Objavljeno u Nacionalu br. 855, 2012-04-03

Autor: Marko Fančović

Charles Stross

U Zagreb dolazim da ne bih potpuno poludio od pisanja

Britanski pisac novi je hit autor u žanru znanstvene fantastike, a gost je ovogodišnjeg SferaKona i ekskluzivno govori zašto ga putovanja spašavaju od ludila, o feminizmu u SF-u i nagradama šačice kritičara

'Pisanje s punim radnim vremenom izolira pa ponekad moram izići s ljudima i družiti se da ne poludim''Pisanje s punim radnim vremenom izolira pa ponekad moram izići s ljudima i družiti se da ne poludim'Ovogodišnji SferaKon, zagrebačka konvencija ljubitelja znanstvene fantastike i srodnih žanrova, trajat će dva dana dulje jer će istodobno biti i Eurocon, sveeuropska konvencija koja se svake godine održava uz najveću konvenciju u zemlji domaćinu. Počasni gosti ovogodišnjeg SferaKona/Eurocona pod nazivom KonTakt iznimno su atraktivni: domaći svjetski relevantni stripaš i književnik Darko Macan, popularni ruski književnik Dmitrij Gluhovski (autor hit-romana "Metro 2033" prevedenog na mnoge strane jezike, pa i na hrvatski), američki velikan fantastike Tim Powers. No možda je najatraktivniji gost Charles Stross, britanski pisac koji je zadnjih godina obasut nominacijama za najprestižnije žanrovske nagrade, od kojih je "Huga" i "Locusa" osvajao više nego jedanput. Prije Strossova dolaska u Zagreb 23. travnja Nacional objavljuje ekskluzivni intervju s njim.


Može li vam se čestitati na četvrt stoljeća spisateljske karijere, jer ste prvu priču objavili 1987.? Je li vam bilo zabavno pisati?
- Pišem zapravo još mnogo dulje, otprilike od dvanaeste godine, tri četvrtine svog dosadašnjeg života (rođen sam 1964.). Nisam baš siguran da se to može opisati kao "zabava", preciznije bi bilo "opsesija"! A i "izluđujuće" i "mjestimice depresivno", jer prvih dvadesetak godina nisam baš bio uspješan...

Već prvim objavljenim romanom ("Singularity Sky", 2003.) ušli ste u uži izbor za Huga, a vaš roman "Accelerando" donio vam je čak pet nominacija, jednu za roman i još četiri za priče (svako poglavlje romana zasebna je priča); jedna od tih priča izgubila je od - Charlesa Strossa koji je dobio Huga za "Džunglu na betonu" (iz popularnog serijala "Vešeraj"). Kakav je bio osjećaj pobijediti samoga sebe?
- Nekoliko je autora imalo višestruke nominacije, ja sam samo najnoviji slučaj. Još 1973. Robert Silverberg (sferakonski gost 1999.) imao je dva romana u izboru za Huga ("Knjiga lubanja" i "Umiranje iznutra") - od same pomisli na to oči mi zasuze; napisati čak i jedan roman vrijedan nominacije za Huga u godinu dana težak je posao! Ali ne treba previše važnosti pridavati nagradi Hugo. Za nju glasa specifični dio ZF fandoma koji čita određene časopise. Ja sam objavljivao 18 godina prije nego što su otkrili moja djela, a to se dogodilo samo nakon što sam se uspio prodati u časopis Asimov's. A godišnje nagrade u neku su ruku i izbor ljepote; uz javno glasovanje za nagradu poput Huga možete napisati najbolju stvar u karijeri i biti zanemareni jer je netko popularan među glasačima objavio novi roman nakon petogodišnje stanke pa javno mnijenje zahtijeva da mu se to nagradi. A s nagradama koje dodjeljuju žiriji sve se svodi na ukus šačice kritičara. Lijepo je vidjeti naslove vijesti i lagao bih kad bih rekao da se ne radujem kad dobijem nagradu, ali pokušavam ih ne shvaćati preozbiljno.

U SF Reviews opisani ste kao netko "tko je ugrabio štafetnu palicu visoke tehnologije od velikana iz prošlog stoljeća, Williama Gibsona i Brucea Sterlinga, i još trči krugove s njom u ruci". Kad ćete ispustiti tu palicu?
- Godine nas sve sustižu: ja nisam onaj koji sam bio prije 10 ili 20 godina. Sad pišem drukčije knjige, koje se onom meni od prije 20 godina možda ne bi svidjele. A i definicija "visoke tehnologije" mijenja se s vremenom pa sam možda već ispustio tu palicu! S druge strane, ZF je polje na kojem novi autori početne uspjehe postižu na području kratke priče. U zadnjem desetljeću čitao sam vrlo malo kratkih priča pa i ne znam tko su novi pisci. Mislim da je to dobro za mene; život nije natjecanje, a ja ne pišem dobro kad se stalno osvrćem preko ramena.

Stalno pišete, blogate, promovirate knjige... Morate pažljivo dozirati gostovanja da vam ostane vremena za pisanje od kojeg živite. Kako to da ste prihvatili poziv iz Zagreba?
- Pisanje s punim radnim vremenom poprilično izolira. Ja idem u ured i radim; imam i suradnicu, ali ona nije baš razgovorljiva (uglavnom kaže "mijau" i povremeno me žica mačje poslastice) i ured mi je odmah niz hodnik do spavaće sobe. Zato moram ponekad izići i družiti se s ljudima, da ne poludim. Putovanja su dio posla. Većina profesionalnih pisaca koje poznajem putuje što više može, djelomice da si pobude maštu, a djelomice samo da izbjegnu onaj užasan osjećaj kad nisi izišao iz kuće šest mjeseci jer si cijelo vrijeme radio. Pa sam prihvatio putovanje u Zagreb čim mi je ponuđeno. (Zapravo, trebao bih manje putovati; to previše nagriza vrijeme za pisanje, jer su tu i pripreme za put i vrijeme za oporavak nakon povratka. Ali, kao što sam rekao, pomalo bih poludio.)

Kolege su vas upozoravali da ne čitate knjigu "Declare" ("Kazuj") još jednog zagrebačkog gosta Tima Powersa zbog sličnosti s "The Atrocity Archive" ("Arhiv zlodjela"), prvim dijelom vašeg serijala "Vešeraj". Jeste li je poslije pročitali? Koje još druge pisce čitate, osim autora špijunskih romana koji su utjecali na "Vešeraj"? I s kojim biste još drugim piscima surađivali osim s Coryjem Doctorowom, s kojim ste napisali zajednički roman?
- Dok sam pisao "Arhiv zlodjela", raspravljao sam o njemu s piscima fantastike iz Edinburgha. I oni su mi govorili: "Ima jedan odličan novi roman Tima Powersa, ali ga ne smiješ pročitati dok ne završiš." I bili su u pravu. "Arhiv zlodjela" ima toliko dodirnih točaka s Powersovim romanom da bih, da sam ga pročitao dok sam još pisao, od svoje knjige odustao. Jer je "Kazuj" izvrsno napisan i ne treba podcjenjivati faktor zastrašivanja kad sebe mjerite prema nečemu toliko dobrom. Sreća da sam ih poslušao i završio "Arhiv zlodjela" prije nego što sam ga počeo čitati, jer je onda bilo očito da smo napisali dvije posve različite knjige. (Premda s nekim neuobičajenim zajedničkim elementima: tajni okultni ogranak službe SOE koji je nastavio s radom nakon kraja II. svjetskog rata, tajni odred SAS-a zadužen za operaciju protiv čarobnih bića koja grozno pođe po zlu...) Što se čitanja tiče, ne čitam ni približno dovoljno. Obično nisam u stanju uživati u beletristici dok sam zauzet pisanjem romana, što u zadnje vrijeme najviše radim. Tako da čitam uglavnom publicistiku. A suradnje su težak i nezahvalan posao: onaj tko je rekao da u svakoj suradnji obojica pisaca obave po 80 posla bio je sasvim u pravu. Nemam nikakvih planova za buduće suradnje, ali uvijek sam otvoren prema dobrim idejama, pa se nemojte iznenaditi ako se nešto bez upozorenja pojavi.

U mnogim vašim djelima ("Saturn's Children", "Glasshouse", "Halting State" i "Rule 34") jaki su ženski likovi u glavnim ulogama, što u starijoj znanstvenoj fantastici nije baš bilo često. Jeste li vi u tome usamljeni ledolomac, ili to smatrate dobrodošlim trendom u koji ste se samo uklopili?
- Volim pomišljati da je to samo zdrav razum. Komercijalno gledano, u nacijama koje govore engleski oko 60 posto beletristike kupuju žene. Žene uopće čitaju više beletristike nego muškarci. Čak i najmuževniji podžanrovi imaju velik dio ženske publike. U znanstvenoj fantastici udio za koji znam je oko 55 posto, što ne pada ispod 35-40 posto čak ni kod najtvrdokornije, testosteronom natopljene vojne fantastike. A na stranu to "poznavanje tržišta", moralnost feminizma ista je kao i moralnost antirasizma: žene su ljudska bića, sva ljudska bića jednako zaslužuju temeljno poštivanje osobnih sloboda. S obzirom na te dvije stvari (velik dio moje publike su žene, a Germaine Greer i Betty Friedan čitao sam u formativnoj dobi), imati jake ženske likove nešto je što se od mene može i očekivati. *I vi i Bob Howard, glavni junak vašeg serijala "Vešeraj", koristite "jailbreakani" iPhone. Je li vas netko iz Applea opomenuo zbog toga? I, kad već spominjemo Boba Howarda, je li njegovo ime referenca na Roberta E. Howarda, legendarnog autora i tvorca "Conana barbarina"? - Nitko iz Applea nije sa mnom kontaktirao. U Appleu ne čitaju znanstvenu fantastiku - prezauzeti su time što je kolektivno stvaraju! Recimo samo da u svijetu Boba Howarda prava imena imaju čarolijsko značenje pa se o većini ljudi u tim njegovim "memoarima" govori pod pseudonimom, često šaljivim (o šefu Bobove agencije govori se kao o "Angletonu", što je referencija na utemeljitelja CIA-e). Čak i Bobovi srednji inicijali "O. F." barem su toliko značajni, ali sad smo već zašli u područje internih štosova. (BOFH je "Bastard Operator From Hell", zloglasni lik iz kompjuterskih priča sa starih message boardova.)

Vaš serijal "The Merchant Princes" ("Trgovinski kneževi"), za koji ste u šali govorili da vam je to "pokušaj unosne serije velikih, debelih knjiga", počeo je kao fantasy, ali u kasnijim knjigama sve više prelazi u znanstvenu fantastiku. Hoćete li ikad napisati neku knjigu "mača i magije", ili smatrate da su podžanrovske podjele nešto u što se ne bi trebalo truditi uklopiti?
- Podjele na podžanrove većinom koriste ljudima iz marketinga i osoblju u knjižarama (koje mora znati na koje police da stavi proizvod kako bi ga mušterije našle blizu drugih stvari koje im se sviđaju). Međutim, u onoj mjeri u kojoj "mač i magija" postoji kao zaseban žanr, recimo samo da ima nekoliko konvencija koje u meni izazivaju krajnju nelagodu. Iz države sam koja je još uvijek nominalno nasljedna monarhija i u kojoj nas povijesno naslijeđe i danas okružuje; oni možda nemaju eksplicitnu političku moć, ali ne treba podcjenjivati ekonomsku moć koju nasljedno plemstvo kraljevstva može iskoristiti (u mnogim slučajevima samo zato što su zemljoposjednici). Ja sam dijete prosvjetiteljstva i koncept nasljednih klasnih razlika smatram odurnim. A većina herojske fantastike se vrti oko fabularnih tropova koji taj koncept uzimaju kao bitnu dogmu. Ne mislim da bih uopće mogao napisati roman koji se oslanja na takve ideje bez želje da ih potkopavam. (Zaista, baš sam to i učinio u prve dvije knjige "Trgovinskih kneževa" - uzeo onu standardnu postavku fantastike koja se bavi portalima, s protagonistom koji otkriva drugi svijet u kojem je privilegirani pripadnik plemstva - i izokrenuo ga naopako i potkopao kao sam vrag.)

Vezane vijesti

21. stoljeće: netko te uvrijedio? Stavi to na majicu!

21. stoljeće: netko te uvrijedio? Stavi to na majicu!

Sve je počelo od ovogodišnjeg popisa nominacija za Nagradu Arthur C. Clarke, koja je utemeljena još za života velikog pisca (1987.) i dodjeljuje se… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika