Gost emisije Nedjeljom u dva bio je srpski pisac Vladimir Arsenijević, koji je među prvima u Srbiji još 1995. u svojoj nagrađivanoj knjizi 'U potpalublju' kritički progovorio o agresiji JNA na Vukovar. U emisiji se prisjetio kakvo je tih godina bilo stanje u Srbiji te što se u međuvremenu promijenilo u odnosima između dviju država, ali i Srba i Hrvata općenito.

Arsenijević je nedavno napisao tekst o slučajnom susretu s Momom Kaporom, dok je 90-ih radio kao turistički vodič. Kapor, koji je do kraja 80-ih najveću popularnost imao u Zagrebu, u međuvremenu je bio stekao reputaciju rasnog ratnog huškača, metastazirao je u 'osobu žednu krvi', kako ga je opisao Arsenijević. Kapor se, ističe, tom prilikom obratio njemu, kazavši da je čuo za njegove romane, ali da ih 'nije čitao'. Predbacio mu je što piše o Vukovaru, tom gradu 'običnog provincijskog baroka', kao da se radi o skupu praznih ulica i trgova, a ne ljudskim sudbinama koje su tih godina u tom gradu nepovratno uništene, kazao je Arsenijević.

"Ti događaji mene su osobno u potpunosti promijenili, a o svemu tome sam na najneposredniji način pisao i u knjizi „U potpalublju", rekao je u Stankovićevoj emisiji.

Knjigu je, inače, pisao zadnjih mjeseci 1992. godine, u vrijeme teških ratnih stradanja, a na svojevrsni literarni protest natjerala ga je činjenica da jednostavno nije mogao pasivno promatrati sve te događaje. "Sve se to odvijalo u našem susjedstvu. Do Vukovara si mogao doći za nekoliko sati, Srebrenica je sat vremena udaljena. To nije bio neki drugi planet, već rat koji je bio tu. Kad god bih pogledao Dnevnik, osjetio bih neku mučninu u želucu", prisjetio se Arsenijević.

Govorio je o tome kako se u bivšoj Jugoslaviji znalo što je rat, ali i o tome kako se tada smatralo da je Drugim svjetskim ratom ratovanje u Europi završeno. "Ratovi na Dnevniku nisu novost. Gledamo kolone izbjeglica i ojađene ljudi, ali uvijek su negdje daleko, u Iraku ili Afganistanu".

Arsenijević je pričao i o sinu koji je rođen 1990. godine i o tome kako je 1991. godine s jednogodišnjim sinom slučajno završio na demonstracijama u Beogradu bježeći od suzavca. Zatim je govorio o punku koji je bio značajan dio njegove mladosti kada je čak bio dio punk benda Urbana gerila.

Parafrazirajući Borisa Dežulovića, Aleksandar Stanković pitao je gosta smatra li da su turbofolk i sapunice ključni 'mediji' povezivanja publike s prostora bivše Jugoslavije. Arsenijević je kazao kako smatra da se različitosti između mlađih sve više smanjuju, te da oni zapravo na slične načine formiraju svoje stavove i ukuse.

Govorio je i o nedavnom sukobu na relaciji Jeremić-Kosor rekavši da su izgledali kao "dvije zle babe koje skaču jedna drugoj za vrat i ne mogu se složiti". "Većina građana u regiji želi živjeti normalno, naravno, ne zaboravljajući zločine koji su se dogodili. Ljudi žele stabilne i kontinuirane odnose", rekao je. Osvrnuo se i na porast nacionalizma među mlađom publikom u Srbiji, kazavši kako su djeca s takvim stavovima 'žrtve političkog sustava'.

"Nakon 2000. godine, kada je cilj bio da se minimaliziraju zločini, ta ljigavost se prelila u obrazovanje i djeca u skladu s tim uče o našoj nedavnoj prošlosti. Strašno je kakvim 'nazovi znanjima' o tom razdoblju djeca raspolažu", rekao je.