INTERNACIONAL
Srijeda, HRT 2, 12.40
četiri vijenca
Odličan prilog o vrlo banalnim uzrocima američkog huliganstva nad Irakom (naftni biznis G. Busha i suradnika) jedna je od rijetkih stvari koje je HRT uspjela zucnuti protiv sramne hrvatske politike podčinjavanja Americi. Sve bi bilo u redu kad bi se ukrcavanje Stipe Mesića i Željke Antunović u američki intervencionistički vlak poklapalo s raspoloženjem hrvatske javnosti. Ankete već danima govore o velikoj većini građana koji su protiv američke vojne intervencije u Iraku, ali tko su hrvatski građani da ih hrvatski političar uzima ozbiljno. On uvijek zna bolje, još od 1945. Naš ratni predsjednik Mesić i ministrica vojna Antunović vjerojatno Georgea Busha doživljavaju kao svoje biračko tijelo i zovu ga Gjuro Grm, a zec koji čuči u tolikom grmu njihove političke pameti sigurno je ogromnih dimenzija.

ZASJEDANJE HRVATSKOG SABORA
Četvrtak, HRT 3, 9.30
kaktus
Zastupnik hrvatske pameti i inteligencije Ivo Škrabalo opet briljira u Hrvatskom saboru. Od dva krasna izuma dosad mu je prihvaćen čak jedan, onaj o novom državnom blagdanu (onaj o Puli kao filmskom festivalu Čeha, Leha i Meha u Puli mu je propao), što je sjajan postotak, pa je normalno da se čovjek ohrabrio i rekao svoje o uredniku emisije “Tv kalendar”.
Debatiralo se nešto o novom dalekovidnom zakonu o televiziji, ter ti Škrabalo ustade iz klupice i reče naciji kako ima na televiziji ta jedna emisija koja ide “nekoliko puta na dan” i koju on valjda gleda nekoliko puta na dan, kad god mu brojne obaveze to dopuštaju, pa bi je trebali gledati svi koji su kadri spoznati ono što je Škrabalo, metodom Nekoliko puta na dan, netom spoznao: da je njen urednik Obrad Kosovac “vrhunski profesionalac”. U našoj divnoj zemlji vrhunski profesionalac postaje onaj tko radi posao za koji je plaćen, no ne ćemo sada o tome.
Sve je upropastio zastupnik i dugogodišnji urednik “Plodova zemlje” Ivo Lončar koji je odmah, časa ne časeći, spržio našega Škrabicu. Da, reče Lončar, profesionalac u ubijanju istine i proganjanju ljudi, profesionalac koji je do sada promijenio deset gazda i svima vjerno služio. Lončarevim grubim istupom možda je, u delikatnoj fazi klijanja, ubijena još jedna biljčica u glavici našeg sabornika, što bi bila nacionalna katastrofa, a pogledajmo i zašto. Možda je ovo plodno klijalište ostalo bez izdanka koji bi ga definitivno proslavio: prijedlog o novom nadnevku i novom imenu za Dan Hrvatske televizije. Novi datum: dan rođenja Obrada Kosovca, novo ime: Dan vrhunskog profesionalca. Naš prvi i jedini blagdanolog Ivo Škrabalo time bi zaključio svoj opus: pošto je prošlog ljeta državi njen blagdan pretvorio u besmislicu koja nikome ništa ne znači, sad bi to isto učinio i njenoj televiziji.
IZJAVA
Subota, HRT 1, 14.46
četiri kaktusa
Kad nema lustracije čije su prve žrtve, ne daj Bože, mogle biti Tuđman i Račan, normalno je da se ljudi za svoje perverzne komunističke svinjarije nagrađuju, za početak uvrštavanjem u antologijska ostvarenja Dramske redakcije HRT-a. “Izjavu” je napisao Kazimir Klarić, režirao Mario Fanelli, a genijalna urednica bila je, danas pokojna, Palma Katalinić. Počujmo što piše u današnjim novinama:
“Dramska redakcija ponovno prikazuje tv dramu “Izjava” snimljenu 1976. godine. Svojom otvorenošću prema problemima svakodnevice i polemičkim tonom “Izjava” je uznemirila tadašnje političke strukture i imala velik odjek u javnosti. U središtu je radnje radnik Tomo Jurišić koji je na javnome mjestu progovorio o lošem stanju u svojoj tvornici.”
Što je to i gdje “progovorio” Tomo Jurišić, zar je možda bio mučen taj radnik iz središta radnje? Na sastanku partijske organizacije rekao je da direktor koči samoupravljanje, što nikom normalnom ni na zapadu ni na istoku, niti danas ni onda nije značilo ništa, pogotovo zato jer je Klarićevo i Fanellijevo satiričko i humanističko remek djelo snimljeno 1976. godine, kad javnosti nije bilo, a možete si misliti koliko su tada, dvadesetak godina poslije “uvođenja samoupravljanja”, tadašnje “političke strukture” mogle biti uznemirene Klarićevim glorificiranjem te divne ideje “samoupravljanja” koju pošteni radnici guraju, a zli direktori koče li pa koče.
Cijela ova suluda najava arcikomunističkog smeća mogla bi proći samo kao sarkazam, no nju je današnjim novinama plasirala kao nešto najozbiljnije današnja Dramska redakcija HRT-a koja još živi u svojim zlatnim komunističkim vremenima. “Izjavu” i slične anticivilizacijske delikte podupire onaj u nedjelju reemitiran ”Život sa žoharima” iz 2000. godine, još jedno djelo netalentiranih ljudi, ali zato vrijedan dokument kontinuiteta kvalificiranosti slavne Dramske redakcije.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
kaktus
Nensi Brlek zaključuje Dnevnik svojim svojcijatim riječima “želim vam mirnu večer”. Kome ona to, zar je vani neko gruhanje topova, a mi Vukovarci u podrumima 1991. godine? Jest da joj je to jedino vlastito što je i večeras proizvela za Dnevnik, no nije trebala. Zašto se nije, autorski logično, potrudila najprije oko svoje tradicionalne odjave “hvala vam što ste bili s nama” i preimenovala je, samo za malo društvo u kutu, u “hvala vam što ste bili sa mnom”.

DAVIS CUP: HRVATSKA – SAD
Subota, HRT 3, 14.45
kaktus
Naš sportski reporter Milorad Dušanović toliko se oduševio donacijom američkog teniskog saveza da je usred meča predlagao neka se publici u dvorani obznani da su Ameri dali dolare za razminiranje. Naravno da je to samo jedan od bisera iz Miloradova dvodnevnog boravka u Zagrebu, ali taj je jedini za svaku pohvalu. Toga se nisu dosjetili ni Bushovi najvjerniji vojnici Stipe Mesić i Željka Antunović. Mogu oni pod prozorima Ovalnog ureda zagrljeni pjevati “nas dva brata oba ratujemo, ne plač’ majko ako poginemo” koliko god hoće, ali nisu još došli na ideju da naši navijači u najneizvjesnijem trenutku, kad se odlučuje meč, trebaju voljeti naše američke prijatelje.
U ostalom dijelu prijenosa g. Milorad Dušanović je nastupao s uobičajenim autoritetom teniskog trenera, vrhunskog igrača tenisa i žarkog kibica. Kako ga nije imao tko naučiti poslu sportskog reportera, pošteno je od g. Dušanovića da on to ni ne pokušava raditi. Možda bi se dugogodišnjom dresurom, metodom biča i soli, dalo kod g. Dušanovića postići da se ne ponaša kao kibic, jer takvih je puna dvorana i ne treba nam još jedan. Nikako ne bi trebalo dirati njegovo uvjerenje da je on tenisač i trener, jer bi to bilo okrutno prema manjini koja ne gasi ton. Tko bi te ljude onda zabavljao svojim tvrdnjama savjetima, recimo Ivanu Ljubičiću da “pusti ruku”.
Tko zna, možda je to preuzeo od kolege Bruneka Kovačevića koji već odavno, kao potpredsjednik Hrvatskog skijaškog saveza, u svojim prijenosima savjetuje Ivici Kosteliću da “pusti skiju”, dok gledatelji i njemu i Dušanoviću već godinama savjetuju da puste vodu, ali tko šiša gledatelje, kažu zajedno naši političari i reporteri najpolitičnije od svih televizija, naši reporteri. Izgovarajmo to s ponosom.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 12.00
vijenac
Treba pohvaliti marljivost tv urednika koji su već za podnevne vijesti uspjeli prepisati današnje novine. Tradicija je da se kasni dva dana za dnevnim novinama, ali sad je razmak prepolovljen. Netko je, izgleda, danas ranije ustao, stigao kupiti “Jutarnji list” i napraviti revoluciju: objaviti da predsjednik države sinoć u Dnevniku nije govorio istinu glede i u svezi vlastitog potpisa dragim prijateljima Rusima koji bi kupili Željezaru Sisak i njene gnjevne samoupravljače.
Izgleda da se cementara Mesić opet blamirala, tj. posljednji put je g. Mesić uhvaćen u proturječju kad je tvrdio kako nitko iz njegove obitelji, naročito ne kći, nema ništa s tvornicom u Našicama. Jadan naš Stipe, taman je zaratio protiv Iraka i baš su sad našli da ga gnjave sa sitnicama.

NEDJELJOM U DVA
HRT 1, 14.00
kaktus
Jedini podnošljiv dio emisije je njenih posljednjih desetak sekundi, kada je voditelj najavio ime i prezime koje je uvijek lijepo čuti (Vedrana Rudan), jer iza dame koja ga zakonito nosi stoji serija efektnih tv nastupa (tek četiri) u Latinici. Gospođa književnica, autorica bestselera “Uho, grlo, nož” i novinska kolumnistica bez konkurencije, bit će iduće nedjelje u dva sahata onaj Stankovićev gost s kojim ćemo imati, neprecizno rečeno, više sreće nego s današnjim.
Preciznije rečeno, marljivi i govorljivi saborski zastupnik Tonči Tadić (iz tvrtke Anto&Anto) prava je nesreća za televiziju, Hrvatsku televiziju. Nesreća se umnaža, jer jedino ta televizija beziznimno ima voditelje cijepljene od refleksa nužnog za suvislu govornu komunikaciju. Naša dična tv nema običaj imati voditelje koji bi sugovornikovo jednolično pričanje znali prekinuti bilo kakvom reakcijom koja ne bi bilo totalna izvan konteksta. Nešto se nauči napamet, pa se to onda pita i eto recepta za voditeljski uspjeh na svakoj pravoj balkanskoj tv.