IlustracijaNajdramatičniji je bio izvještaj Vijeća za borbu protiv korupcije, koji se može čitati kao krimi-roman i iz kojeg se jasno vidi sprega između politike, vlasnika marketinških agencija, tajkuna i vlasništva nad medijima.

Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, nije optimist ni za godinu koja je počela, tim prije što će ona biti izborna: "Po mom mišljenju, taj obruč oko medija se steže iz dva razloga: to je pojačana uloga države i netransparentnost vlasništva, koja omogućava netransparentnost uređivačke politike i povećava autocenzuru kod novinara. Taj negativni trend dobiva na zamahu i vjerujem da će i u sljedećoj godini sloboda medija biti još ugroženija nego što je u ovoj godini, budući da nam dolaze izbori."

Cenzuriran i Josipovićev pad

Obradović navodi i jedan banalan primjer cenzure, kada je u posjetu Srbiji boravio predsjednik Hrvatske Ivo Josipović: „Kada je gospodin Josipović nedavno boravio u Srbiji, on se okliznuo i pao na stepeništu jedne crkve. Po nečijem nalogu, taj prilog je prosto zabranjen u srpskim medijima i nijedan medij u Srbiji nije objavio taj potpuno bezazlen snimak. U isto vrijeme, u Hrvatskoj su taj snimak vrtjeli cijelog dana kao jednu simpatičnu zanimljivost."

Medijski ekspert Rade Veljanovski kaže da se, na žalost, često može steći dojam da danas u Srbiji ima manje otoka medijskih sloboda nego u vrijeme režima Slobodana Miloševića: „Imam utisak da se jedan broj novinara a i čitavih medija umorio od te bitke za slobodu i da sada pritisnuti novim okolnostima tajkunsko-političke zavjere protiv slobode medija, ne uspijevaju više da odole tim pritiscima. Sjećam se ponekada i ja s nostalgijom kako su novinari, urednici pa i čitavi mediji bili spremni da vlastitu egzistenciju podrede toj borbi za slobodu medija. Tada su mnogi ostajali bez posla i znali su da će ostati bez posla. Dakle, naša situacija jeste danas takva da na žalost imamo manje tih oaza slobode nego što smo ih imali devedesetih godina."

Uobičajeni pritisci na urednike

Veljanovski je rekao da je, za razliku od na primjer Njemačke gdje je javnost oštro kritizirala pokušaj predsjednika države da izvrši pritisak na medije, u Srbiji postalo normalno da političari zovu urednike medija i da vrše pritisak na njih: „Mi takvih primjera pritisaka na medije imamo jako mnogo i vrlo često i ne saznamo za neke, jer se to smatra uobičajenim. Eto, to je razlika između našeg društva i tih razvijenijih društava."

Iz različitih izvještaja o stanju medijskih sloboda u Srbiji može se pročitati da se tamo budžetski novac nerijetko troši za osobnu i stranačku promociju kroz medije, kao i da država favorizira određene medije, dok su neki drugi mediji naprosto ekonomski ucijenjeni. Istovremeno, mediji uglavnom samo plasiraju informacije, bez ikakve analize i kritike, što može značiti da je nad velikom većinom glasila uspostavljena potpuna kontrola.

Autor: Dinko Gruhonjić