IlustracijaJedno je kritizirati Mitta Romneyja jer je biznismen s pogrešnim vrednotama. Posve je druga stvar optuživati njega i njegovu bivšu kompaniju Bain Capital za loše stvari. Ako je ono što je Bain Capital radio pod Romneyjem bilo loše za društvo, na Romneyjeve kritičare pada teret obveze predlaganja zakona koji bi spriječili Bain i druge kompanije da takve loše stvari rade i ubuduće.

Nemojte se tome previše nadati.

Njegov protukandidat Newt Gingrich tvrdi da je Bain pod Romneyjem iznašao "lukave zakonite načine pljačkanja kompanija". Gingrich to naziva "Wall Street modelom" gdje "praktički možeš iznijeti sav novac i ostaviti radnike na cjedilu" te zaključuje da "ako netko uđe, iznese sav novac iz vaše tvrtke i ostavi vas u stanju bankrota otišavši s milijunima, to nije tradicionalni kapitalizam".

Trpanje u džep

Gdje je Newt bio zadnjih trideset godina? Otkupi poduzeća uz pomoć financijske poluge postali su dio tradicionalnog kapitalizma 1980-ih godina, kada su poduzetni financijeri počeli posuđivati hrpe novca, često uz visoke kamate, kako bi kupili dionice postojećih kompanija koje su smatrali podcijenjenima. Poduprli bi zajmove imovinom kompanije, a zatim obično rasprodali pojedine njezine dijelove i smanjili plaće te preprodali kompaniju javnosti po višoj cijeni dionica, trpajući dobitak u svoj džep.

To je dobar posao za financijere (otkup kompanije RJR-Nabisco za 25 milijardi dolara 1988. godine donio je partnerima Kohlbergu, Kravisu i Robertsu neto dobit od po 70 milijuna dolara - a veći dio bogatstva Mitta Romneyja procijenjenog na 200 milijuna potječe od istovrsnih manevara), ali ne uvijek i za tvrtku ili njezine radnike.

Neki radnici izgube posao kada tvrtka smanjuje troškove poslovanja. Drugi kada kompanija opterećena dugovima nije u stanju isplatiti zajmodavce i prisiljena je proglasiti bankrot. Prema Wall Street Journalu, od 77 kompanija u koje je Bain uložio dok je Romney radio ondje, 22% su ili bankrotirale ili stavile ključ u bravu u roku od osam godina nakon Bainovog ulaganja.

Maraton za profitom

Hej, ali to je američki kapitalizam - barem onakav kakav se prakticirao u posljednja tri desetljeća. Predlaže li to Newt zabranu otkupa financijskom polugom? Ili ograničenje iznosa duga koji tvrtka može preuzeti? Ili sprečavanje financijera - ili čak izvršnih direktora i menadžerskih ekipa - da privatiziraju javne kompanije i zatim ih preprodaju javnosti po višoj cijeni?

Ništa od navedenog.

Rick Perry kritizira Romneyja i Bain da su otišli predaleko u svojoj utrci za profitom. "Nema ničega lošeg u uspjehu i zaradi", kaže Perry. "Ali bogaćenje na neuspjehu i prepuštanje plaćanja računa drugima je neobranjivo."

A ipak je bogaćenje na neuspjehu i prepuštanje plaćanja računa drugima nešto što financijeri s Wall Streeta rade svaki dan. To se zove špekulacija - a pogotovo otkako je ukinut zakon o bankama Glass-Steagall, investicijskim je bankarima dopušteno kockanje s polozima u komercijalnim bankama, točnije - s tuđim novcem.

Milijuni bez posla

Pa predlaže li Perry uskrsnuće zakona Glass-Steagall? Ni govora.

Gingrich, Perry i ostali posebno se usredotočuju na ljude koji su izgubili poslove kao rezultat akcija Romneyjevog Bain Capitala. Gingrichov superkomitet za političku akciju platit će 3,5 milijuna dolara za oglase koji će uključivati emotivne intervjue s nekima od tih ljudi.

Ali što točno Romneyjevi protivnici predlažu da bi trebalo učiniti u vezi otkaza koji štete tolikom broju ljudi? Milijuni Amerikanaca u posljednje su četiri godine izgubili poslove - a kao rezultat toga često su gubili i zdravstveno osiguranje, domove i ušteđevinu.

Predlažu li Gingrich, Perry i ostali proširenje raspona zdravstvenog osiguranja tako da ono pokriva i nezaposlene Amerikance i njihove obitelji? Sve što čujem od republikanaca je njihova odlučnost da opozovu zakon za koji se založio predsjednik Obama - a koji još uvijek ostavlja milijune Amerikanaca bez osiguranja. Imaju li Romneyjevi protivnici planove kako zadržati ljude u njihovim domovima čak i nakon što su izgubili poslove i mogućnosti otplate hipoteka? Ne. Predlažu li proširenje osiguranja za nezaposlene? Ako me pamćenje dobro služi, većina njih protivila se posljednjem proširenju.

A Demokratska stranka?

Posve sam u korist reformiranja kapitalizma, ali dopustit ćete mi određenu dozu skepticizma u vezi kritika na račun Bain Capitala iz usta Romneyjevih republikanskih protivnika. Nitko od ovih republikanskih kandidata nije se baš istaknuo novim idejama za povećanje ekonomske sigurnosti Amerikanaca. Naprotiv - prije napada na Romneyja i Bain Capital, svaki od njih bio je glasni zagovornik financijskog kapitalizma najbrutalnije vrste.

Stranka koja je uvijek iznova spašavala kapitalizam od njegovih vlastitih neumjerenosti i stoga očuvala kapitalizam je Demokratska stranka. Stoga je jedino ozbiljno pitanje koje se ovdje nameće kakve će ozbiljne reforme predložiti Obama kada, pod pretpostavkom da Romney postane republikanski kandidat, i Obama bude kritizirao Bainov kapitalizam.

Robert Reich je sveučilišni profesor na Berkleyu. U Clintonovoj administraciji obnašao je dužnost ministra rada

Tekst je prenesen sa stranice robertreich.org

Prevela Diana Robaš