Namještaj je također dizajnirala tvrtka NumenKad sam prije nešto više od godinu dana u Hrvatsku dovela jednog od najvećih živućih dizajnera Karima Rashida, najavila sam mu da ću mu organizirati spavanje u najboljem zagrebačkom hotelu, a on se odmah pobunio: "Ja bih radije u nekom dizajnerskom hotelu." Bila sam začuđena i iznenađena. Ako se izuzme "Arcotel", koji doduše jest simpatičan, u Zagrebu nema dizajnerskog hotela s pet zvjezdica, a nema ga, istini za volju, ni u cijeloj zemlji. Predivni dubrovački "Bellevue" i "Dubrovnik Palace" uistinu su izvrsni primjeri uklapanja u okoliš te minimalističkog i osviještena unutarnjeg uređenja, ali to nisu dizajnerski hoteli u pravom smislu te riječi.

U posljednje se vrijeme govori o hostelu "Goli i bosi" u Splitu koji je, sudeći prema fotografijama, zanimljiv, ali je ipak samo hostel. Odnedavno, međutim, situacija se drastično promijenila. U Rovinju je otvoren hotel "Lone", pokraj mora, okružen stoljetnom mediteranskom šumom ''Zlatni rt'', nekoliko minuta šetnje do centra grada. Još kao projekt, 2009. godine postao je prvi hrvatski hotel član Design hotels AG, internacionalnog lifestyle branda koji ima 190 hotela članova u 40 država svijeta, a posljednjih 15 godina sinonim je za izvrsnost u hotelskoj arhitekturi i dizajnu, u savršenu omjeru funkcionalnosti i usluge. Članstvom u konzorciju "Lone" je postao dio kolekcije u kojoj su projekti velikana arhitekture i dizajna poput Philippea Starcka i Jeana Nouvela. "Lone" potpisuje tim arhitektonskog studija 3LHD pod vodstvom arhitekta Silvija Novaka, a u uređenju su sudjelovali mladi, ali etablirani hrvatski dizajneri i umjetnici: grupa produkt-dizajnera Numen/for use koji su osmislili, a uvelike i dizajnirali namještaj. Ovdje je njihova Wallpaperovom nagradom ovjenčanana fotelja Satyr, ali da bi se izbjegao gesamtkunstwerk, namještaj nije vezan samo uz jedno dizajnersko ime. U dječjoj igraonici su Vitrini slonovi Elephant Design s potpisom Charlesa i Raya Eamesa, tu je i kolekcija Tio Massproductiona, stolica Tropicalia trenutačno vrlo trendovske Patricie Urquiole za Moroso, kolekcija 1966 Richarda Schultza za B&B Italia i konferencijska stolica GF 40/4 Davida Rowlanda za Howe.

Prisutni su, dakako, i naši produkt-dizajneri: Dekor iz Zaboka (lampe), bosanski Artisan i zagrebački Element. Studio 92 iz Labina zaslužan je za wellness-centar, krajobraz je definirao Studio Kappo, dok su modne dizajnerice iz studija I-Gle (Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović) dizajnirale odjeću za djelatnike, odabrale tkanine za hotel kao i tri zidne instalacije ("odjeću za zidove"), dok famozno razigrani vizualni identitet potpisuju sveprisutni (ne bez razloga) duo Bruketa i Žinić. Moram priznati da me se veoma dojmilo poigravanje s logom LONE, koji je nastao višestrukim interpretacijama hotelskog tlocrta u obliku slova Y. Takav je tlocrt omogućio efektnu i funkcionalnu organizaciju hotelskih sadržaja, kvalitetne vizure za sve sobe, kao i planiranje javnih sadržaja oko središnjeg, pet katova visoka atrija hotela, a Y je u interpretaciji Brukete i Žinića dobio nov izgled.

Na nekim ilustracijama "glumi" manžetu, na drugoj grančicu na kojoj sjedi mudra sova, na trećoj žensko tijelo ili glavu jelena. Proslavljena konceptualna umjetnica Ivana Franke izradila je pak impozantnu prostornu skulpturu u lobbyju pod naslovom "Room for Running Ghosts", a umjetnik Silvio Vujičić seriju grafika za sobe te svojevrstan biostroj "In the hanging garden no one speaks", viseći vrt na zidu uz sam ulaz. Zajedno s hotelom "Monte Mulini", "Eden" i "Park", "Lone" je dio ekskluzivne zone Monte Mulini. "Odlučili smo pomiriti tradiciju i organizaciju prostora 'Edena' s modernim izričajem i svojom vizijom smirenih, a opet snažnih linija. Inspirirali smo se hotelom 'Eden' što se tiče osnovne organizacije prostora, ali smo je nastojali predočiti suvremenim izričajem. Na hrvatskoj je obali nekoliko arhitektonski vrlo zanimljivih hotela nastalih prije 40-ak godina, koji su i danas svojim izgledom aktualni, unatoč ne baš uspjelim pokušajima redizajna u 90-ima.

To su hoteli čiji izgled odlikuje mnoštvo terasa i veliki vertikalni lobiji, a tako smo organizirali prostor i u hotelu 'Lone'. Što se hotela tiče, to je gotovo savršena organizacija prostora", kaže Silvije Novak. Moramo se složiti s tim zapažanjem, ali jednako tako ne možemo zanemariti odvratne "vile-tajkunare" na našoj obali koje su izgrađene bez imalo stila i ukusa, nerijetko su nelegalno i izgrađene i dograđivane, kao i grozomorne hotele mastodonte koji su ostavština socijalističkog režima.
No napokon jedan labud među tom ružnom pačadi - "Lone". Kako je to napisao jedan moj kolega: pokušate li zamisliti najljepši hotel koji možete, "Lone" je triput bolji. I nije bio daleko od istine. Dizajn "Lonea" baziran je na temi kontrasta s tkaninom kao poveznim elementom, koja varira od fluidne tanke koprene u restoranu preko funkcionalne, ali dinamične obloge zidova u sobama do bogata dekorativnog murala u predvorju. Svijetli i otvoreni prostori predvorja, bijele kamene površine, zlatni, bež tonovi tkanina, ovalne linije ograda i namještaja ističu fluidni karakter prostora i u kontrastu su s intimnim, prigušenim tonovima soba i apartmana, u kojima je atmosfera mirnija, materijali topliji - drvo, terazzo, bogata tkanina i tepih, a tonovi tamniji. "Kao karakterističan materijal interijera odabran je međunarodno prepoznat, kvalitetan slavonski hrast", kaže Nikola Radeljković iz Numen/for use koji je zajedno s arhitektima 3LHD-a radio na interijeru hotela koji ima 248 moderno uređenih soba s pogledom na more i šumu, 11 apartmana i jedan predsjednički apartman "Lone suite", s impresivnih 129 četvornih metara.

Na bočnim zidovima balkona naizmjence su postavljena zatamnjena zrcala koja reflektiraju svjetlo i sliku mediteranskog raslinja, približavajući ih tako interijeru i ispunjavajući ga vanjskim okruženjem, a na etaži 1B su masažne kadice/bazeni s efektom infinity poola i pogledom koji oduzima dah. Kontrastni element zrcalima čine bogati dekorativni zastori čija funkcija alternira između fluidne, meke prostorne pregrade i dinamične zidne obloge. Jednaka pažnja u spajanju prirodnog okruženja i interijera posvećena je i dizajnu kupaonica koje su staklenom stijenom odvojene od soba da bi u njih dopiralo prirodno svjetlo.

Modno-dizajnerski studio I-Gle na projektu hotela "Lone" angažiran je kao konzultant za odabir svih tkanina i materijala upotrijebljenih u hotelu. U dizajniranju, modeliranju i šivanju dizajnerice su surađivale s arhitektima voditeljima projekta i dizajnerima interijera i namještaja. Na recepciji i u lobbyju hotela su tri njihove velike tekstilne instalacije, kompozicije koje imaju dekorativnu funkciju, a dizajnirale su i sve zavjese, zastore, stolnjake, salvete, plahte te uniforme za osoblje hotela, izuzev kuhinjskog osoblja. U njihovim kreacijama vidljivo je nastojanje da spoje funkcionalnost i estetiku imanentnu cijelom prostoru.

"Studio 3LHD pozvao nas je na suradnju na projektu hotela 'Lone' još prije dvije godine i zapravo smo već tada započele posao. Suradnja je bila poticajna i kreativna, a budući da smo svi vrlo slična estetskog senzibiliteta, suradnja je bila nježna i vrlo profesionalna. Ta suradnja između arhitekata i modnih dizajnera je prirodna, jer i jedni i drugi baratamo volumenom i formom, a mi smo baš i poznate po tome što je arhitektonika odjeće naglašena u većini naših kolekcija. Ova suradnja otvorila nam je nov kreativni prostor, a ujedno je i potvrda naših kreativnih mogućnosti koje su očito prepoznate. Tim ljudi koji je radio na ovom hotelu, na čelu sa studiom 3LHD, napravio je golem posao i mi im se doista divimo. Mislim da su napravili izvrstan, izuzetan hotel! Jako nam je drago da to imamo u Hrvatskoj, sada uistinu imamo što pokazati", oduševljena je Nataša Mihaljčišin. Pa čak i da pretjerujemo, mi smo dizajnerski nadarena nacija. O tome svjedoče i dvije sasvim korektne modne manifestacije, obje već s respektabilnom tradicijom: Cro-a-porter i Fashion.hr, kao i dizajneri koji su sudjelovali u projektu "Lone", zatim Grupa, ReAktor, itd. Uostalom, Branka Trbović, glavna urednica hrvatskoga izdanja Elle Decorationa, kaže: "Iako mislim da je PR za hotel 'Lone' mogao biti bolje odrađen, to je jedan od rijetkih domaćih hotela u koje je ugrađena domaća kreativnost i koji uistinu možemo nazvati dizajnerskim hotelom. Kao takav, izvrstan je dokaz da imamo arhitekte i dizajnere koji bi bili konkuretni bilo gdje u svijetu. Šteta što takve sinergije nema više u Hrvatskoj."

A što, ipak, ako nešto nedostaje hotelu 'Lone'? Kad bismo baš tražili dlaku u jajetu, što bi se u ovoj ovalnoj i obloj građevini moglo gotovo doslovno shvatiti, našli bismo možda manjih i većih zamjerki. Jedna od većih je što umjetnine poput instalacije Ivane Franke ili Silvia Vujičića u predvorju hotela nigdje nisu potpisane ili što ne postoji jedan luksuzni dizajnerski dućan. Ovaj hotel bio bi odlično mjesto za organizaciju skupova, poput nedavnog kongresa arhitekata ili modne revije nekog međunarodno poznatog modnog dizajnera. Ali, iako je odlično biti informiran i zahtjevan, nije dobro biti neopravdano blaziran i u tek otvorenu, ovako prekrasnom prostoru početi potragu za proverbijalnom vlasi. U Hrvatskoj se za male pare mogu legalizirati sve one strahote izgrađene širom zemlje, a najviše upravo ondje gdje prodajemo ljepotu svoje zemlje turistima. Koliko god mi je bilo žao ljudi kojima su ne tako davno rušili kuće, ipak sam mislila - to se mora, ružno je i nelegalno, kvari jedino vrijedno što imamo: ljepotu. A sad, kažu: estetika je gurnuta u drugi plan. Fait accompli. Finska, zemlja Alvara Aalta, od svog je dizajna napravila izvozni proizvod. Možemo li to i mi? Ili ćemo postati turistička zemlja prepuna rugla. Slijedimo radije primjer "Lonea". Arhitekti i dizajneri, ujedinite se! I pokažite pravi put!