Damir RadićProtekla je godina u hrvatska kina donijela pregršt vrijednih filmova, pri čemu je osobito važno da je kao nikad od stjecanja nezavisnosti razbijen monopol hollywoodskih produkcija te da je dokumentarni film, slijedeći prošlogodišnje snažne navještaje, na velika vrata ušao u domaća kina. Za oba ta trenda zaslužan je, s jedne strane, višegodišnji rad trojca Boris T. Matić - Rajko Grlić - Olinka Vištica, koji su kroz motovunski i zagrebački filmski festival senzibilizirali određeni segment (uglavnom mlađeg) gledateljstva na drukčije filmske mogućnosti, a s druge kreativno daleko najambicioznija hrvatska distribucijska tvrtka Discovery, koja godinama surađuje s Matićem i drugovima, a u posljednje je dvije godine u Zagrebu priredila tri iznimno vrijedna filmska programa: 2004. ciklus filmova o položaju žena u kinu Europa, a 2005. revije azijskog i dokumentarnog filma u multipleksu Broadway 5 Tkalča. Što je posebno važno, obje ovogodišnje revije bile su posjećene iznad svih očekivanja pa je dobar dio revijskih filmova završio i na redovitom kinorepertoaru.

Međutim, opća posjećenost kinima u Hrvatskoj drastično je pala u odnosu na prošlu godinu, iznova svjedočeći kako o niskoj kinematografskoj kulturi naših građana, tako i o njihovu životnom standardu koji teško može pratiti razmjerno skupe kinoulaznice. Dok je 2004. najgledaniji film, Jacksonov "Povratak kralja", skupio gotovo 270 tisuća gledatelja (mali dio te brojke ostvaren je potkraj prosinca 2003. kad je film pušten u distribuciju), drugoplasirana Gibsonova "Pasija" 261 tisuću gledatelja, a izvan tih filmova-fenomena na trećem je mjestu bila "Troja" s nepunih 140 tisuća (stotku je prešao još "Harry Potter i zatočenik Azbakana", a "Shrek 2" približio joj se na milimetar), godine 2005. najgledaniji film, Newellov "Harry Potter i plameni pehar", privukao je oko 105 tisuća gledatelja (još se prikazuje), a drugoplasirana Lucasova "Osveta Sitha" 102 tisuće gledatelja.
Prag od sto tisuća prešao je još "Gospodin i gospođa Smith" (100.321 posjetitelj), a blizu mu je bio još samo crtić "Madagaskar" (nepunih 96 tisuća); vrlo malo je vjerojatno da će ga tijekom ove godine doseći Jacksonov "King Kong", koji je u malo više od dva tjedna prikazivanja potkraj prosinca 2005. gledalo oko 50 tisuća gledatelja, premda je imao najbolje otvaranje otkad je nezavisne Hrvatske (više od 28 tisuća prodanih ulaznica). Utješno je tek to da su neki na svjetskom a pogotovo na našem kinotržištu, načelno ne prekomercijalno obećavajući filmovi poput Eastwoodove "Djevojke od milijun dolara" (nepune 53 tisuće posjetitelja, pri čemu su joj svakako pomogli glavni Oscari koje je osvojila) ili njemačke produkcije "Hitler - konačni pad" (nepunih 33 tisuće gledatelja), ostvarili bolje rezultate nego što je u tako poraznoj situaciji bilo realno očekivati.
Težak udarac u kinima pretrpjeli su i hrvatski filmovi. Ako su 2004. jako dobri rezultati Vrdoljakove "Duge mračne noći" i Mirkovićeva "Sretna djeteta" (oba nepunih 30 tisuća gledatelja) bili posljedica toga što je bila riječ o filmovima-fenomenima, 15-ak tisuća posjetitelja za Ostojićev film "Ta divna splitska noć" i 13-ak za Ivandina "Konjanika", kao i malo više od deset tisuća za Brešanove "Svjedoke" i "Družbu Isusovu" Silvija Petranovića, bili su iznimno solidni rezultati za hrvatske filmove koji već odavno nisu domaći u domaćim kinima. No 2005. najgledaniji hrvatski film, odlična Radićeva "Iva...", skupila je oko šest tisuća gledatelja, što je zapravo korektan rezultat za domaći niskobudžetni uradak bez obzira na pulske nagrade i hvalospjeve kritike (ni jedno ni drugo potencijalnim hrvatskim kinoposjetiteljima očito ne znači mnogo), a drugoplasiran je još jedan jako dobar niskobudžetni rad, Sviličićev "Oprosti za kung fu" s nešto više od 5100 gledatelja, što također u današnjim uvjetima za tu vrst filma ide u domenu korektnog. Mnoge je iznenadio slab rezultat nostalgične melodramske humoreske "Snivaj, zlato moje" oca i sina Hitreca (nešto manje od 2500 gledatelja), no bez razloga jer bilo je jasno da taj staromodan uradak usprkos skupoj i za naše pojmove razmjerno raskošnoj produkciji neće moći zainteresirati ni zagrebačku publiku kojoj je ponajprije namijenjen, a kamoli premašiti lokalne granice.

Bolji su odjek ostvarila Šorkova "Dva igrača s klupe" (malo više od tri tisuće posjetitelja), no za solidno produciran i dobar film tako potentne i humorom obojene tematike to je razočaravajući rezultat. U sumraku koji je pao na kinodjelatnost kad se, čini se nepovratno, gase posljednje zagrebačke tradicionalne kinodvorane, zanimljivo i pomalo bizarno zazvučala je najava distributersko-prikazivalačke tvrtke Blitz, suvlasnika CineStara, koja je odlučila u Novom Zagrebu sagraditi još jedan multipleks, računajući da kulturnim sadržajima zapostavljeni dio grada - a riječ je o najvećoj zagrebačkoj četvrti - skriva velike potencijale. Kamo sreće da se takva pretpostavka ostvari u praksi, no kako sada stvari stoje, bit ćemo sretni budu li i postojeća dva multipleksa koliko-toliko pristojno poslovala, a malobrojna kina u ostalim hrvatskim gradovima uspjela opstati.

NAJBOLJIH 10 (11) FILMOVA U HRVATSKIM KINIMA 2005.

1. Oldboy R: Chan-wook Park
Najfascinantniji film o osveti ikad snimljen, oslonjen na obratno postavljen mit o Edipu, zapravo je studija o istini i slobodi, posredovana pričom o dvostrukoj incestuoznoj ljubavi. Neponovljiv vrhunac južnokorejskog genijalca Parka.

2. Kuća letećih bodeža/Shi mian mai fu R: Zhang Yimou
Najbolji film najuglednijeg kineskog sineasta pustolovno-akcijska je triler-melodrama zadivljujuće vizualnosti, a slavi slobodu individualne ljubavi naspram političkog utilitarizma, afirmirajući rodnu transgresiju i sofisticirani sadomazohizam.

3. Osveta Sitha/Revenge of the Sith R: George Lucas
Završna epizoda "Star Wars" sage posve neočekivano donosi kreativnu kulminaciju Georgea Lucasa u potresnoj priči o autodestruktivnom nihilizmu budućeg Dartha Vadera. Operna intonacija i zamah vjerojatno bi dojmili i samog Wagnera.

4. Sjećanja na ubojstvo/Salinui chueok R: Joon-ho Bong
Inovatni detektivski triler fascinantnom skladnošću spaja dominantni žanr s komedijom karaktera, istodobno potvrđujući i iznevjerujući žanrovska očekivanja. Začinjen realizmom i egzistencijalnom tjeskobom, ovo je još jedan južnokorejski biser.

5. Charlie i tvornica čokolade/Charlie and the Chocolate Factory R: Tim Burton
Možda infantilan, po kapitalistički sustav afirmativan, zadnji Burtonov film u našim kinima ponajprije je superiorna, zadivljujuće vatrometna oda larpurartizmu koja u podtekstu krije i neke vrlo intrigante značenjske niti.

6. Sumrak samuraja/Tasogare Seibei R: Yoji Yamada
Zrela i podrobna naracija te fina i dirljiva emocionalnost odlike su ovog ekstraordinarnog japanskog kandidata za Oscara, filma koji decentno slavi senzibilnog pojedinca i delikatnost ljubavnih čuvstava što premašuju konzervativna ograničenja.

7. Vrata prema dolje/The Door in the Floor R: Tod Williams
Nedovoljno cijenjena a iznimna adaptacija prve trećine zadnjeg romana John Irvinga. Režiser Williams, o kojem će se još čuti, sjajno plete složene pripovjedne, žanrovske i psihoanalitičke niti polučujući, uz suradnju odličnih glumaca, iznimno intrigantno ostvarenje.

8. Iskupljenje na rijeci/Mean Creek R: Jacob Aaron Estes
Krasan film o tinejdžerima koji u srcu prirode prelaze preko ruba i nepovratno se suočavaju s tamnom i duboko traumatizirajućom stranom egzistencije. Autentična filmska poezija još jednom dolazi s nezavisne američke scene.

9. Što je Iva snimila 21. listopada 2003. R: Tomislav Radić
Gotovo besprijekoran uradak veterana Radića kao prvi i odmah vrhunski hrvatski izdanak Dogme 95. Izvanredan sklad forme i sadržaja u jednodnevnoj priči koja vjerno ocrtava karakteristične protagoniste hrvatske (malo)građanske zbilje.

10. Maria milosti puna/Maria llena eres de gracia
R: Joshua Marston

Djevojka od milijun dolara/Million Dollar Baby
R: Clint Eastwood
Dok je film debitanta Marstona svjež, naturalistički distanciran i izravan, ali i s dozom emocije oplemenjen prikaz životnih uvjeta koji kolumbijske djevojke može odvesti u narkodilerski svijet, Eastwoodov je Oscarima ovjenčan rad poetički konzervativan te scenaristički mjestimično jako upitan, no u potresnoj završnici prerasta u jednu od najljepših posveta roditeljskoj, prijateljskoj i erotskoj ljubavi ikad viđenih na filmu.