Objavljeno u Nacionalu br. 829, 2011-10-04

Autor: Barbara Ivezić

Kazalište i politika

Subverzija mirnog pisca

Nagrađivani dramatičar mlađe generacije Goran Ferčec, suradnik Boruta Šeparovića i Ivice Buljana, objavio je prvi roman, a drama 'Pismo Heineru M.' praizvest će mu se u ZKM-u

Goran Ferčec smatra da pisci moraju biti društveno angažiraniGoran Ferčec smatra da pisci moraju biti društveno angažirani“Ne posjedujem ni stan ni druge nekretnine. Ne otplaćujem kredit. Ne odlazim na skijanje. Nemam ni automobil ni bicikl. Švercam se u javnom prijevozu jer je ionako ni za što. Nemam televizor. Jedini kapital koji posjedujem je moja biblioteka i više od 20 različitih snimki Bachovih sonata i partita za violinu solo”, kaže 33-godišnji spisatelj i dramaturg Goran Ferčec, otkrivajući što u njegovu slučaju znači “živjeti od pisanja”. Ali i živjeti za pisanje.

NJEGOV TEKST “Pismo Heineru M.” za koji je 2007. nagrađen austrijskom dramskom nagradom na natječaju “Govoriti o granicama” 9. listopada bit će premijerno izveden u Zagrebačkom kazalištu mladih. Beogradski redatelj Bojan Đorđev organizirao je rad na predstavi kao kolektivni autorski proces suradnika: Siniša Ilić zadužen je za scenski prostor, zagrebačkoj koreografkinji Selmi Banich povjerio je brigu o scenskom pokretu, za zvučnu sliku pobrinula se beogradska grupa “Nina Levkov članovi” koja se na specifičan način bavi improvizacijom u glazbi, a glavne uloge povjerene su Goranu Bogdanu, Danijelu Ljuboji i Frani Maškoviću. Ferčec je prije nekoliko mjeseci objavio prvi roman “Ovdje neće biti čuda” u izdanju Frakture.


Za dramaturgiju predstava “Generacija 91-95” i “Kiklop” nagrađen je na Festivalu malih scena u Rijeci, a s Borutom Šeparovićem je surađivao na predstavi “Mauzer” u ZKM-u i na rekonstrukciji predstave “Vatrotehna” povodom 20-godišnjice rada Montažstroja. Iako je od austrijske nagrade do postavljanja predstave prošlo četiri godine, tekst “Pismo Heineru M.” nije stajao u ladici. Zaredali su pozivi autoru na radionice i čitanja, pa je tekst imao scenska čitanja u sklopu Sterijinog pozorja u Novom Sadu, kao dio programa Die Besten aus dem Osten u Volkstheateru u Beču te u sklopu festivala PreGlej u Ljubljani. U međuvremenu je objavljen u novosadskom časopisu za kazališnu umjetnost Scena i u zagrebačkom časopisu Kazalište, te je kao dio prostorne instalacije vizualnog umjetnika Siniše Ilića predstavljen u Beču, Istanbulu i Novom Sadu, a preveden je na njemački, slovenski i engleski. No svoje prvo kazališno uprizorenje imat će u ZKM-u. Već nekoliko sezona, naime, počevši od predstave “Generacija 91-95” pa do predstave “Mauzer”, Ferčec kao dramaturg vrlo uspješno surađuje sa ZKM-om. Kad je tekst ponudio Dubravki Vrgoč, ona ga je odlučila uvrstiti na repertoar. Složili su se oko njegova prijedloga o suradnicima, čiji rad i sama dobro poznaje. Tekst “Pismo Heineru M.” napisan je kao niz instrukcija za izvedbu, pri čemu pod pojmom izvedbe autor podrazumijeva širi kontekst svakodnevnih radnji i situacija.

“U tekstu pratim kretanje protagonista od hotelske sobe do aerodroma, na povratku sa simpozija pisaca koji se održao u nekom zapadnoeuropskom gradu. Javni prostor postaje mjesto izvedbe s kojim protagonist pokušava ostvariti svojevrstan oblik komunikacije, iskoristiti uvjetovanosti sustava za oblik parazitskog izvođenja. Glavni protagonist je bijelac u tridesetima koji se u političkoj slici svijeta osjeća inferiorno, pa inzistira na vlastitoj neprimjetnosti, koristeći istodobno prostor aerodroma kao bazu za svoju izvedbu”, otkriva Ferčec. Referenca na Heinera Müllera odabrana je kao podsjetnik na posljednjega velikog ideologa, izrazito angažiranog, politički i aktivistički osviještena autora s jedne i kao antipod mitskoj referenci Herakla s druge strane. “Heiner Müller za mene je paradigma autora, ono što bi autor trebao biti. Mislim na političku angažiranost, podijeljenost njegova života i iskustva između Istočne Njemačke i ostatka zapadnog svijeta i povezivanje tih svjetova, njegovo referiranje na antičku dramu i preispitivanje odnosa političke moći. Na koncu, mislim na Müllerov odnos prema dramskom tekstu kao širem izvedbenom konceptu, kojem je da bi se postavio na scenu, potrebna prilagodba i jak redateljski koncept. Moj je tekst posveta Mülleru kao nekom tko je svojim radom ukazivao na to da i najsuptilniji oblici socijalne koreografije mogu imati vrlo složen politički i izvedbeni kontekst”, kaže Ferčec.

Za svoj debitantski roman “Ovdje neće biti čuda” Goran Ferčec dobio je vrlo pohvalne kritike. Inspiraciju za priču, kaže, pronašao je u iskustvima vlastite obitelji.

“KAD JE POČEO RAT imao sam 13 godina, što je i dalje premalo da bi se o ratu moglo ‘misliti’, ali je dovoljno da bi se mogle pamtiti priče i slike. Moja je šira obitelj tijekom rata, jer su mi roditelji različite nacionalnosti, hrvatske i srpske, bila razdvojena. Neke bliske članove obitelji nisam vidio godinama. Nakon što je rat završio, otvorila se Pandorina kutija svjedočanstava koja i nisu pretjerano išla na čast hrvatskim osloboditeljima. Svi članovi obitelji srpske nacionalnosti su emigrirali, nitko nije ostao u Hrvatskoj. Žive od Las Vegasa preko Beograda do Melbournea. Žene rade kao sobarice, muškarci kao vozači. U selu iznad Pakraca danas živi moja baka s još nekoliko seljana, gotovo pa sasvim sama. Lik u romanu Bender vraća se da bi konstatirao tu zastrašujuću pustoš, da doslovno propadanje stvarnosti ne bi ostalo bez svjedoka, makar fikcionalnog”, kaže Ferčec. Roman “Ovdje neće biti čuda” nastajao je na relaciji Zagreb-Koprivnica-Beč-Beograd.

“Na putu između tih gradova događalo se pisanje. Ne mislim pritom samo na konkretan proces pisanja, već na taloženje sadržaja i pokušaj pronalaska jezika za ono o čemu sam namjeravao pisati. Najzanimljivije mi je upravo to kako pisanje pronalazi vrijeme i jezik za sebe, kako se prilagođava uvjetima ili kako se na trenutke odupire i vremenu i jeziku. U romanu 'Stiller' Maxa Frischa ima rečenica u odnosu na koju ja kao pisac uspostavljam vlastito pisanje, a ona glasi: ‘Nemam jezik za stvarnost.’ Dakle, preostaje mi, kako kaže Frisch, ‘konfrontacija s jezikom’. I to je ono što me zanima”, otkriva Ferčec. U svojim dramama, baš kao i u romanu, autor često koristi homoseksualne likove. Intrigira ga, priznaje, pozicija višestrukih manjina, i intelektualnih i seksualnih.

“U hrvatskoj književnosti uistinu nema puno homoseksualnih muških i ženskih likova. Možda je to zato što se sustavno i zakonski radilo i još se uvijek radi na održavanju njihove nevidljivosti i neprisutnosti u svijesti javnosti. Neprestano ponavljam da je odnos prema manjinama jedan od kamenja spoticanja Hrvatske kao demokratke države koja bi Ustavom trebala očuvati poštivanje ljudskih prava te slobodu i jednakost svih građana. Fundamentalnom primitivizmu koji vlada hrvatskim društvom pitanje manjine samo je jedno od dosadnih pitanja kojima se mora baviti, dok samu manjinu tretira kao vrstu nepogode koja pogađa u katoličanstvu ujedinjen nacionalni identitet. Meni je ta razina primitivizma nepojmljiva i neprihvatljiva. Zato se i bavim manjinama, jer su upravo manjine - bilo nacionalne, vjerske, spolne ili seksualne - u našem društvu prostori borbe protiv stereotipa, diskriminacije, nacionalizma, primitivizma. Hrvatska nije izoliran primjer. Cijela je regija na niskoj razini kad je o tomu riječ, ali ne želim se baviti regijom, već onime čemu sam izložen i o čemu imam pravo govoriti, dakle, o Hrvatskoj”, kaže autor.

S redateljicom Frankom Perković Ferčec je radio program otvorenja ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, no nakon dva mjeseca priprema i već gotova idejnog rješenja, Igre su im otkazale suradnju. Na pitanje što se zapravo dogodilo i zašto im je otkazana suradnja, Ferčec odgovara da je dubrovačka epizoda njegova ljetna avantura s državnom festivalskom institucijom. “Franka Perković pozvala me da radimo otvaranje. Pristao sam na to u znak podrške ravnateljici Dramskog programa Dori Ruždjak Podolski koja je u dvije sezone otvorila vrata i Franki Perković i Tomislavu Zajecu i Ivani Sajko i Dariju Harjačeku. Frankin i moj koncept nije bio avangardan ili uvredljiv po same Igre. Namjeravali smo formalno i sadržajno preispitati konvenciju otvaranja i dekonstruirati ga, preispitati što otvaranje pa i Igre jesu, što su bile i što bi mogle biti. Najprije smo od Ivice Prlendera, ravnatelja Dubrovačkih ljetnih igara, dobili zeleno svjetlo za prvu verziju scenarija, pa smo nastavili raditi i čak započeli probe, da bi nakon drugog čitanja scenarija, deset dana prije samog otvaranja, ravnatelj povukao svoju odluku. Ne znam je li što i kako između dvaju čitanja scenarija utjecalo na njegovu odluku, ali suradnja je otkazana. I to je cijela priča. Važno je napomenuti da nitko iz opisane avanture nije izašao oštećen.

Dubrorovačke ljetne igre u cijelosti su prema meni i ostalim suradnicima ispunile svoje obveze”, kaže Ferčec.

KAKO BI SE SUSTAVNIJE prezentirali dramski i izvedbeni tekstovi mladih domaćih autora, s dramaturginjom Jasnom Žmak, Ferčec je prije tri godine pokrenuo Dramaturski kolektiv, koji je zamišljen kao alternativna edukativna platforma, koja će kreirati prostor za međusobnu suradnju i razmjenu znanja. Na pitanje može li se živjeti od pisanja, Ferčecov odgovor je potvrdan. Uz određena odricanja. “Ako kažem da živim od pisanja, to bi moglo biti shvaćeno previše doslovno. Pisanje je najslabije plaćena kreativna disciplina za koju kulturna politika još desetljećima neće pronaći mehanizam sponzoriranja i financiranja. Živim od dramaturškog rada na kazališnim projektima u kojima između ostalog koristim i pisanje kao alat, te od predavačkog rada u Centru za kreativno pisanje. Ne bih rekao da je pisanje scenarija za televizijske serijale kompromis. To je više odluka. Kao što je odluka da ja to neću raditi. Uspijevam živjeti od pisanja jer živim skromno”, zaključuje Ferčec.

Vezane vijesti

'Mauzer' Boruta Šeparovića: Hrvatski heroji na avangardni način

'Mauzer' Boruta Šeparovića: Hrvatski heroji na avangardni način

Na Sceni Polanec Zagrebačkog kazališta mladih u subotu će premijerno biti izvedena predstava “Mauzer” u režiji Boruta Šeparovića, osnivača… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika