvu hrvatske javnosti visokim (i upitnim) haaškim presudama Gotovini i Markaču, javno upućen pozdrav generalima osuđenima na Međunarodnom sudu skandalizirao je diplomatske krugove, ali i najavio kakva će biti izborna strategija HDZ-a.
Uostalom, prije nekoliko dana Ivan Jarnjak je na proslavi osnutka specijalne policije isto tako pozdravio Gotovinu i Markača i time potvrdio da je za pobjedu na izborima vlada Jadranke Kosor u ova tri mjeseca spremna skrenuti krajnje udesno. Posljedica će biti međunarodna stigmatizacija Hrvatske, ali Kosor i njezini savjetnici veruju da se radi o kratkotrajnom procesu, čije će posljedice sanirati ako osvoje vlast. Desnicu trebaju zbog glasova, a ne zbog formuliranja i vođenja buduće politike koja je, ionako, uvelike definirana ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.

No izbori su za tri mjeseca i HDZ na sve raspoložive načine treba pridobiti desno orijentirane birače. Na Bleiburgu je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko najavio "reafirmiranje Tuđmanovske Hrvatske". Karamarko je sudjelovao i na proslavi koju su organizirali specijalci te je primio plaketu posvećenu generalima osuđenima za ratni zločin, makar se pokušao opravdati da Ministarstvo unutarnjih poslova s time nema ništa. U travnju se premijerka Kosor u tajnosti sastala s Miroslavom Tuđmanom, sinom bivšeg predsjednika i jednim od predvodnika desničarske udruge Hrast. Otprilike u isto vrijeme, za Nacional je to potvrdio izvor iz vrha HDZ-a, bliski premijerkini suradnici Damir Krstičević i Josip Đakić započeli su seriju sastanaka s predstavnicima veteranskih udruga s ciljem pridobijanja podrške branitelja.
Još kao potpredsjednica u Sanaderovoj vladi Jadranka Kosor je imala presudan utjecaj na povećanje broja branitelja na više od 500.000. Iako je bjelodano da je stvarna brojka barem upola manja, ovakvom odlukom HDZ je stvorio socijalnu kategoriju koja je čvrsto povezana sa strankom na vlasti. Na istom tragu bio je i proljetni prijedlog HDZ-a da se branitelje proglasi ustavnom kategorijom, što je opozicija, srećom, principijelno odbila.
Naposljetku, premijerka Kosor svjesno je intenzivirala verbalni sukob sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem koji je svađu prihvatio jer i Srbija ulazi u izborni ciklus. Njezini argumenti prema kojima hrvatski političari više nikada neće po mišljenje odlaziti u Beograd pripadaju prošlosti i nemaju nikakve realne osnove. Hrvatska je u svakom pogledu daleko ispred Srbije - od članstva u NATO-u i EU (za dvije godine) do ekonomske situacije u državi - i ulasci u bilo kakvu svađu su nepotrebni. Osim kada se, podsjećanjem na velikosrpski hegemonizam, namjeravaju izazvati emocije kod dijela birača, a HDZ predstaviti jedinim zaštitnicima hrvatskih nacionalnih interesa.
Ipak, veliko je pitanje može li HDZ pobijediti na izborima tako što će se okrenuti desnom konzervativnom biračkom tijelu. Nekoliko je razloga koji pokazuju da će to biti vrlo teško.
Ovo je pokušaj kopiranja HDZ-ove izborne strategije iz 2007. i pitanje je može li se ponovno uspjeti na isti način. No HDZ je već u kolovozu te godine bio izjednačen s SDP-om, a olakotna okolnost bilo je odbijanje oporbe da se ujedini. Ovaj put opozicija na izbore izlazi u Kukuriku koaliciji i birači koji ne podržavaju HDZ-ovu vladu sada imaju konkretnu alternativu.

Unatoč nekim svojim dobrim odlukama, poput borbe s korupcijom, Jadranka Kosor među konzervativnim biračima nikad nije imala pozitivan imidž poput Ive Sanadera. Takvo što nije moguće zbog objektivnih okolnosti jer iz desničarskog rakursa Sanader je muškarac koji potječe iz tradicionalno konzervativnog miljea, dok je gospođa Kosor razvedna samohrana majka i nekadašnja polaznica partijskih tečajeva. Ona, jednostavno, nije ideal desničarskih birača nego trenutačna nužnost u sprječavanju dolaska Zorana Milanovića na vlast.

Također, sva relevantna istraživanja javnog mišljenja ne potvrđuju mogućnost da HDZ pobijedi na izborima uz pomoć desnice. Istina, nedavno istraživanje Crobarometra pokazalo je da je SDP-ov rejting pao s 28 na 25 posto, dok HDZ u posljednje vrijeme podržava malo više od 20 posto birača. Ali to je sporedan podatak jer Kukuriku koalicija osvaja 35 posto, što s obzirom na D-Hondtovu izbornu metodu prema kojoj je vodeća lista u velikoj prednosti pri podjeli mandata, sadašnjoj opoziciji osigurava gotovo dvostruko više glasova nego HDZ-u. Dodatni problem za HDZ je poprilično slab sinergijski kapacitet koji u većini izbornih jedinica ne prelazi 25 posto, što nije dovoljno za pobjedu.
Potrebno je, međutim, pokušati se uživjeti u poziciju u kojoj su Jadranka Kosor i HDZ. Usprkos uvjeravanjima koja stižu iz Vlade, Hrvatska nije izašla iz recesije i nema naznaka iole ozbiljnijeg gospodarskog oporavka, a ni kraj pregovora s EU nije uvelike povećao rejting vlasti. U takvim okolnostima, zadnja prilika je okupljanje desnice i maksimalna radikalizacija predizborne kampanje, u očekivanju da će opozicija napraviti nekakvu stratešku pogrešku, kao što je 2007. bila glupa i politički štetna izjava o ukidanju vjeronauka. Bit će zanimljivo gledati razvoj ovih procesa i vidjeti koliko birača još uvijek vjeruje u bauk "crvene Hrvatske".