Objavljeno u Nacionalu br. 856, 2012-04-10

Autor: Marko Biočina, Ivan Pandžić

Kriva je uprava, a ne vrijeme

Sušu u HEP-u platit će građani

Veća cijena struje pravda se višom prirodnom silom, ali kucnuo je čas naplate dugogodišnjeg neodgovornog upravljanja HEP-om, rasipanja novca, loših investicija, maćehinskog odnosa države i HDZ-ove pljačke tvrtke

HEP ulaže i u obnovljive izvore energije poput vjetroelektrana, ali zbog nelogičnih zakona nisu potpuno iskorišteneHEP ulaže i u obnovljive izvore energije poput vjetroelektrana, ali zbog nelogičnih zakona nisu potpuno iskorišteneOdluka o povećanju cijene električne energije, koja bi na snagu mogla stupiti već sljedećih tjedana, vjerojatno je, uz povećanje PDV-a, najnepopularniji potez Kukuriku vlade u prva četiri mjeseca njene vlasti. Iako točan iznos poskupljenja nije poznat, u medijima i stručnim krugovima nagađa se da će poskupljenje iznositi između 10 i 15 posto. Nužnost povećanja cijene struje, već tradicionalno, pravda se višom silom – nepovoljnim hidrometeorološkim uvjetima: golema suša u Hrvatskoj traje već 15 mjeseci pa je znatno smanjena proizvodnja struje iz domaćih hidroelektrana i povećala se potreba za skupljom proizvodnjom iz termoelektrana i uvozom.

Cijenu vremenskih nepogoda sad će, uz negodovanje sindikata, platiti hrvatski građani. Ipak, može li za trenutačno stanje u hrvatskoj elektroprivredi i elektroenergetskom sustavu biti okrivljena isključivo 15-mjesečna - suša?! Ako se zna da je toj suši prethodilo 12 mjeseci vjerojatno najboljih hidrometeoroloških uvjeta u povijesti HEP-a, jasno je da je aktualna suša tek okidač za materijalizaciju niza problema koji su se u HEP-u taložili godinama. Dolaskom suše samo je kucnuo trenutak naplate svih godina neodgovornog upravljanja, financijskog iscrpljivanja i kašnjenja investicija nacionalnog elektroenergetskog poduzeća, ali i loše regulative i nesređenog stanja na hrvatskom tržištu električne energije. Sve to od sredine travnja ili početka svibnja plaćat će hrvatski građani.


RIJETKI SE POJEDINCI izvan Hrvatske elektroprivrede danas sjećaju da je struja trebala poskupjeti još sredinom 2010. Kompanija je od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) u ožujku te godine zatražila prosječno povećanje cijena od 15-ak posto. HERA je nakon kraćeg razmatranja zahtjev prihvatila, ali on nikad nije realiziran. Poskupljenje je stopirala tadašnja vlada Jadranke Kosor, vjerojatno strahujući da bi to loše utjecalo na njenu popularnosti (premda joj to nije nimalo pomoglo na izborima). Bivši šef HEP-a Leo Begović takvu je odluku prihvatio bez pogovora. Kako je 2010. bila hidrografski možda i najbolja godina u povijesti, HEP je u hidroelektranama proizveo golemu količinu jeftine energije i na kraju godine, premda cijena nije povećana, iskazao dobit od milijardu kuna. Pojedini stručnjaci tada su upozoravali kako je nelogično da HEP iskazuje dobit, umjesto da taj novac investira u modernizaciju postojećih i gradnju novih proizvodnih pogona - osobito s obzirom na to da je poznato kako od deset godina tek dvije ili tri obiluju kišom. Ipak, razlog Begovićeve odluke da iskaže dobit otkriven je vrlo brzo. U nastojanju da popuni proračunske rupe, Vlada je početkom prošle godine odlučila da u formi dividende povuče 50 posto dobiti iz javnih poduzeća. Za HEP financijski efekt bio je užasan. Kompanija je samo na temelju poreza na dobit - kojega ne bi bilo da kompanija dobit nije iskazala - u proračun isplatila milijardu kuna. Problem je bio još veći jer je za razliku od kišom obilne 2010. sljedeća 2011. bila najsušnija godina u povijesti.

HEP-OVE POTREBE za uvozom struje su se povećale, a kako je do 1. lipnja tvrtka morala isplatiti dividendu vlasniku - državi, dio tog iznosa morao je biti namaknut kreditnim zaduženjem. Ipak, najgora posljedica takvog modela upravljanja nacionalnim elektroenergetskim poduzećem bilo je zaustavljanje investicija. Od osamostaljenja Hrvatske HEP je vrlo skromno investirao u modernizaciju i gradnju proizvodnih postrojenja. Zbog toga sve više ovisimo o uvozu, uz veći stupanj nesigurnosti kad se tržište poremeti. Znatan poremećaj na tržištu je i suša, pa i negativne efekte takvih vremenskih neprilika treba sagledati kao posljedicu investicijske neaktivnosti. Nedvojbeno su hidroelektrane najvažniji HEP-ov resurs, i zbog niske cijene proizvedene energije i zbog fleksibilnosti u radu. Ali njihov rad ovisi o količini kiše, odnosno vode u akumulacijama, a to znači da bi HEP trebao imati i mogućnost da ih u određenim trenucima zamijeni drugim izvorima. U pravilu to su termoelektrane, no zbog zastarjelosti znatan ih je dio neefikasan, što znači da je cijena proizvodnje struje veća od prodajne cijene. Dok je prosječna prodajna cijena u Hrvatskoj oko 54 eura po megavatsatu, cijena proizvodnje u nekim termoelektranama je i trostruka - u TE Sisak navodno čak i 150 eura. Ispada kako se u HEP-u više isplati uvoziti struju (po prosječnoj godišnjoj cijeni od 60-65 eura), nego uključivati neke od svojih termoelektrana. S druge strane, ni uvoz nije apsolutno rješenje. Zimus, zbog velikih hladnoća i velike potražnje, HEP je navodno kupovao i po cijeni od 300 eura po megavatsatu. Logično rješenje koje se nameće stoga je da se maksimalno razviju hidropotencijali, a termoelektrane moderniziraju kako bi im efikasnost bila veća, odnosno cijena proizvedene energije manja. Potrebne su investicije, ali proteklih godina one su bile ili nerazumljivo zaustavljene ili odgođene zbog nedostatka sredstava koja su isplaćena u proračun. Pa je tako već započet projekt revitalizacije najveće hrvatske hidroelektrane Zakučac, snage oko 500 megavata, zaustavljen, iako su novi generatori već naručeni i kupljeni, samo kako bi bio pokrenut projekt izgradnje HE Ombla, snage samo 68 megavata. I veliki projekt HE Kosinj već se godinama ne miče s mjesta, a natječaj za treći blok termoelektrane Plomin se oteže. Da stvar bude gora, HEP je u posljednjih deset godina potrošio više od 300 milijuna kuna na razne studije i projektnu dokumentaciju koju je poslije otpisao. Takva rasipnost, ali i akumulacija novca za novi investicijski ciklus, također je razlog poskupljenja električne energije. A tu je i tržište...

Zagovornici liberalizacije tržišta, bez obzira o kojem se tržištu radilo, uvijek tvrde da to vodi do nižih cijena i bolje usluge za korisnika. Možda je to tako i na hrvatskom tržištu električne energije, ali kako bi cijena postala niža, tvrdi se da najprije mora postati viša, odnosno tržišna. U Hrvatskoj i sad postoji konkurencija HEPu, nekoliko trgovaca od kojih su najveći slovenski GEN-I i slovačka Korlea. Ali oni praktički ne mogu natjecati u opskrbi građanstva zbog neisplativosti i subvencioniranih HEP-ovih cijena, a teško se i probijaju do većine javnih tvrtki. Iako je zakonski omogućena pluralnost na tržištu, ona u praksi jedva funkcionira. Da konkurencija postoji, najviše se pročulo lani kad je HEP izgubio opskrbu javne rasvjete u Zagrebu od tvrtke GEN-I, a u još 100-tinjak gradova HEP više nema monopol. Međutim, manje je poznato da je u Zagrebu taj natječaj izgubljen zato što je HEP naplaćivao i 20 posto višu cijenu od regularne, a to se godinama nije kontroliralo. Glavni razlog gubitka posla koji godišnje donosi 60-ak milijuna kuna jest to što je Zagreb odlučio vezati cijenu u natječaju za europski burzovni indeks električne energije. HEP se nije ni javio na natječaj. Cijena struje od slovenske tvrtke određuje se na osnovi burzovnog prosjeka prethodne godine. Ove godine niža je 7,5 posto, iako HEP najavljuje povećanje cijena. Sljedeće će možda porasti, ali poanta je u tome što Grad ima transparentne račune.

MEĐUTIM, GRADOVI su posebni sustavi i alternativni trgovci čak i kod njih ovise o volji HEP-a. HEP prijenos svima naplaćuje tzv. energiju uravnoteženja prema poprilično nejasnim kriterijima. Svaki alternativni trgovac treba izračunati dnevnu potrošnja grada. Ako se potroši više, dužan je to platiti HEP-u, ako manje, HEP je dužan nadoknaditi to alternativnom trgovcu. Cijene koje HEP naplaćuje s jedne strane i koje on plaća u slučaju manje potrošnje razlikuju se na štetu drugih dobavljača. Alternativni trgovci žale se i na to kako su HEP-u omogućene dampinške cijene i uvijek se može pravdati lošom godinom i manjom proizvodnjom u hidroelektranama. Takvoj praksi lani se okrenula i bivša uprava HEP-a, koja je povlaštenim kupcima počela odobravati i do 15 posto nižu cijenu. To se pravdalo pritiskom konkurencije na tržištu, iako je upitno koje konkurencije, jer alternativni dobavljači zajedno drže tržišni udjel od 1 posto. Ipak, posljedice takve prakse past će na leđa nove uprave kompanije i svih ostalih potrošača. Apsolutna liberalizacija tržišta, dakle, nipošto nije poželjna za HEP, ali prestanak statusa apsolutnog monopolista možda bi doveo do efikasnijeg upravljanja tvrtkom. Što se vidi i iz analize HEP-ova sustava javne nabave... O raznim aferama u vezi s HEP-ovom javnom nabavom već je mnogo napisano, no valja napomenuti da HEP godišnje na kupnju roba i usluga troši milijarde kuna. To se uglavnom čini zakonito, ali je pitanje čini li se i efikasno. Evo sasvim trivijalnog primjera. HEP Operator distribucijskog sustava u protekle dvije godine potrošio je 84,6 milijuna kuna na kupnju betonskih prefabriciranih proizvoda.

Uglavnom se radi o betonskim dalekovodnim stupovima i kućištima. Ukupno je provedeno deset javnih natječaja, a kumulativna razlika između postignute cijene i procijenjene vrijednosti nabave iznosi 12,916 kuna. Ukratko, HEP je postupkom javne nabave ostvario uštedu ne u postocima, ne u promilima, nego jednu sedminu promila. Dakako, moguće je da su HEP-ovi planeri iznimno vješti u procjeni vrijednosti roba koje naručuju, no vjerojatnije je da su postignute cijene posljedica toga što ni na jednom od deset natječaja nije bilo više od jednog ponuđača. Pa je Zagorje Tehnobeton posao isporuke betonskih stupova procijenjene vrijednosti 9.540.000 kuna dobio ponudivši cijenu od 9.539.998 kuna. Riječki Elektromaterijal je posao od 4,72 milijuna kuna dobio ponudivši 4.719.999 kuna. Iako je takva nabava zakonita, postignute cijene nedvojbeno ukazuju na karteliziranje. HEP-u bi trebalo biti u interesu da postigne konkurenciju ponuđača, no ovi podaci svjedoče da unutar kompanije ima vrlo malo napora da se situacija poboljša. Slično je i s drugim gubicima. HEP godišnje u svojoj mreži gubi i do deset posto proizvedene energije. Dio tih gubitaka u vezi je s tehničkim karakteristikama i teško ih je ukloniti bez velikih ulaganja, ali postoje i tzv. netehnički gubici. Radi se o gubicima zbog neispravnih brojila, krađe struje i sličnih razloga, a cijenu plaćaju opet svi potrošači. Dapače, raste utjecaj gubitaka na mrežarinu - glavni prihod HEP ODS-a. Studija iz 2006. pokazuje da gubici od 9 posto uzrokuju pad mrežarina od oko 14 posto, a da je za pokriće gubitka električne energije u distribucijskoj mreži potreban trajni rad jedne elektrane snage oko 156 megavata (oko 70,9 milijuna eura godišnje). Prema tome, i tu postoji prostor za povećanje efikasnosti HEP-a, kao i u promjeni zakonske regulative...

NEOSPORNO JE da država provodeći razne politike donosi odluke koje dugoročno, ako već ne štete, a ono barem ograničavaju razvoj nacionalne elektroenergetske kompanije. To poprilično dobro ilustrira problem iz Senja. Ondje je prije godinu i pol s radom počeo veliki vjetropark Vrataruša snage 42 megavata. Kako je taj vjetropark na sustav spojen preko iste infrastrukture kao i HEP-ova HE Senj, a ona ima ograničene kapacitete, događa se da oba objekta ne mogu istovremeno raditi punom snagom. Kako je na temelju mrežnih pravila i podzakonskih akata donesena i odluka da obnovljivi izvori imaju prednost pri spajanju na mrežu, ispada da je HEP u određenim situacijama prisiljen kupovati skupu struju iz vjetroelektrane, a prolijevati vodu iz akumulacija hidroelektrane, čime faktički baca novac. Dakako, ta situacija nipošto ne diskreditira vrijednost vjetroparka, nego samo pokazuje da je i HEP često žrtva loše regulative, ali i maćehinskog odnosa države. Takva praksa nastavila se i u mandatu nove vlade. Tvrtka je već osigurala kredit za gradnju HE Ombla, ali taj novac sad stoji jer se čeka revizija Ministarstva zaštite okoliša. U međuvremenu HEP plaća kamatu na odobrena sredstva. Kad će odluka biti donesena, ne zna se, pogotovo zato što je cijela rasprava prenesena u segment politike. Slično je i s problemom naplate dugova. HEP-u potrošači trenutno duguju oko 1,71 milijardu kuna. Najveći dio tog iznosa otpada na gospodarstvo, 1,43 milijarde, a manji na kućanstva - 288 milijuna. Dio tog golemog duga vjerojatno bi se prisilnim mjerama mogao utjerati, no takvu praksu nijedna hrvatska vlada, pa ni aktualna, nije podržavala.

Vezane vijesti

Posljednji kredit HEP-u za pokrivanje gubitaka

Posljednji kredit HEP-u za pokrivanje gubitaka

Vlada je na današnjoj sjednici odobrila Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) podizanje kratkoročnog kredita od 400 milijuna kuna za pokrivanje gubitaka u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika