Follini ne samo da je obznanio kako Berlusconija (na slici) više ne smatra najpogodnijom osobom za vođu desne koalicije, nego je predložio da se bira novi vođa koalicijeTalijanski premijer Silvio Berlusconi doživio je težak udarac od koalicijskih partnera, jer su neki od njih prvi put javno obznanili da ga više ne smatraju svojim vođu i najpogodnijim čovjekom da ih vodi na parlamentarnim izborima 2006. Za njega je to težak udarac jer je dosad bio neupitni vođa koalicije desnog centra Kuća slobode, nitko nije osporavao njegovo vodstvo, njegov premijerski položaj i autoritet. Sada je to javno osporio vođa demokršćanske stranke UDC Marco Follini, koji je prošlog četvrtka na zajedničkom obraćanju petorice vođa stranaka desne koalicije u prisutnosti samog Berlusconija rekao: "Mi više ne mislimo da je Berlusconi najbolji čovjek da vodi koaliciju."

Zbunjeni Berlusconi htio je odmah pokazati da sportski prihvaća taj izazov pa je rekao da nema ništa protiv borbe za čelno mjesto koalicije. Ali bilo mu je jasno da je izazov ozbiljan jer je Follini otvorio mogućnost da koalicija, koju je stvorio Berlusconi, nastaviti živjeti bez njega i da se u budućnosti stvaraju sasvim novi stranački savezi.
Sve je to posljedica političkih i ekonomskih procesa koji već dulje traju, te najnovijih burnih događaja koji potresaju talijansku političku scenu. Italija je u ozbiljnoj političkoj i ekonomskoj krizi. Privreda stagnira i prema međunarodnim predviđanjima ove godine neće biti nikakvog rasta. Državni deficit dvostruko je veći od onog koji dopušta Europska unija. Vlada ide iz skandala u skandal. Najnovija ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da lijeva koalicija Unione, koju vodi bivši premijer i donedavni predsjednik Europske komisije Romano Prodi, ima znatnu prednost pred Berlusconijevom koalicijom od 9,5 posto, te da bi glatko, uvjerljivo pobijedila kad bi se izbori sada održavali. Štoviše, jaz u podršci dvjema koalicijama kontinuirano se povećava pa se može očekivati da će do sljedeće godine – ako se trendovi nastave – biti još i veći. Istina je da i u Prodijevoj koaliciji ima dosta nesuglasica, natezanja, otpora njegovoj ideji da se na izbore iziđe sa zajedničkom listom, ali ti su sporovi prava sitnica prema onima u taboru Berlusconija, kojega pritišću svi partneri, i Alleanza nazionale Gianfranca Finija, i Sjeverna liga Umberta Bossija, a pogotovo UDC Marca Follinija, čija stranka jedina unutar Berlusconijeve koalicije dobiva na popularnosti.

Follinijeva stranka od svih je članica te koalicije najviše centristička, stvorena je na demokršćanskim temeljima i vrlo je bliska drugim demokršćanskim strankama centra, od kojih su neke i u lijevoj koaliciji. Jaka je tendencija među demokršćanima da se ponovno ujedine, a čuje se i da bi oni svi zajedno, pa i Follini, trebali podržati lijevu koaliciju ili postati sami jezgra okupljanja nove centrističke koalicije.

Zbog opasnosti da iziđe iz njegove koalicije Berlusconi nastoji zadovoljiti Follinija, kako bi ostao s njim, pa je samo zbog njega – jer bi to najbolje odgovarao UDC-u – predložio promjenu izbornog zakona i uvođenje razmjernog izbornog sustava, što je ogorčilo lijevu koaliciju, koja je zaprijetila bojkotom i paralizom parlamenta ako takav zakon uđe u parlamentarnu proceduru samo šest mjeseci prije izbora. Ima i drugih znakova da je Berlusconi prisiljen popuštati Folliniju, ali unatoč tim ustupcima ovaj mu postaje sve veći problem.

Follini ne samo da je obznanio kako Berlusconija više ne smatra najpogodnijom osobom za vođu desne koalicije, nego je predložio da se bira novi vođa koalicije. Jedna je mogućnost da se to obavi preliminarnim izborima, kao u SAD-u, gdje članovi stranaka izlaze na birališta kako bi se opredjeljivali za kandidate svojih stranaka. Ta ideja već je aktualizirana u lijevoj koaliciji za određivanje izbornih lista, a sada Follini predlaže da se tako bira i kandidat za premijera desne koalicije. Kao drugu moćnost on predviđa konvenciju koalicije, gdje bi o tome odlučivali delegati svih stranaka.
Follini je izjavio da njegova stranka već ima svog kandidata za premijera, boljeg od Berlusconija, te da će njegovo ime obznaniti za nekoliko dana, a opće je uvjerenje da će to biti Pierferdinando Casini, sadašnji predsjednik Camere, donjeg doma parlamenta. Casini je uspješno vodio parlament te se u osjetljivim trenucima, npr. kad je došlo do krize upravljanja državnom televizijom RAI, iskazao kao čovjek dijaloga i dogovora, pa bi mogao biti prihvatljiv i za druge stranke koalicije. Ali on nije čovjek akcije i čvrstih poteza kao Berlusconi.

Ako počne borba za vodstvo u desnoj koaliciji - u nju neće ući samo Berlusconi i vjerojatni kandidat UDC-a Casini, nego zacijelo i vođa postfašističke Alleanza nazionale, sadašnji ministar vanjskih poslova Gianfranco Fini. On je vrlo ambiciozan i sposoban političar, koji je znatno politički evoluirao i s ekstremne desnice prešao u centar te u mnogim socijalnim i političkim pitanjima ima znatno umjerenije i socijalno osjetljivije stavove od Berlusconija. Za njega se tvrdi da je od "premijerskog materijala", ali njegov je velik problem to što je znatan dio njegove stranke još uvijek mnogo desniji od njega i što njegova stranka gubi podršku birača. Bit će zanimljivo i kako će se pozicionirati Lega nord, koja vjerojatno neće istaknuti svog kandidata za premijera, jer njen kandidat, budući da je to ipak regionalna stranka iz sjeverne Italije, ne bi bio prihvatljiv za birače s juga, a i stoga što je njen vođa Umberto Bossi nakon teških srčanih udara u lošem zdravstvenom stanju pa on ne bi mogao biti kandidat.

Follinijeva inicijativa da stranke desne koalicije kroz preliminarne izbore pokušaju naći novog vođu umjesto Berlusconija, te njegov prijedlog da to bude Casini, otkriva značajan i sve snažniji proces na talijanskoj političkoj sceni, a to je ponovno buđenje kršćanske demokracije. Demokršćani su skoro pola stoljeća vladali Italijom, od II. svjetskog rata do korupcionaškog skandala "Čiste ruke", kad je državni tužitelj Antonio Di Pietro otkrio kriminal u moćnoj Demokršćanskoj stranci i drugim strankama vladine koalicije, pa su se one raspale a neki njihovi vođe našli u zatvoru i egzilu. Kad je Berlusconi osnovao svoju stranku Forza Italia, prišli su mu brojni bivši moćni demokršćani, mnogi zaboravivši demokršćansku ideologiju, ali osjećajući da ih on može vratiti na vlast. Iskreni demokršćani ostali su vjerni svojim izvornim vrijednostima i na ruševinama dotadašnje Demokršćanske stranke osnovali nove male demokršćanske stranke i frakcije.

Jedan od njih bio je i Pierferdinando Casini, koji je 1993. sudjelovao u stvaranju male demokršćanske frakcije CCD. Casini se 1955. rodio u Bologni, diplomirao pravo i rano se počeo baviti politikom u Demokršćanskoj stranci, a sa samo 28 godina ušao u parlament. Uglavnom je djelovao kao suradnik moćnih političara, pa su ga čak ismijavali da je najveći dio karijere proveo noseći aktovke svojih šefova. Čak i kad je postao istaknuti političar, nije davao napadne izjave, uvijek je bio umjeren i pažljiv. U političkim krugovima bio je znan i po svom naočitom izgledu filmskog glumca. Njegovoj novoj stranci nisu davali mnogo izgleda. Ali ona je ipak polako jačala, posebno nakon što se s drugim frakcijama spojila u sadašnju stranku UDC, kojoj je Casini došao na čelo. Ta je stranka ušla u Berlusconijevu koaliciju, kojoj je na izborima 2001. donijela malo glasova, ali je nakon pobjede na izborima Belrusconi nagradio Casinija mjestom predsjednika donjeg doma parlamenta. Kao predsjednik parlamenta Casini se iskazao odmjerenošću i u raznim pitanjima – iako je ostao na zajedničkoj političkoj liniji – bio je kudikamo umjereniji od Berlusconija.

Kad je postao predsjednik parlamenta, na čelu stranke naslijedio ga je Marco Follini, bivši novinar rođen 1954. u Rimu, koji je također bio aktivan u raznim forumima Demokršćanske stranke, ali je u parlament ušao mnogo kasnije od Casinija. On je spretno vodio UDC pa je stranka jačala, što su pokazivala sva ispitivanja javnog mnijenja, ali i rezultati lokalnih i europskih izbora. To je Folliniju dalo poticaj da unutar vladine koalicije jače ističe svoje stavove i zahtjeve. Da je Follini poprilično ojačao, vidjelo se i po tome što ga je Berlusconi, iako mu je Follini postao neugodan kritičar unutar koalicije, proljetos pri rekonstrukciji vlade morao uvesti u nju kao potpredsjednika. Follini je nastavio politiku pritisaka na Berlusconija i očitog ograđivanja od njegove politike. Sve glasnije govori se i o Follinijevu izlasku iz koalicije, naravno, ako se u međuvremenu naprave pripreme za veliki obrat u talijanskoj politici, koju neki moćni krugovi priželjkuju. Naime, isto kao što je Follini počeo jačati i pokazivati svoju novu snagu u desnoj koaliciji, vrlo slični procesi počeli su se događati i u lijevoj. Ondje je mnogo više samosvijesti i samostalnosti počeo pokazivati Francesco Rutelli, vođa centrističke stranke Margherita, bivši gradonačelnik Rima i neuspješni premijerski kandidat. Njegova stranka – liberalno-demokršćanska članica lijeve koalicije – također je počela dobivati sve veću podršku glasača. I to pokazuje da su se birači počeli na oba pola pomicati prema centru, a to bi moglo, ako se trend nastavi, znatno preoblikovati talijansku političku scenu.

Kakav bi krajnji ishod tog trenda trebao biti, jasno je u lipnju obznanio predsjednik Confindustrije, udruženja talijanskih industrijalaca, Luca Cordero di Montezemolo, koji sada – nakon što su umrli Gianni i Umberto Agnelli – upravlja Fiatom. U govoru pred vodećim ljudima države na svečanoj sjednici Confindustrije napao je sadašnju ekonomsku situaciju u zemlji, kritizirao vladu i izazvao njeno ogorčenje. Potom je u lipnju mladim poduzetnicima u mjestu Santa Margherita Ligure govorio kako bi za spas ekonomije trebalo pokrenuti "bipolarni projekt", stvaranje snažne političke grupacije, koja ne bi bila ni lijeva ni desna, nego centristička. Po njegovim riječima, ona bi najviše odgovarala talijanskoj privredi, poduzetnicima koji trebaju zemlju izvući iz krize. Svi su u toj ideji prepoznali poziv Casiniju i Rutelliju da ponude zajednički projekt jedinstvene stranke centra, koju bi podržali poduzetnici, ali i koja bi dobila podršku šire javnosti. Follinijevu inicijativu da se za vođu desne koalicije ustoliči Casini mnogi vide kao dio tog plana.