Nicolas Sarkozy izgubio je podršku čak 65 posto FrancuzaKad je 2007. bio izabran za francuskog predsjednika, Nicolas Sarkozy je najavio da će biti na čelu “besprijekorne republike”. Kraj njegova mandata obilježen je skandalima koji bacaju sasvim drugo svjetlo na njegovu vladavinu. Novinari danas Francusku nazivaju Sarkozijom ili Sarkolandom. Sedam mjeseci pred predsjedničke izbore francuski predsjednik Nikolas Sarkozy izgubio je potporu javnog mnijenja. Čak 65 posto Francuza nema dobro mišljenje o svom predsjedniku. Klan uz pomoć kojeg je vladao (premijer i ministri slovili su tek za “suradnike”) raspao se u dva tjedna pod optužbama za korupciju i zlouporabu položaja. A uspjelo mu je i ono što nije pošlo za rukom ni jednom desnom predsjedniku od 1958. godine, da izgubi Senat, u kojem ljevica prvi put nakon pola stoljeća ima većinu. Otkada je došao na vlast, Sarkozy i njegova desna Unija za pučki pokret (UMP) izgubili su sve međuizbore: od regionalnih, preko kantonalnih do gradskih. A repovi skandala koje vuku “predsjednikovi ljudi” zaprijetili su da ugroze Sarkozyjevu kandidaturu za još jedan mandat na čelu države. Od hiperpredsjednika ostao je sve usamljeniji državnik u kojeg počinje sumnjati i dio tradicionalne desnice.

SKANDAL NELEGALNOG financiranja UMPa i predsjedničke kampanje novcem vlasnice l’Oréala, Liliane Bettencourt, i koferima novca iz afričkih zemalja, uz usluge mračnih posrednika, dobio je nove rukavce. Ponovno je aktualizirana afera Karatchi - finaciranje davne predsjedničke kampanje bivšeg premijera Édouarda Balladura provizijama od prodaje vojne opreme Saudijskoj Arabiji i Pakistanu. Balladur je 1995. godine bio protukandidat Chiracu, a Sarkozy njegov glasnogovornik, prije nego što će se prikloniti Chiracu. Govori se o 15 milijuna eura provizija koje je “ubrao” poslovni posrednik Libanonac Ziad Takieddine za Balladurovu kampanju. Novac je stavljan na račune u švicarskim bankama i drugim poreznim rajevima, odakle je, opet u koferima, dopreman u stranačku blagajnu. A nosači kofera bili su, navodno, dugogodišnji Sarkozyjevi prijatelji: Thierry Gaubert, bivši direktor komunikacija Nicolasa Sarkozyja, i Nicolas Bazire, šef Balladurove kampanje i kum na vjenčanju Sarkozyja i Carle Bruni. Oni su danas pod istragom.

SISTEM JE PUKAO kad su o kovčezima novca posvjedočile dvije žene: bivša Takieddineova supruga Nicol Johnson (u sudskom ratu s bivšim mužem za podjelu višemilijunske imovine) i jedna princeza, i to ne bilo koja, već Helena od Jugoslavije (iz obitelji Karađorđevića), Gaubertova supruga, također bivša. Pozvana u policiju zbog sumnjivih računa na Bahamima (ispostavit će se da ih je na njezino ime otvarao suprug, stavljajući joj samo papir na potpis), princeza Helena pred sudskom je policijom izjavila da je Gaubert 90-ih godina često išao s Takeddineom u Ženevu, uzimao novac u švicarskim bankama, preko Londona ga prenosio u Pariz (na švicarsko-francuskoj granici zna biti kontrole) i predavao kovčege s novcem Bazireu. No, priča ima zanimljiv nastavak. Bivši ministar unutarnjih poslova Brice Hortefeux, još jedan predsjednikov “tridesetogodišnji prijatelj” kojemu je bila namijenjena uloga šefa Sarkozyjeve buduće predsjedničke kampanje, nazvao je Gauberta kako bi mu prenio da ga je bivša žena “otkucala”. Hortefeux je dobio informaciju o kompromitirajućem svjedočenju, vjerojatno od sudske policije, prije nego što je ono ušlo u sudski dosje. Očito i dalje ima bliskih veza s policijom. Nije ni čudo, jer Sarkozy je u nju postavio svoje ljude još dok je bio Chiracov ministar unutarnjih poslova. Čim je stupio na predsjedničku dužnost, imenovao je Fréderica Péchenarda, prijatelja iz djetinstva, za šefa policije. I on je ovih dana dobio poziv da se javi na sud zbog sumnje da je zajedno s Bernardom Squarcinijem, direktorom unutarnje obavještajne službe, također imenovanim od Sarkozyja, umiješan u prisluškivanje novinara Le Mondea koji su istraživali slučaj Bettencourt. Zbog tog je slučaja, prije nešto manje od godinu dana, ostavku morao podnijeti ministar rada Éric Woerth, usput i blagajnik stranke na vlasti (UMP). Naime, njegova je supruga radila u firmi zaduženoj za financijsko upravljanje bogatstvom vlasnice l’Oréala, izdašne mecene UDF-a, što je u najmanju ruku primjer sukoba interesa.

Nicolas Bazire s bivšim premijerom Édouardom Balladurom i njegovom suprugom Marie-JosèpheNAKON ČELNIH LJUDI POLICIJE, afera Bettencourt je na putu da pred sud izvede i Philippea Courroyea, tužitelja drugog po veličini suda u Parizu, smještenog u predgrađu Nanterre, koji pokriva bogati sjeverozapad Pariza iz kojeg je Sarkozy započeo svoju političku karijeru. Tome je sudu bila povjerena afera Bettencourt, uz još mnoge koje su se ticale zlouporabe položaja lokalnih političkih čelnika, redom iz desnice na vlasti. I Courroye je bio Sarkozyjev izbor. Često su ga viđali na večerama s ljudima pod istragom njegova suda, što je opet flagrantni primjer sukoba interesa.

SARKOZY JE NAKON DOLASKA na vlast na ključna mjesta u policiji, obavještajnim službama i sudstvu postavio svoje ljude od povjerenja, bez obzira na njihove kompetencije, primjećuje pariški tisak. Slično je bilo i s bogatim prijateljima kojima se okružio. U tome nije ni prvi ni posljednji predsjednik. Ali kad predsjednikovi ljudi počnu padati, što je trenutačno slučaj, predsjednik ostaje sam na vjetrometini. Da pravna država i dalje postoji, pokazali su suci koji su pokrenuli istrage protiv čelnih ljudi predsjednikova okruženja. Oni su od početka Sarkozyjeva mandata bili u sukobu s njim, poglavito od trenutka kada je najavio ukidanje istražnih sudaca, što je zaprijetilo da dovede do veće sprege sudstva i politike jer su istražni suci birani, dok se tužitelji postavljaju i izravno su ovisni o izvršnoj vlasti (Ministarstva pravosuđa). Ta reforma ipak nije provedena. U Sarkozyjevu obranu stao je ministar unutarnjih poslova Claude Guéant (čovjek od tolikog povjerenja da su ga nekoć zvali “premijer bis”, trenutačno i sam u problemima zbog bliskih veza s Takieddineom), istaknuvši da se ni jedna od spomenutih afera ne tiče predsjednika. Optužio je medije za stvaranje atmosfere progona i da osuđuju ljude kojima nije dokazana krivica. Oglasio se i premijer François Fillon, kritikom “atmosfere permanentne sumnje u kojoj se ljudi optužuju bez dokaza”. Sarkozy je pozvao svoje ministre i stranačke čelnike da budu borbeniji “jer je očito riječ o operaciji opozicije da ga ukalja uoči početka nove predsjedničke kampanje”.

U OPERACIJU SE UKLJUČILA i Carla Bruni Sarkozy, u visokoj trudnoći. Nakon duge šutnje predsjednikova supruga se oglasila, vrlo znakovito, najprije u britanskim i njemačkim medijima! Za BBC Radio ju je intervjuirala novinarka Christine Ockrent, žena biveg ministra vanjskih poslova Bernarda Kouchnera i obiteljska prijateljica. One su na engleskom časkale o Carlinoj trudnoći “koja ne zanima Francuze”, o “predsjedniku u kojeg se Carla zaljubila jer je znao imena svog cvijeća u vrtu Elizejske palače, i to na latinskom jeziku” (kako će primijetiti satirički tjednik Okovani patak, to i nije bilo preteško jer je latinsko ime tulipana tulipa, a krokusa crocus), te ponešto o predsjednikovoj posvećenosti politici.

CARLA JE DALA INTERVJU i za njemački Bild, a tek potom se pojavila na francuskoj televiziji i u magazinu Madame Figaro, toliko bliskom Sarkozyju da ga Francuzi posprdno zovu Pravda ili Elizejska Gazeta. Porod se očekuje početkom listopada, ali je Carla potvrdila da ni po koju cijenu neće dopustiti da beba bude uslikana. Hipermedijatiziran predsjednik s početka mandata danas je vrlo oprezan s medijima. Privatni život ne izlaže javnosti, nastupa uglavnom na međunarodnoj sceni. Odlazi u Libiju kao heroj intervencije i ustanika, radi na spašavanju eura i pripremi samita G20, koji Francuska ugošćuje početkom studenog. Neugodnu unutarnju politiku zamijenio je vanjskom, u kojoj je jedan od glavnih svjetskih aktera. Hoće li mu to biti dovoljno da uoči izbora povrati povjerenje Francuza, danas nije sasvim izvjesno. Ali do izbora je još punih sedam mjeseci...