Proslavljajući nedavno 59. rođendan, ruski premijer imao se čemu veseliti. Nekoliko dana ranije, 24. rujna, predsjednik Dmitrij Medvjedev najavio je da će odstupiti tako da Putin, umjesto njega, bude predsjednički kandidat Ujedinjene Rusije na izborima u ožujku 2012. To znači da bi Putin (koji nakon tolikih godina dominacije političkom scenom teško da će imati uvjerljivog protivnika) mogao biti na čelu Kremlja do 2024. kada će navršiti 72 godine, koliko su otprilike imali i njegovi prethodnici iz sovjetske ere. Međutim, možda bi Putin trebao pričekati sa slavljem.

Kudrin

Za početak, njegova odluka da objavi svoju predsjedničku kandidaturu tako dugo prije izbora, riskantan je politički potez. Medvjedev, koji je predsjednik još sljedećih sedam mjeseci, ne čini se naročito zadovoljan tim planom. Kada je na Kongresu Ujedinjene Rusije objavio Putinovu kandidaturu, Medvjedev je naglasio da su se o toj odluci on i Putin međusobno složili još 2007; Putin je, sa svoje strane, obećao Kongresu da će Medvjedeva imenovati premijerom nakon što preuzme ured u prvim danima svibnja. Ali samo dva dana kasnije, 26. rujna, Medvjedev je dao oduška svome nezadovoljstvu kada je na sastanku predsjedničke Komisije za modernizaciju otpustio ministra financija Alekseja Kudrina, bliskog Putinova suradnika.

Kudrin je bio u Washingtonu na sastancima MMF-a kada je Medvjedev najavio kandidaturu za premijera. Očito uhvaćen nespreman, Kudrin je rekao novinarima da neće moći sudjelovati u vladi Dmitrij Medvjedeva zbog međusobnih neslaganja oko politike trošenja državnog novca. Medvjedev je na sastanku 26. rujna okarakterizirao Kudrinove izjave u Washingtonu 'neprimjerenima i neoprostivima' te zatražio njegovu ostavku. Kada je Kudrin odgovorio da će se prvo konzultirati s premijerom Putinom, Medvjedev mu je uzvratio: 'Možete se konzultirati s kime god hoćete, uključujući premijera, ali dok sam ja predsjednik, ja sam donosim takve odluke.'

Pudrin

Medvjedevljeva smjela reakcija navodi na zaključak da Putinova tranzicija na predsjedničko mjesto neće biti tako bezbolna. Za početak, Medvjedev je ignorirao činjenicu da nema nikakvih formalnih ovlasti da otpusti Kudrina. Prema članu 83 ruskog ustava, predsjednik imenuje i otpušta ministre 'na prijedlog premijera'. To znači da je smjenu ministra trebao inicirati Putin. Putin je, u želji da izbjegne sukobe, žurno pripremio naredbu i Kudrin je tijekom dana bio formalno razriješen dužnosti. Međutim, Putin se potrudio obznaniti da će Kudrin i dalje ostati u vladi. Kudrin je bio posebno važna figura u Kremlju, zbog velikog ugleda koji je uživao u Rusiji i na Zapadu, kao i zbog svojih dugotrajnih veza s Putinom (dobili su i nadimak Pudrin).

Možemo samo pretpostaviti da je taj odvažni i nekarakterističan potez protiv Putina bio izazvan Medvjedevljevim javnim poniženjem 24. rujna. Jer, suprotno onome što se tvrdilo na kongresu stranke, Medvjedev nije tajio svoje predsjedničke ambicije. U intervjuu Financial Timesu 19. lipnja, na pitanje planira li se natjecati za sljedeći mandat, odgovorio je da 'svaki vođa koji drži predsjedničko mjesto jednostavno ima obvezu da se natječe za ponovni izbor.'

Iako mnogi analitičari prikazuju Medvjedeva kao Putinova klona koji cijelo vrijeme samo grije predsjedničko mjesto dok se Putin vrati na vlast, Medvjedev se u nekoliko navrata javno sukobio s Putinom.

Slučaj Hodorkovski

Kada su u prosincu 2010. Putina pitali što misli o članovima liberalne opozicije koji su nedavno oformili Partiju narodne slobode, Putin je bio otrovan u svojoj osudi. Medvjedev je, naprotiv, branio pravo opozicije da se i njihov glas čuje. 'To su javne političke figure. Ljudi se s njima povezuju na različite načine. Svaki od njih ima vlastitu izbornu bazu', rekao je. Ipak je naposljetku Partiji narodne slobode bila uskraćena registracija za parlamentarne izbore 4. prosinca, tako da su njene vođe - Boris Nemcov, Mihail Kasjanov, Vladimir Rižkov i Vladimir Milov - zamolili svoje birače da glasuju protiv svih kandidata u znak protesta protiv političkog monopola Kremlja. (U Dumi, Putinova Ujedinjena Rusija sada kontrolira 315 mjesta, dok komunisti, liberalni demokrati i stranka Pravedna Rusija imaju samo 57, 40 i 38 mjesta.)
Istog tog mjeseca Putin je optužio bivšeg oligarha Mihaila Hodorkovskog, koji je uložio žalbu moskovskom sudu na presudu za ubojstvo, rekavši da bi 'lopov trebao ostati u zatvoru'. Medvjedev je tad javno kritizirao premijera: 'Apsolutno je jasno da ni predsjednik ni itko drugi iz vlade nema pravo davati svoje mišljenje o ovom slučaju, ili bilo kojem drugom, prije izricanja presude.' Dok Putin Hodorovskog smatra svojim smrtnim neprijateljem (uglavnom zato što je potonji 2003. financirao opozicijske političke stranke), Medvjedev je više puta izjavio da uvjetno puštanje Hodorovskog 'neće predstavljati nikakvu prijetnju društvu' (iako još uvijek, u ovom slučaju, nije iskoristio svoje predsjedničke moći da osigura pravedno i neovisno djelovanje pravosudnog sustava).

Nadalje, u ožujku 2011, nakon što je Putin izrazio neslaganje s rezolucijom Sigurnosnog vijeća UN-a kojom je odobrena vojna intervencija u Libiji i usporedio je s pozivom na 'srednjovjekovni križarski pohod', Medvjedev ga je ponovo ukorio: 'Ni u kojim okolnostima nije prihvatljivo koristiti izraze koji su esencijalno vodili sudaru civilizacija, poput 'križarskih ratova' itd.' Rusija se, pod Medvjedevljevim okriljem, suzdržala od glasovanja o rezoluciji i tako sklonila s puta vojnoj akciji NATO-a.

Odanost

Kako je Aleksej Venediktov, glavni urednik radija Eho Moskva, primijetio: 'Među njima je bilo puno takvih nesuglasica. Njih dvojica imaju različite stilove. Jednog od njih odgojio je oficir brežnjevske ere, a drugog odvjetnik gorbačovljeve. Ti ljudi različito gledaju svijet.' Po njegovu mišljenju, Putin se odlučio ponovo kandidirati zato što je osjetio da gubi Medvjedevljevu odanost: 'To je značilo ili postaviti novu osobu na to mjesto za sljedećih šest godina, tako da odanost krene od nule - svježu, novu osobu, koja za sve odgovara Putinu, ili sam zasjesti na to mjesto.'

Čini se da Medvjedev uistinu sumnja u Putinovo obećanje da će ga postaviti za premijera. U svojoj tiradi protiv Kudrina 26. rujna, bjesno je izjavio da 'ne postoji takva stvar kao što je nova vlada i nikome nije uručena pozivnica da joj se pridruži'. Formirat će je novi predsjednik 2012, a u međuvremenu Medvjedev bi mogao nastaviti stvarati probleme. Kako je primijetio ruski politički komentator Pavel Felgenhauer: 'Predsjednik na odlasku može još uvijek, u teoriji, napadati Putina, koristeći neograničene moći koncentrirane u Kremlju.'

Jednom kada se vrati na vlast (ako sve bude išlo po planu), Putin bi se mogao suočiti s još većim izazovima. Podrška Putinu, prema anketama, po zapadnjačkim standardima još je uvijek visoka; pala je za 10 posto od prošle godine, na 68 posto (podrška Medvjedevu je 62 posto). Ako ruska ekonomija nastavi stagnirati, a životni standard padne, te brojke mogle bi se drastično smanjiti.

Korupcija

Prema nedavnim predviđanjima MMF-a, ruska će ekonomija rasti sporije nego što se ranije predviđalo za 2011. i 2012, prvenstveno zbog loših prognoza kretanja cijena nafte i odljeva kapitala. Prepreke razvoju predstavljaju i ruska ovisnost o prirodnim izvorima, zastarjela ekonomska infrastruktura i loša poslovna klima. Osim toga, korupcija i dalje truje birokraciju na svim razinama, a Putin ne pokazuje nikakvu namjeru da riješi taj problem.

U nedavnom intervjuu Eho Moskvi, Genadij Gudkov, umirovljeni pukovnik FSB-a i zamjenik predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost ruskog parlamenta, predviđa da će se ozbiljna kriza pojaviti već u prvim godinama Putinova predsjedništva - kriza koja bi mogla, naglasio je, potjerati tradicionalno pasivne Ruse na ulice. (U siječnju 2005. protiv Putina su diljem zemlje protestirali umirovljenici zbog rezanja mirovina.)

Zapadni lideri uglavnom su polagali nade u izbor Medvjedeva za predsjednika 2012. zato što je on, u mnogim pitanjima, pokazao veću spremnost za suradnju od Putina. Kako sada stvari stoje, preostaje im da se okrenu Putinu. Nadajmo se da ih to neće spriječiti da nastave vršiti pritisak po pitanju ljudskih prava u Rusiji.

Politkovska

Putinov rođendan, kakva slučajnost, poklapa se s obljetnicom ubojstva slavne ruske novinarke Ane Politkovske, oštre i hrabre kritičarke tadašnjeg predsjednika Putina, koji je nakon njene smrti u javnosti pokušavao obezvrijediti njezin rad i ugled. Iako su ruske vlasti podigle optužnicu protiv navodnog ubojice (novo se suđenje očekuje u sljedećih nekoliko mjeseci), puno važnije pitanje - tko je naručio ubojstvo novinarke - još uvijek čeka odgovor.

Spomenimo na kraju rezultate najnovijih anketa o smrti Politkovske: više od 50 posto ispitanika izjavilo je da naručitelj neće biti pronađen, a svaki četvrti vjeruje da iza ubojstva stoje ruske sigurnosne službe, Putinovo glavno uporište unutar vladajuće elite. Iz tih odgovora možemo zaključiti da Rusi nisu naivci ni neznalice u pogledu svoje vlade; jednostavno su fatalisti. A kako nas je podsjetilo Arapsko proljeće, fatalizam ne mora nužno biti trajno stanje.

Napisala: Amy Knight

Preneseno s portala www.nybooks.com

Prevela Ivona Bečeić