Objavljeno u Nacionalu br. 834, 2011-11-08

Autor: Kika Ćurović

Jalovi G20

Grčka tragedija i odiseja eura

Na summitu G20 Nicolas Sarkozy i Angela Merkel pokazali su tko je glavni među 27 jednakih, tko su terapeuti za europsku krizu i kako se podiže popularnost, ali radikalne mjere spašavanje urušene Unije su propale

Siluete grčke garde ispred
parlamenta, gdje se prošlog tjedna odlučivalo o referendumuSiluete grčke garde ispred parlamenta, gdje se prošlog tjedna odlučivalo o referendumuKaos, Grčka tragedija, Odiseja eura, Otvorena Pandorina kutija, Ad kalendas graecas… Naslovi francuskog tiska kojima je popraćen summit G20 jamačno su osvježili znanje grčkog jezika čitatelja, ali prije svega pokazali u kojoj su mjeri Grčka i kriza eura paralizirali canneski skup ekonomski najmoćnijih država svijeta. Optimisti će reći da je to bila samo nepredviđena peripetija koja je riješena pred službeni početak skupa odrješitom reakcijom francuskog predjednika Sarkozyja i njemačke kancelarke Merkel, koji su izvukli uši grčkom premijeru Papandeuu.

Ako je već čekao summit, na koji, uostalom, i nije bio pozvan, da ih iznenadi referendumom, izdiktirali su mu pitanje koje će postaviti svojim pobunjenim sunarodnjacima, po logici "uzmi ili ostavi". Papandreu je odustao od referenduma, rizik je bio prevelik. Ali kako je moguće da Europa dvije godine nije uspjela, ako ne riješiti, a ono barem kontrolirati grčku krizu? Ili se barem upitati kako to da Grčka troši za vojni budžet proporcionalno tri puta više nego Francuska? Možda zbog toga što su Francuska i Njemačka njeni najveći opskrbljivači. Sarkozy i Merkel morali su pred svijetom hitno gasiti dužnički požar, koji je pred njihovim očima tinjao dugo, tek kad se počeo prenositi u Italiju i zaprijetio cijeloj Europi.


BANKROT TREĆEG gospodarstva Europe bio bi poput neizlječive metastaze za Uniju. Rim je stavljen pod strogi nadzor Europske unije, ali i Međunarodnog monetarnog fonda, s posljedicama koje vjerojatno neće mimoići premijera Berlusconija, nedoraslog obvezama, kako je ocijenjeno. Poniženje koje je talijanski premijer doživio od Sarkozyja i Merkel, koji su ga izbjegavali kad god su mogli, daju naslutiti da su mu dani odbrojeni. Barem kao partnera. Sarkozy i Merkel pokazali su tko je glavni među 27 jednakih Eurposke unije. Francusko- njemački europski duomvirat neki su analitičari ocijenili kao puč, koji je dodatno oslabio Europsku komisiju i Europski parlament, opasno marginalizirane od početka krize eura. Drugi pak smatraju da je francusko- njemačko preuzimanje vodstva nad Unijom neophodno na kratki rok, dok se ne riješi kriza eura kako bi se dao impuls novoj, političkoj Europi, u kojoj se suverenost članica EU više ne bi prenosila na bruxelleske tehnokrate.

Ispalo je kao da je G20 poslužio za izvanredni, suženi summit Europske unije, ali bez Barrosoa, Van Rompuya i predstavnika 27 država članica oko stola za kojim se odlučivalo. Elizejska palača smatra pak da se nipošto ne radi o demokartskom deficitu. Kao što će jedan visoki francuski dužnosnik izjaviti Libérationu, problem Europe je problem vodstva, za krize odlučuje sužena egzekutiva, a poslije se može vratiti na uobičajeno funkcioniranje. Međutim, liječenje nije potrebna samo Grčkoj i Italiji, nego cijeloj Uniji. Sarkozy, kao predsjedatelj G20, bio je prisiljen zatražiti od svojih partnera iz G20 pomoć kako bi se jačanjem Europskog fonda financijske stabilnosti zaštitila zona eura od potresa izazvanog grčkom dramom i krizama koje prijete Italiji, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj. Snalazite se sami, odgovorili su im između redaka partneri iz G20. Brazilska predsjednica Dilma Rousseff bez okolišanja je rekla da njezina zemlja ne namjerava ubrizgati novac u taj fond, meksički predsjednik Calderón naveo je primjer svoje zemlje, koja je uzela preventivni kredit od Međunarodnog monetarnog fonda kako bi izbjegla posljedice krize iz 2008. I kineski i ruski predsjednici, Hu Jintao i Medvjedev, poručili su da eventualna pomoć mora ići preko MMFa. Kako ocjenjuje Le Monde, zemlje u ekonomskom usponu održale su lekciju do grla zaduženoj Europi. Ako je Merkezy leadership neupitan u Europi, u svijetu preustrojenom globalizacijom očito nije.

ŠTO SE TIČE TEMA izravno vezanih za G20, kao što su poticanje svjetskog gospodarskog Silvia Berlusconija ponizili
su Angela Merkel i Sarkozy, izbjegavajući ga kad god su mogliSilvia Berlusconija ponizili su Angela Merkel i Sarkozy, izbjegavajući ga kad god su moglirasta i zapošljavanja, ili financijska regulacija, rezultati su, diplomatskim jezikom rečeno, ispod očekivanja. Zemlje koje nemaju problema s deficitom (Kina, Brazil i Njemačka) obećale su da će pojačati unutarnji gospodarski rast, ali bez konkretnih angažmana. U naporu za "moralizaciju kapitalizma", ili prije za nalaženje dodatnih sredstava kojima bi se napunli prazni državni proračuni, Sarkozy je pokušao dobiti podršku za uvođenje poreza na finacijske transakcije, koji odavno zazivaju alterglobalisti. Princip njegova uvođenja prihvatile su Francuska, Njemačka, Argentina i Južna Afrika, ali ne i SAD i Britanija. Prozvani su i "porezni rajevi". Sarkozy ih je izrijekom nabrojio 11, uglavnom atlantske i pacifičke otoke i manje zemlje, ali u sivoj su se zoni našli i Švicarska i Lihtenštajn. Očito je da je voda došla do grla. Bogati Grci imaju u švicarskim bankama između 100 i 200 milijardi eura. Četvrtina bogatih Talijana također ima račune u Švicarskoj. Kad bi samo dio tog novca bio oporezovan u državama iz kojih je sklonjen, njihove bi blagajne bile manje prazne. No što je s Luksemburgom i Monakom?

UPOZORENO JE i na opasnost koja prijeti od 29 velikih banaka (među njima su i četiri francuske: BPCE, BNP Paribas, Société générale i Crédit agricole) čiji bi bankrot mogao ugroziti međunarodni financijski sustav. Od njih je zatraženo da ojačaju vlastite fondove. No radikalne mjere sprečavanja financijske nestabilnosti su izostale. Regulacija "bankarskog sustava u sjeni", koji počiva na špekulativnim fondovima, kontrola deriviranih financijskih proizvoda, svega što čini da financijska tržišta danas napadaju države, jednostavno nisu bili na dnevnom redu. Sarkozy je najavljivao summit G20, kojemu je godinu dana predsjedao, kao povijesni, novu verziju Bretton Woodsa. Kriza ga je prisilila da požar gasi u svom proširenom dvorištu. Pola godine do predsjedničkih izbora, u trenuku kad Sarkozy nema podršku ni trećine Francuza, canneski summit promašio je prvotni cilj, ali je postao prilika da popravi rejting Nicolasa Sarkozyja. Popularnost mu je porasla za 6 posto. Nametuo se kao agilan i odlučan politički čelnik, u dvojcu s Merkel glavni terapeut za europsku krizu. U pomoć mu je priskočio i američki predsjednik Barack Obama, koji mu je potvrdio leadership u zajedničkom intervjuu punom uzajamne hvale i uvažavanja. "Hrabro" je izjavio da je siguran da će Europa sama riješiti krizu eura. Odlična akcija za dva predsjednika na silaznoj putanji popularnosti u svojim zemljama, koje dogodine očekuju izbori.

Vezane vijesti

Veliki korak za Angelu Merkel, mali za G20

Veliki korak za Angelu Merkel, mali za G20

Angela Merkel može biti zadovoljna summitom skupine G20. Kao hrid o koju udaraju valovi u moru ona je podnijela kritike SAD-a i prije svega zemalja u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika