Objavljeno u Nacionalu br. 529, 2006-01-02

Autor: Robert Bajruši

ODLJEV KAPITALA

TOP 100 tvrtki za najbolju zaradu stranaca

Nacional donosi listu poduzeća u djelomičnom stranom vlasništvu, koja prednjače u iznošenju novca u inozemstvo, i to putem uvoza i transferom ostvarene dobiti

Predsjednik Uprave INE Tomislav Dragičević, kompanije koja zauzima uvjerljivo prvo mjesto, nacionalna naftna kompanija čiji je 25-postotni vlasnik MolPredsjednik Uprave INE Tomislav Dragičević, kompanije koja zauzima uvjerljivo prvo mjesto, nacionalna naftna kompanija čiji je 25-postotni vlasnik MolMnogobrojni inozemni investitori, koji su proteklih godina došli u Hrvatsku, odnijeli su iz zemlje milijarde eura kapitala, a istodobno nisu otvorili nova radna mjesta i proizvodne pogone. Računica pokazuje da je tijekom prošle godine stotinu poduzeća, koja su prosječno u 54-postotnom vlasništvu stranaca, putem ostvarene dobiti i uvoza iznijelo iz zemlje 4,6 milijardi eura. Njihova čista dobit iznosi oko 740 milijuna eura, međutim zabrinjava podatak da je čak 3,86 milijardi eura utrošeno na uvoz inozemnih proizvoda. Sve u svemu, očito je da je Hrvatska postala eldorado stranim investitorima.

Uvjerljivo prvo mjesto zauzima Ina d.d., nacionalna naftna kompanija čiji je 25-postotni vlasnik Mol. Inin uvoz iznosi čak 1,258 milijardi eura, a dobit 197,9 milijuna eura, od čega je jedna četvrtina pripala Mađarima. Kada se od potonjeg dijela odbije 20-postotni porez na dobit, proizlazi da je ta tvrtka ukupno iznijela 1,297 milijardi eura. Pritom treba naglasiti da je Ina u specifičnom položaju jer Hrvatska gotovo nema vlastite izvore nafte tako da ovisi o uvozu. U tom pogledu znatno se razlikuje od najvećeg dijela ostalih poduzeća s Nacionalova popisa jer je prisiljena na politiku uvoza. Uz to, i podatak o dobiti govori u prilog poslovnoj politici jer je veću dobit iskazao samo Hrvatski telekom.

U kolikoj mjeri hrvatski građani troše na kupnju novih automobila, vidi se iz podatka da drugo i treće mjesto zauzimaju uvoznici, Renault Nissan Hrvatska d.o.o. sa 267 milijuna iznesenih eura, odnosno P.Z. Auto d.o.o. sa 214 milijuna eura. Miklós Maróthy vodi francusko-japanski konzorcij koji je u 100-postotnom stranom vlasništvu, dok je Vedran Prasnikar na čelu tvrtke čiji su 50-postotni vlasnici iz Hrvatske. Automobilske industrije doista mogu biti zadovoljne poslovima koje obavljaju u Hrvatskoj jer je na devetom mjestu Peugeot Hrvatska sa 84 milijuna eura iznesenih iz države, deseti je Citroën Hrvatska sa 68 milijuna eura, devetnaesti Autocommerce d.o.o. sa 46 milijuna eura, dok su ostali uvoznici automobila ostvarili dodatnu dobit od najmanje 58 milijuna eura.
Kada bi se gledala isključivo iskazana dobit, uvjerljivo najbolje prošao bi Hrvatski telekom pod vodstvom Ivice Mudrinića. HT d.d., koji je u međuvremenu preimenovan u T-HT, prije oporezivanja iskazao je dobit od 259,9 milijuna eura, od čega je 51 posto pripalo njemačkim vlasnicima iz Deutsche Telekoma. Ovdje treba dodati i 137.900.000 eura dobiti koju je realizirao T-Mobile Hrvatska d.o.o.
Dobar rezultat i 13. mjesto ostvario je VIPnet koji je u prošloj godini iskazao dobit od 75,5 milijuna eura, koja je u potpunosti pripala austrijskim vlasnicima.

Među tvrtkama koje su u 100-postotnom stranom vlasništvu, na 12. mjestu sa 64 milijuna eura odljeva je Gorenje Zagreb d.o.o. Coca-Cola Beverages Hrvatska d.d. je na 14. mjestu sa 58 milijuna eura, od čega na uvoz otpada 48 milijuna, a prije oporezivanja dobit je iznosila 12,6 milijuna eura. Naftna tvrtka OMV Hrvatska transferirala je 57 milijuna eura, premda je u ovom slučaju situacija slična Ininoj. S druge strane, postoji i nekoliko poduzeća u potpunom vlasništvu hrvatskih državljana, među kojima je na sedmom mjestu najbolje plasirana M SAN Grupa, koja je prošle godine uvezla proizvode za 91 milijun eura i ostvarila 5,1 milijun eura dobiti. Medifarm-Velebit d.d. je na 11. mjestu s prometom od 64 milijuna eura, odnosno dobiti koja je prije oporezivanja iznosila 1,1 milijun eura. Dinko Borić vodi tvrtku Recro d.d., koja je s uvozom roba vrijednih 40 milijuna eura i dobiti od 2.100.000 eura na dvadesetom mjestu, dok je Marijan Šarić na čelu Europatradea d.o.o. koja je uvezla proizvode za 34 milijuna eura. Sve u svemu, od 100 poduzeća na popisu, u 37 nije uložen strani kapital i vlasnici su isključivo Hrvati.

Bankarski sektor predvodi Zagrebačka banka d.d. koja je ostvarila dobit od 168.700.000 eura, dok je osma Privredna banka Zagreb sa 108.700.000 eura realizirane dobiti. Na 21. mjestu je Erste & Steiermärkische Bank d.d., čija je dobit prije oporezivanja 47,5 milijuna eura; 38. je HVB Splitska banka s dobiti od 31 milijun eura, a Raiffeisenbank Austria d.d. sa 28,3 milijuna eura zauzima 42. mjesto. Krucijalna razlika između banaka, redom u vlasništvu stranaca, i ostalih poduzeća je u tome što one novac iznose isključivo preko dobiti. Gotovo sve druge tvrtke s Nacionalova popisa u velikoj su mjeri uvoznici i na taj način se kapital odljeva iz Hrvatske, dok bankarski sektor ni u najmanjoj mjeri ne ostvaruje profit na takav način.
Posljednjih mjeseci etablirali su se mnogobrojni protivnici takve neoliberalne politike i iznošenja kapitala iz Hrvatske, među kojima su najznačajniji predsjednik Stipe Mesić i vrh Katoličke crkve. Na sjednici Vlade održanoj 22. prosinca Mesić je otvoreno kritizirao sadašnju gospodarsku politiku i zatražio strukturne reforme. Pritom se eksplicitno suprotstavio tzv. neoliberalnom konceptu koji je usmjeren isključivo na stjecanje profita i zatražio veću brigu Sanaderova kabineta za radnike.

Poznato je da se predsjednik Republike i njegov savjetnički tim protive dosadašnjem načinu pretvorbe i privatizacije i zagovaraju formulu koja glasi "ako je dobro strancima, dobro je i nama". Posve je jasno da je nemoguće poništiti dosadašnje rezultate, ali Mesićev ured predvodi snažne grupacije - iako međusobno izrazito različite - koje su nezadovoljne načinom na koji se vodi velik dio privatiziranih kompanija. Katolička crkva postala je njegov najjači saveznik, a povezuje ih isti način rezoniranja: novi vlasnici otpustili su velik broj radnika pod izlikom da su nepotrebni, dok se kapital koji su zaradili hrvatski građani odlijeva u inozemstvo. Premda to neće javno izgovoriti, protivnici neoliberalne ekonomske politike misle da se na takav način Hrvatska dovodi u svojevrsni kolonijalni položaj. Slično razmišlja i znatan dio oporbenih stranaka, od HSP-a do socijaldemokrata.

"Ulaskom stranih vlasnika koji su kupovali domaće tvrtke, ni u jednoj tranzicijskoj državi nije došlo do povećanje bruto društvenog proizvoda, nego je najčešća posljedica rast uvoza", pojašnjava bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić. U najkraćim crtama, BDP predstavlja profit koji ostvaruju poduzeća plus rast plaća. Kada stranci odlaze u inozemstvo kupiti određenu tvrtku, posve je logično da njihov interes nije povećanje plaća lokalnim zaposlenicima. Jedan od primjera koji ilustriraju takvu politiku odnosi se i na Benettonovu tvornicu u Osijeku.

Premda je poduzeće Benetton Croatia d.o.o. u 2004. poslovalo iznimno dobro i ostvarilo dobit od 20,3 milijuna eura, čime je na Nacionalovoj listi zauzelo 67. mjesto, tamošnji radnici zarađuju samo 1600 kuna na mjesec. Gotovo identična situacija je i u drugim bivšim komunističkim državama.

"Nijemci su dio pogona prebacili u Slovačku jer je tamošnja satnica 3,7 eura, odnosno pet-šest puta manja nego u Njemačkoj. Slovaci danas rade za 3,8 eura na sat jer su njihova poduzeća kupljena zbog profita, a ne povećanja radničkog standarda. Isto tako, stranci radije kupuju tvrtke u Rumunjskoj ili Bugarskoj nego u Hrvatskoj, budući da su naše plaće trostruko veće nego u tim zemljama. Sve u svemu, Hrvatska nema preveliku korist od dosadašnjih stranih investicija jer je dio dobiti odlazio strancima, a vjerujem kako bi bilo bolje da su te tvrtke ostale u domaćim rukama", smatra Jurčić.

Takvo razmišljanje nije neutemeljeno, što potvrđuju i podaci o plaćama u Republici Hrvatskoj. Od stotinu poduzeća s Nacionalova popisa samo osam ulazi u grupu 100 tvrtki koje svojim zaposlenicima isplaćuju najveće plaće u državi. Kriterij koji je uzet u obzir je da poduzeće mora zapošljavati najmanje deset osoba, a podaci se odnose za prvih devet mjesecu u 2005.

Najbolje pozicioniran, i to na 42. mjestu je IBM Hrvatska, gdje 128 zaposlenih u prosjeku zarađuje 12.267 kuna. Lek Zagreb d.o.o. je 60. i tamošnjih 65 radnika zarađuje 11.220 kuna, dok je 69. Krka-Farma d.o.o. u kojoj prosječna plaća 90 zaposlenih iznosi 10.760 kuna. Na 80. mjestu je ABB d.o.o. sa 10.390 kuna i 31 djelatnikom, Olympus svojih 42 radnika plaća 10.330 kuna, što je 82. mjesto u državi. HVB Splitska banka je 91., a svojih 894 zaposlenika plaća u prosjeku 9963 kune, a slijedi je Renault Nissan Hrvatska d.o.o. sa 9940 kuna za 80 zaposlenih. Na posljednjem 100. mjestu najboljih poslodavaca u Hrvatskoj je Citroën Hrvatska d.o.o. čijih 50 radnika ima prosječnu plaću 9257 kuna.

Relevantni podaci govore o nerazmjeru financijske snage tvrtki i plaća koje daju radnicima. U svakom slučaju, riječ je o argumentu koji ide u prilog kritičarima postojećeg stanja u gospodarstvu. Problem je to što još nitko nije izišao s konkretnom drukčijom strategijom od dosadašnjih, premda su se u nekim slučajevima od prodaje strancima u državni proračun slila znatna sredstva. Najbolji primjer je Ina, za čijih su 25 posto Mađari platili pola milijarde dolara, što je višestruko veći iznos od prve procjene. U 2006. očekuje se nastavak privatizacije, Vladina prodaja udjela u Ini, Hrvatskoj elektroprivredi i nekoliko drugih strateških poduzeća. S obzirom na to da je riječ o poslovima vrijednim stotine milijuna eura, sigurno će i u ove tvrtke ući strani kapital. Budući da nije poznato koliki dijelovi Ine ili HEP-a će se privatizirati, za sada su izostale i reakcije na nastavak privatizacije. Međutim, vodeći predstavnici različitih stranaka najavili su za Nacional da će se suprotstaviti takvoj politici. Slično razmišljaju i mnogi ekonomski analitičari.

"Problem transfera dobiti iz Hrvatske mora se povezivati s investicijama i poslovanjem. Ako stranci dođu, investiraju, grade nove pogone i zapošljavaju ovdašnje ljude, nitko ne može imati ništa protiv kada dobit transferiraju u matične države. Stvar je u tome da većina ljudi iz inozemstva nije ovdje investirala u razvoj, nego su došli osvojiti hrvatsko tržište", upozorava Dražen Kalogjera. Smatra da je riječ o legitimnom ekonomskom pravu stranih investitora, međutim pitanje je koliko je to pravo moralno. Dodatni problem je taj što ni jedna vlada tijekom proteklih 15 godina u Hrvatsku nije uspjela privući neku veliku multinacionalnu kompaniju koja bi ovdje otvorila tvornicu. To se gotovo dogodilo sredinom 90-ih, kada je Opel namjeravao otvoriti proizvodne pogone u Šibeniku, međutim zbog otpora lokalnih vlasti, cijeli je posao propao.

I ostalim velikim poduzećima to je bio znak da je Hrvatska nestabilna zemlja, što je rezultiralo otvaranjem tvornica u drugim tranzicijskim državama. Rezultati nedavno provedene ankete među vodećim industrijalcima u Njemačkoj pokazali su da nitko od njih ne razmišlja o otvaranju pogona u Hrvatskoj, a kao glavni razlozi navode se previsoke plaće radnika i još uvijek prilično velik utjecaj politike na gospodarstvo. Što se tiče bankarskog sektora, situacija je umnogome drukčija.

"Logično je da su pokupovane banke jer je to posao u koji ne ulažete previše, a zauzvrat dobivate jako puno. U posljednje vrijeme javlja se i interes za kupnju naših malih poduzeća, što samo po sebi ne mora biti loše. U svakom slučaju, moramo se naviknuti na to da će stranci kupovati ovdašnje tvrtke i dobit odnositi u svoje zemlje. Nemamo ništa od gunđanja jer to je život", komentira Kalogjera.

Vezane vijesti

Oprostite za sramotu, Krunoslav Jurčić 'leti'

Oprostite za sramotu, Krunoslav Jurčić 'leti'

Krunoslav Jurčić smijenjen je s mjesta trenera nogometnog kluba Dinama nakon sinoćnjeg katastrofalnog poraza od Lyona u Zagrebu. Odmah nakon utakmice… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika