Valérie Trierweiler, dugogodišnja prijateljica Françoisa Hollandea, pomogla mu je napisati prvi nastupni predsjednički govor Nakon pobjede Françoisa Hollandea na nedavnim predsjedničkim izborima na TV ekranima se uživo mogla pratiti priča o modernoj, "presloženoj" francuskoj obitelji, koja je prošla kroz raskide i nove veze, ali koja i dalje funkcionira i ostaje povezana. Hollandeova bivša nevjenčana supruga Ségolène Royal nije skidala osmijeh s lica. Na fešti na Bastilji uzela je mikrofon i razdragano pozdravila pobjedu svog bivšeg, s kojim je doduše ostala u istoj "političkoj obitelji", Socijalističkoj stranci, i čak bila njegov suparnik na unutarstranačkim izborima. Kad se kamera preselila u Tulle, malo francusko mjesto kojeg je Hollande gradonačelnik, novi francuski predsjednik mogao se vidjeti u svom uredu s dugogodišnjom "prijateljicom", novinarkom Valérie Trierweiler, kako zajedno pišu prvi nastupni predsjednički govor. Kada ga je završio, i održao pred okupljenim simpatizerima, poljubio je Valérie i zaplesao s njom na nekoliko taktova valcera uz harmonikašku verziju "La vie en rose" (Život u ružičastom), u izvedbi lokalnih amaterskih glazbenika. Nakon što su privatnim jetom, koji je unajmila Socijalistička stranka, stigli u Pariz, popeli su se na pozornicu postavljenu na trgu Bastilji kako bi podijelili radost pobjede s Parižanima i stranačkim stožerom. U istom redu bili su Hollande, Valérie, žena s kojom živi od 2006., ali i bivša nevjenčana supruga, udaljena tek nekoliko metara od novog predsjedničkog para.

Obitelj je ponovo bila na okupu, objedinjena u političkoj pobjedi. Najstariji sin para Hollande-Royal, mladi odvjetnik Thomas, vrlo aktivan u očevoj kampanji, kao i prije pet godina majčinoj, zaplakao je od sreće kad su bili objavljeni rezultati. I on je sudjelovao u zajedničkoj fešti. Za Francuze ništa neobično. Posredstvom medija sudjelovali su u više puta "preslaganom" obiteljskom životu odlazećeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Bili su svjedoci njegova raskida s drugom suprugom Cécilijom koja se neposredno prije kampanje 2007. preselila u New York novom izabraniku, onda mu se vratila za potrebe iste kampanje, nazočila predsjedničkoj inauguraciji u pratnji svojih dviju kćeri, zajedničkog sina i Sarkozyjevih sinova iz prvog braka, te ga ubrzo potom definitivno napustila. Uslijedila je veza s bivšim top modelom Carlom Bruni, pod još jačim svjetlom medijskih reflektora, prvo javno pojavljivanje u Disneylandu, kamo je odveo Carlina sina iz veze s filozofom Raphaëlom Enthovenom, i vjenčanje u Elizejskoj palači, s kojega, na očaj tabloida, ali i sve "žućih" medija općenito, nije procurila ni jedna fotka. Sarkozy je prvi francuski predsjednik koji se za mandata ne samo oženio već i dobio potomstvo.

Budući da je tata bio zauzet spašavanjem eura u Bruxellesu i Berlinu, po mamu i bebu Giuliju došao je njen polubrat, koji je ocu već podario dvoje unuka. Kažu da je Carla zaslužna za Sarkozyjevo pomirenje sa Cécilijom. Za službenih posjeta New Yorku navodno je organizirala zajedničke ručkove i večere. U proširenoj obitelji odlazećeg francuskog predsjednika ima iz tri braka ukupno sedmero djece, isto kao i novog Hollandea: četvero iz braka sa Ségolène Royal i troje djece Valérie Trierweiler.
Dobro, moglo bi se reći, lako je bogatima, ne moraju se trpjeti zbog stambenih problema, povlačiti po sudovima zbog imovine i čuvanja djece. Za ljubomoru nemaju vremena, posao ne čeka, život jednostavno ide naprijed. Brak je u Francuskoj odavno izgubio svoju "svetost", za obiteljsku zajednicu postoji više zakonskih formula. Uz brak, može se u općini prijaviti konkubinat ili PACS (Pakt civilne solidarnosti), koji se odnosi na heteroseksualne, ali i homoseksualne zajednice, s manje-više jednakim pravima što se tiče nasljeđivanja, brige o djeci ili socijalne skrbi. Može se reći da zakoni dosta revnosno prate razvoj francuskog društva i promjene u njemu. Naime, u Parizu se svaki drugi brak raspadne, gotovo pola djece rođena je u izvanbračnim zajednicama, jednoroditeljske obitelji postale su uobičajene. Žene rade gotovo jednako kao muškarci, financijski su neovisne i stoga slobodnije što se tiče ulaska ili izlaska iz braka i izbora obiteljske zajednice.

Zaposlenost žena veća je nego u drugim državama Europske unije. Upravo zbog toga, kao i dobrog sustava jaslica i vrtića (u vrtić se obavezno ide već od treće godine), Francuska nema problema s natalitetom koji je među najvišima u Europi. I to ne samo među ruralnom i imigrantskom populacijom, kako neki tumače fenomen francuskog nataliteta, već i u gradovima, među populacijom na vrlo zahtjevnim radnim mjestima. Materinstvo i karijera u višim slojevima društva nisu nekompatibilni. Snaha jedne pariške poznanice, koja radi u jednom od ministarstava, rodila je do tridesete godine četvero djece. Nedavno sam bila na svadbi. Među gostima je bila i jedna mlađa žena, s petim djetetom u naručju. Dugo godina je bila profesorica književnosti na jednom od pariških sveučilišta, trenutačno je zamrznula mjesto, ali priprema natječaj za Visoku školu nacionalne administracije (ENA), koja otvara vrata visoke politike.

U bivšoj Sarkozyjevoj vladi bilo je više ministrica s dvoje ili čak više djece, koje su rađale za mandata, kao recimo Nathalie Kosciusko-Morizet, ministrica ekologije i glasnogovornica njegove predsjedničke kampanje. Rachida Dati, bivša ministrica pravosuđa, samohrana je majka. O ocu se nagađa, u kombinaciji su bili od bivšeg čelnika španjolske desnice do visoko rangiranih francuskih političara i poslovnih ljudi. Glasine su se stišale, Dati je jednostavno htjela dijete. Istina, politika se "pomladila", a zahvaljujući zakonu o paritetu, žena je u njoj sve više. Možda je najbolji primjer Ségolène Royal, prva francuska ministrica koja je još za svog mandata (još prije dvadeset godina) rodila dijete, i to četvrto, i nastavila obnašati dužnost. Njen tadašnji nevjenčani suprug, današnji francuski predsjednik François Hollande, u to se doba nikad nije uspio popeti do ministarske funkcije. Ali to ne znači da je čuvao djecu, iako očevi mogu uzimati plaćeni rodiljni dopust i to obilato koriste, pogotovo kad žena zarađuje više od njih, ili kad su u situaciji da su izgubili posao, što se sve češće događa.
Hoće li novi francuski predsjednik Hollande ostati neženja nije baš sigurno. Vjerojatno je da će dugogodišnju prijateljicu iz protokolarnih razloga morati odvesti pred matičara. Naime, kao nevjenčani ne mogu zajedno u mnoge zemlje, poglavito one islamske. Problem je i osiguranje. Policijska zaštita njihova zajedničkog stana zahtijeva provjeru svih stanara i blokadu ulice kad dolaze i odlaze iz njega, što ne samo da ometa normalan život stanara u čiju se zgradu uselio "normalni" predsjednik i njegova žena, već i košta porezne obveznike. U doba opće štednje, o tome se mora voditi računa. Ali Elizejska palača očito više nije privlačna. Sarkozy je u njoj boravio kad je morao, više je vremena provodio u Carlinoj privatnoj palači, što je dovodilo do velikih prometnih gužvi i zakrčenja u otmjenom 16. okrugu i predgrađu uz njega.

Za novu francusku prvu damu, koja je već prošla kroz dva braka, zajednički život s predsjednikom, u braku ili izvan njega, dovodi u pitanje i njenu novinarsku karijeru zbog mogućeg sukoba interesa. Doduše, u francuskom ustavu nema ni riječi o prvoj dami i njenoj ulozi. Valérie Trierweiler najavljuje da namjerava nastaviti raditi, ali gdje? U državnim medijima nemoguće, u privatnima teško, jer će onaj tko je zaposli biti pod optužbom za pristranost i privilegirani status pred konkurentima. Još dok se na noge postavljala Hollandeova kandidatura, Trierweiler je "zbog mogućeg sukoba interesa" prešla iz političke redakcije Paris Matcha u kulturu, potom na jednu privatnu TV postaju. Iako slovi kao samozatajna osoba, što joj ne potire obilježje femme fatale, dapače, medijskom prisutnošću je dobro upravljala. A još bolje bogatom profesionalnom mrežom koju je imala. Sarkozyju se prigovaralo da je od medijatizacije svog privatnog života napravio političko-marketinšku strategiju. Ali prva osoba iz politike koja je otkrila novinarima svoju privatnost, zapravo pustila ih u sobu u rodilištu, bila je Ségolène Royal. Među novinarima koji su tada napravili reportažu o prvoj francuskoj ministrici koja je postala majka za mandata, bila je - Valérie Trierweiler. S obzirom na to da je pratila Socijalističku stranku, sprijateljila se sa Ségolène i s Françoisom, čak su se i obiteljski družili.

Fatalna privlačnost političara i novinarki nije raskinula jedan brak ili dovela do sklapanja novih, primjera je u Francuskoj na pretek. I bivši premijer Alain Jupé stupio je u drugi brak s jednom novinarkom. Danas ozloglašeni Dominique Strauss-Khan u braku je s poznatom novinarkom. O ljubavničkim odnosima izlišno je i govoriti. Najveći gubitnik bliskosti politike i medija francusko je novinarstvo. Pod krinkom poštivanja intimnosti i previše afera koje su imale krakova i u javnoj sferi, i po džepu udarali porezne obveznike, gurano je pod tepih. Vijesti o eventualnom predsjedničkom vjenčanju za sada nema. No ne bi bilo prvi put da stranka ili politika "ožene" predsjednika. Čak i Hollandea, osobu koja je izgradila svoj obiteljski život na 20-godišnjoj "slobodnoj vezi" i uvjerenju da brak ne mora određivati život. Ali on se u sličnoj situaciji mogao naći i prije pet godina, da je njegova nevjenčana žena Ségolène Royal postala predsjednica, za što joj nije puno nedostajalo. Tada bi on bio pod pritiskom da se "uda", dok je danas pred dilemom da se samo "oženi".